Bazna stanica na krovu (Foto: Anto Magzan/PIXSELL)
Bazna stanica na krovu (Foto: Anto Magzan/PIXSELL)

Građani osjećaju da mobilni operateri mogu postaviti bazne stanice gdje god žele i da ih nema tko zaštititi pred štetnim utjecajem zračenja, isticano je zadnjih godina na brojnim ad hoc organiziranim prosvjedima, blogovima i društvenim mrežama.


Na interaktivnoj karti Hrvatske udruge za zaštitu od elektromagnetnog zračenja (HUZEZ) zabilježeni su deseci problematičnih lokacija uz karakteristične komentare građana.

"Na krovu poslovne zgrade DTS-a u Dubrovniku nalazi se pet baznih stanica u visinskoj razini s balkonima stanova u zgradi na adresi Dr. A. Starčevića 20, na horizontalnoj udaljenosti od oko 20 metara. Prvi susjed je iznenada umro (oko 45 godina) od tumora na mozgu, a susjeda (oko 50 godina) iz drugog stana dobila je moždani udar. Na zahtjev stanara obavljena su snimanja zračenja u stanovima, za koje smo obaviješteni da su u granici dopuštenih", jedan je od brojnih komentara.

Viktorija, predstavnica stanara zgrade V. Nazora 19 u Petrinji, žali se da je na ravni krov susjedne zgrade zračne udaljenosti 100 metara od njezina balkona postavljena bazna stanica jednog operatera i poziva: "Očajna sam zbog toga. Što mi je činiti?"

Bazne stanice bez građevinske dozvole

U HUZEZ-u smatraju da se građani s pravom tako osjećaju jer su "zakoni podešeni za mobilne operatere", a to su najprofitabilnije tvrtke s moćnim lobiranjem, dok je većina građana nedovoljno upućena u probleme i načine kako ih može riješiti.

Osnovni je problem da se bazne stanice u Hrvatskoj podižu bez građevinske i lokacijske dozvole, bez potrebe usklađivanja s dokumentima prostornog uređenja, te bez studije utjecaja na okoliš, ističe se na blogspotu "Bazne stanice" i dodaje da je Hrvatska po tome jedna od rijetkih zemalja EU i regije.

Sve se to odvija bez informiranja stanovništva, bez javne rasprave i suglasnosti lokalne samouprave, unutar 60 dana, dok je u većini EU članica rok između 90 dana i dvije godine, ističe neimenovani bloger s kojim se slažu u HUZEZ-u.

U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, međutim, tvrde da se antenski stup elektroničke komunikacijske opreme, zajedno s opremom, gradi po pravilniku bez građevinske dozvole, ali na temelju glavnog projekta koji mora sadržavati sve potvrde kao i glavni projekt za koji treba građevinska dozvola.

Osim toga, investitor takve građevine dužan je prijaviti početak građenja i osigurati provedbu stručnog nadzora nad građenjem, te po njezinoj izgradnji ishoditi uporabnu dozvolu u skladu s odredbama Zakona o gradnji, kaže se u odgovoru Ministarstva.

Za gradnju potrebne brojne suglasnosti

Za gradnju su potrebne suglasnosti Ministarstva zdravstva, Agencije za civilno zrakoplovstvo, Ministarstva unutarnjih poslova, Inspekcije zaštite od požara, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i sl.

Na žalbe građana da ne mogu sudjelovati u odlučivanju o postavljanju baznih stanica, iz Ministarstva graditeljstva odgovaraju da to građani mogu ostvariti na razne načine - sudjelovanjem u izradi prostornih planova, izradi ili izmjeni posebnih zakona i podzakonskih akta, a mogu se i prijavom obratiti Građevinskoj inspekciji koja će obaviti nadzor i druge zakonom propisane radnje.

Iz HUZEZ-a odgovaraju da je mogućnost sudjelovanja građana tek nominalna, ali ne i stvarna, pa objašnjenje Ministarstva može dovesti građane u zabludu. U praksi, lokaciju postavljanja antenskog stupa određuje operator, a potvrđuje HAKOM. Te se zone u prostorne planove samo precrtavaju – planeri općina ili županija ih ne smiju izmijeniti, čak ni u visoko urbaniziranim, gusto izgrađenim područjima, kaže članica Upravnog odbora HUZEZ-a Ankica Kosovec-Krželj.

Ako je operator odredio, a HAKOM prihvatio da se stup smjesti usred naselja, građani to ne mogu promijeniti svojim izjašnjavanjem u postupku izrade prostornih planova, ističe Kosovec-Kržel.

Dodaje kako u izgrađenim područjima puno veću smetnju i potencijalnu opasnost od antenskih stupova predstavljaju krovni antenski prihvati, jer na njihovo postavljanje građani ne mogu utjecati ni nominalno.

Ni pravomoćne presude ne pomažu

Čak ni pravomoćne presude nisu jamstvo da će građani ostvariti svoja prava. Za bazne stanice u Viškoj ulici u Dubrovniku donesena su pravomoćna rješenja građevinske inspekcije i inspekcije Ministarstva zaštite okoliša i prirode, 3000 građana potpisalo je peticiju, a sudska presuda o uklanjanju postala je pravomoćnom, no ništa se nije promijenilo i bazna stanica je ostala na svom mjestu, kaže predsjednik HUZEZ-a Zdravko Anđel.

Jedini način da se građanima omogući utjecaj na postavu antenskih stupova i krovnih prihvata jest da se takve vrste građevina i radova izbrišu iz Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima, to jest da potpadnu pod obvezu ishođenja građevinske dozvole, kao što je slučaj u svim ostalim europskim zemljama. U većini država obavezno je informirati i /ili konzultirati lokalnu zajednicu o planiranim lokacijama za postavljanje baznih stanica, pa građani mogu dati svoje primjedbe.

Županije i gradovi mogu pozitivno pristupiti tome pitanju, kaže Kosovec-Krželj i navodi Prostorni plan Istarske županije, koji vrlo detaljno opisuje načine izgradnje i postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture.

Također, zagrebačka Gradska skupština lani je zaustavila raniji način postavljanja baznih stanica i znatno smanjila granice dozvoljenog zračenja. Isto je postignuto i u Sesvetama novim GUP-om iz 2015.

Međutim, žali se Kosovec-Krželj, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković zatražio je suspenziju zagrebačke odluke.

Očito nije vodio računa o tome da Europska povelja o lokalnoj samoupravi daje puno diskrecijsko pravo tim zajednicama da provode inicijative koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, a to uključuje i odgovornost za prostorno i urbanističko planiranje, poručuje Kosovec-Krželj.

Zdravstveno pitanje marginalizirano

Većina građana izražava bojazan za vlastito zdravlje, posebice zdravlje djece, pri čemu se pozivaju na istraživanja koja potvrđuju štetne utjecaje zračenja. U HUZEZ-u smatraju da je zdravstveno pitanje potpuno marginalizirano, no iz Ministarstva zdravstva odgovaraju da Hrvatska tome pridaje veliku pozornost, osobito kad su u pitanju osobe profesionalno izložene zračenju, djeca i mladi.

Područja povećane osjetljivosti su zgrade stambene i poslovne namjene, škole, ustanove predškolskog odgoja, rodilišta, bolnice, domovi za starije i nemoćne, smještajni turistički objekti i dječja igrališta, kažu iz Ministarstva zdravstva i dodaju da granične razine za povećanu osjetljivost imaju najstrože vrijednosti.

HUZEZ pak smatra da su izjave Ministarstva općenite, a mjere nemaju mnogo utjecaja na stvarnost. Ministarstvo je povećavalo granice dozvoljenog zračenja za profesionalnu izloženost i time snizilo ranije važeće standarde zaštite od elektromagnetskog zračenja. Povećanje dopuštene razine jakosti električnog polja od 230 posto, odnosno s 61 Volti po metru (V/m) na 140 V/m očito predstavlja nazadovanje u zaštiti, komentira Kosovec-Krželj tvrdnje Ministarstva zdravstva da su mjere podešene prema individualnim zahtjevima.

Prema javno dostupnim podacima, u Švicarskoj razine električnog polja za mobilne mreže u gradskim naseljima mogu iznositi 200 mV/m, a kod nas 8,9 V/m, dakle 44 puta su jače. U Belgiji mobilne mreže na 900 MHz imaju dopuštenu razinu električnog polja 6 V/m kumulativno, i dijele ju svi operateri na jednom mjestu, ističe se na blogu.

Nema zaštite za vrtiće i škole

Kosovec-Krželj podsjeća na medijske napise od prošlog ljeta da će se više od 26.000 učenika u 30 osnovnih i 20 srednjih škola koristiti Wi-Fi mrežom i upozorava da je u nekim europskim gradovima, poput Torina i Frankfurta, u svim školama dopuštena samo žičana mreža, koja je skuplja, ali predstavlja bitno manji zdravstveni rizik. U Francuskoj je od siječnja 2015. zakonom zabranjen Wi-Fi u vrtićima, a u školama je striktno ograničen "samo u nastavne svrhe".

U Hrvatskoj se ne propisuju i ne provode nikakve mjere predostrožnosti za djecu i mlade. "Voljela bih da mi netko iz Ministarstva zdravstva pokaže kako su regulirani bežični internet u vrtićima i osnovnim školama u Hrvatskoj, osobito u usporedbi s drugim zemljama", kaže ona.

Populaciju predškolskih i školskih ustanova prate timovi liječnika specijalne školske medicine, epidemiologije i javnog zdravstva kroz djelovanje Zavoda za javno zdravstvo, odgovaraju iz Ministarstva zdravstva. Ministarstvo je iniciralo pripremu plana za edukaciju javnosti i pojedinih populacijskih skupina koje će dodatno doprinijeti osvještavanju javnosti o toj vrsti izloženosti, kažu.

HUZEZ odgovara da je Ministarstvo "tek nešto pokrenulo", a ne vidi se vremenski okvir kada će donijeti plan, kada će ga početi ostvarivati i hoće li plan obuhvatiti i rizik korištenja bežičnog interneta u vrtićima i školama.

Po njima, o zdravstvenom minoriziranju problema govori i to što Hrvatsku u savjetodavnom tijelu u "International EMF Projectu", koji vodi Svjetska zdravstvena organizacija, zastupa znanstvenik s područja tehničkih znanosti, kojem ljudsko zdravlje nije primarno područje znanstvenog interesa. U većini ostalih zemalja EU-a to vode tijela vlasti iz područja zdravstva.

Znači li to da se učincima elektromagnetskih polja na ljudsko zdravlje i okoliš u Hrvatskoj bave jedino doktori tehničkih znanosti na elektrotehničkim fakultetima, pita Kosovec-Krželj.

Elektromagnetska polja potencijalno kancerogena

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je radio-frekvencijska elektromagnetska polja potencijalno kancerogenim za ljude (2B) i time promijenila raniju klasifikaciju da nema dokaza o štetnosti. Poslije toga nitko više nema moralno pravo tvrditi da nema nikakvih dokaza o štetnosti, ističu u HUZEZ-u i navode niz znanstvenih radova koji im govore u prilog.

Nismo protiv mobilne telefonije već želimo reći da se to može raditi na puno prihvatljivi način, koji neće umanjiti kvalitetu usluge, ali će smanjiti rizik za zdravlje ljudi, kaže članica Upravnog odbora HUZEZ-a.

"Tražimo iste standarde kakvi su uobičajeni u drugim zemljama, primjerice u susjednoj Sloveniji, gdje su pred više od deset godina operateri potpisali Kodeks dobre prakse o smještaju izvora neionizirajućeg zračenja u prostor", ističe Kosovec-Krželj.

Kod nas operateri pojačaju snagu elektromagnetnog polja da osiguraju kvalitetniju uslugu pa nepotrebno izlažu građane bitno jačem zračenju, narušavaju okoliš i urbane vizure.

Zašto u Hrvatskoj ne postupaju kao u svojim matičnim zemljama? Zato jer im to dopuštaju naši zakoni, primjećuje Anđel. (Ivo Lučić/Hina)