Čim pročitate pojam 'zajednička poljoprivredna politika' možda ćete htjeti pobjeći glavom bez obzira. No, dajte joj priliku...


'Došli ste u Bruxelles slušati o europskoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici? Vi to ozbiljno?', tim je riječima John McClintock, član Opće uprave Europske komisije za poljoprivredu dočekao nas nekoliko desetaka s prostora bivše Jugoslavije u uredima Europske komisije.

Vezani članci Odvratna hrana Kuhanje im nije jača strana, njihovi obroci mogu pokvariti i najveći apetit Hrana na adventu (Foto: Dnevnik.hr) Adventsko ludilo zavladalo Hrvatskom: Gdje su blagdanske poslastice najjeftinije, a gdje najskuplje?

I doista, tko bi normalan htio sjediti nekoliko sati i slušati o poljoprivrednoj politici Europske unije, no imajte strpljenja...

Zajednička poljoprivredna politika je (ZPP) je skup mjera i programa potpora poljoprivredi u Europskoj uniji, kojima se regulira proizvodnja i prodaja poljoprivrednih proizvoda u EU, a stvoreni su radi postizanja sljedećih ciljeva:- povećanje poljoprivredne proizvodnje uz primjenu tehnoloških dostignuća, poboljšanja proizvodnosti i učinkovitijeg korištenja proizvodnih izvora, posebno radne snage- osiguranje životnog standarda poljoprivrednika, osobito povećanje prihoda pojedinaca angažiranih u poljoprivredi- stabilizacija tržišta i stalna opskrba kupaca zdravstveno ispravnim i kvalitetnim proizvodima po primjerenim cijenama

Tako glasi definicija ZPP-a preuzeta sa stranica našeg Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Doista - živa dosada. Ili ipak nije? John McClintock u tih nekoliko sati uspio je dokazati da ipak nije.

ZPP je nastala na temelju nekih loših iskustava iz prošlosti. Tijekom tridesetih godine u Europi nije postojala nikakva poljoprivredna politika te su farmeri bili na gubitku, proizvodnja im je bila preskupa.

Nedugo nakon toga se u Nizozemskoj dogodila 'gladna zima' koju su režirali nacisti blokiravši dotok hrane u tu zemlju.

Sve su to, prilikom kreiranja okvira europskih politika, u obzir uzeli Jean Monet i Robert Schuman.

Na temelju toga stvorena je ZPP, s dva cilja - da se brine o potrošačima, da u trgovinama uvijek bude hrane po dostupnim cijenama te da se brine o proizvođačima, da uvijek imaju razuman standard života i proizvodnje.

PRIJAVITE SE Čeka vas 15 milijuna eura europskih poticaja

Vremenske prilike i tržište - vječna veza

Naime, kad bi se cijena poljoprivrednih proizvoda prepustila slobodnom tržištu došlo bi do volatilnosti cijena, uglavnom zbog vremenskih (ne)prilika. Logično je kako stvari funkcioniraju - dobre vremenske prilike znače dobru žetvu što znači velike količine na tržištu, a posljedično niske cijene proizvoda što rezultira nezadovoljstvom proizvođača.

Loše vremenske prilike znače manju žetvu što znači manje proizvoda, višu cijenu i, pogađate, nezadovoljstvo potrošača.

To je nešto što su tvorci EU pokušali izbjeći i ustvrdili da nam trebaju stabilne cijene pa su uveli nešto što se zove 'floor price'. na temelju toga cijene su mogle fluktuirati, ali nisu smjele ići ispod te najniže razine koju bi, prema političkim kriterijima, utvrdili u Komisiji.

Kad bi cijena padala i kad bi se procijenilo da bi mogla pasti ispod 'floor price' Komisija je hitno kontaktirala ministre poljoprivrede zemalja članica i od njih tražila da otkupe određenu količinu s tržišta koju bi potom skladištili. Cijena na tržištu bi porasla, a ako bi iduće godine žetva bila loša država bi vraćala te zalihe na tržište.

Hit-kulture u poljoprivredi: Jagode, aronija i kamilica!

To je bio model iz šezdesetih godina, a je li funkcionirao u stvarnosti?

Pa... Baš i nije. Šezdesetih godina proizvodilo se premalo pa se manjak nadoknađivao uvozom. Sedamdesetih je EU već proizvodila dovoljno pa se ZPP mogla smatrati uspješnom.

Možda čak i preuspješnom jer su proizvođači imali više nova za ulaganje pa su do osamdesetih proizvodili više no što je EU trebala i to je stvorilo problem Komisiji koja je od ministara poljoprivrede tražila da s tržišta otkupljuju sve više i više proizvoda.

I što sad s time?

Taj višak nije mogao u izvoz jer su cijene na svjetskom tržištu uglavnom bile niže. Stoga su se gradila nova skladišta i tijekom osamdesetih nastala je tzv. 'planina hrane' te je otkup viška postao golem financijski teret.

Komisija je bila primorana reformirati zajedničku poljoprivrednu politiku. Zaključili su da je 'floor price' prestimulirajuća za proizvođače pa su je odlučili prepoloviti. Dakako to je naišlo na negodovanje proizvođača te je Komisija shvatila da su ipak pretjerali.

Stoga je uveden novi instrument - 'direct payment' - gotovinske isplate pomoću kojih su proizvođačima kompenzirali snižavanje floor pricea.

Damir Rosipal: Konvencionalna poljoprivreda nema budućnost

A što je s nagomilanim zalihama?

One su ili po niskoj cijeni prodavane domaćim proizvođačima, nešto se prodavalo na svjetskom tržištu kad bi cijena porasla, nešto je donirano u sklopu humanitarne pomoći, ali s time se prestalo jer su tako uništavale tržišta zemalja kojima su slali donacije.

Danas politika tržišnog natjecanja osigurava ravnopravno i pošteno natjecanje tvrtki i država članica na europskom unutarnjem tržištu. Propise donosi Europska komisija koju nadziru sudovi, a unutarnju regulativu imamo nacionalne agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te nacionalne sudove.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook