Zbog toga je u drugoj po veličini državnoj bolnici zaustavljen i eksplantacijski program, potvrdila je dr. Mirela Bušić, nacionalna koordinatorica za transplantacije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Pročitajte i ovo
Neprovođenje eksplantacijskog programa u drugoj po veličini zdravstvenoj ustanovi u državi zasigurno nije nešto čime se Hrvatska može podičiti, u trenutku kada postaje punopravna članica Eurotransplanta, najveće međunarodne neprofitabilne organizacije za transplantaciju organa, piše Slobodna Dalmacija.
Problem je još sramotniji kada se zna da su za njega dobrim dijelom odgovorni upravo splitski liječnici koji se, kako navodi dr. Bušić, ne znaju služiti aparaturom koju im je nabavilo matično ministarstvo.
Moždana smrt, nakon koje se od rodbine traži odobrenje za doniranje organa, definira se kao trajan i nepovratan prestanak funkcioniranja svih dijelova mozga.
To se, prema zakonu, utvrđuje s dva klinička pregleda i jednom od propisanih instrumentalnih metoda, ali se u KB-u Split ne provodi nijedna od njih.
'Jedna od metoda je selektivna moždana angiografija, što se u Splitu, zbog poznatih problema s angio-dvoranom, već dugo ne radi. Ministarstvo im je stoga nabavilo uređaj za transkranijski doppler, što je također jedna od propisanih metoda, ali je iz bolnice stigao odgovor da liječnici za tu dijagnostiku nisu educirani. Otpala je i scintigrafija jer je Splitu ta oprema dotrajala. Splitsku bolnicu treba potaknuti da napokon riješi te probleme i dodatno educira kadrove', ističe dr. Bušić.
Bolnica nije dala objašnjenje, budući da je dr. Ante Ujević, regionalni koordinator Eksplantacijsko-transplantacijskog programa Ministarstva za komentar uputio na ravnatelja prof. dr. Dujomira Marasovića, koji je poručio samo kako je dugo očekivana montaža nove angio-dvorane, nakon nekoliko neuspješnih natječaja i pokušaja izravne pogodbe za njezino opremanje, konačno počela, pa će se dijagnostika moždane smrti uskoro ponovno uspostaviti.
O tome kako i zašto se liječnici u sveučilišnoj, kliničkoj ustanovi koja bi uskoro trebala prerasti u KBC, ne znaju služiti color dopplerom - ni riječi.
U Ministarstvu, međutim, dodaju kako je dijagnostika samo jedan segment splitskog problema s eksplantacijama 'bolnica se', kako ističe dr. Bušić, 'već godinama nalazi na vrhu hrvatske ljestvice po stopi odbijanja doniranja organa. Prema podacima Ministarstva, prošle je godine u KB-u Split dijagnosticirano devet moždanih smrti, no od tih je potencijalnih donora rodbina odbila pristati na eksplantaciju u čak pet slučajeva. Slična je situacija zabilježena i godinu dana ranije, kada su obitelji, nakon smrti bližnjega, dale pristanak na doniranje organa u samo trećini slučajeva.'
Lanjska stopa odbijanja u Splitu trostruko je veća od hrvatskog prosjeka, dok je usporedba s nekim drugim bolnicama za Split još poraznija - primjerice, opće bolnice u Šibeniku, Dubrovniku, Puli, Varaždinu i Koprivnici su sve dojave o mogućem donoru i realizirale jer negativnog odgovora obitelji nije bilo.
Uzrok porazne splitske statistike vjerojatno treba tražiti u neznanju, predrasudama i strahu, a takvo je ponašanje karakteristično za stanovnike regija s niskim obrazovnim, kulturnim i socijalnim standardom.
Potvrđuje to i dr. Ante Ujević, regionalni koordinator koji je već nekoliko puta upozoravao kako se Splitsko-dalmatinska županija glede toga, nažalost, nalazi na razini Kalabrije i Sicilije.
Još je poraznije što se situacija iz godine u godinu ne poboljšava jer i kod medicinskih sestara i liječnika ima još otpora.
U cijelu je priču, smatra dr. Ujević, potrebno uključiti i svećenstvo, budući da je praksa u splitskoj bolnici pokazala kako se najveći uspjeh postiže kod obitelji kojima je doniranje preporučio njihov svećenik.
