Ante Vukušić, treća je generacija Zavižanskog kroničara u svojoj obitelji. Prije njega to je radio njegov otac, kao i njegov djed. Generacijama Vukušićevih, mijenjalo se i vrijeme. 'Dešavalo se na primjer kao posebna pojava da je bila temperatura minus pet, a da je padala kiša, u dodiru s tlom se smrzavala, svaka slamka ili grančica je bila jako debela jer su bile velike naslage na površini, nije se moglo hodati. Bilo je i 15 cm leda na snijegu. Moj pokojni otac je još radio, a ujutro bi prvo morao sjekirom prosjeći put do meteoroloških instrumenata', ispričao je Vukušić za magazin Provjereno.
Pročitajte i ovo
Svakih sat vremena u proteklih 36 godina, Ante šalje vremenska izvješća Hidrometeorološkom zavodu. Za svog radnog vijeka nije mu trebala sjekira da prosječe led. Ipak, iznenađenja nije nedostajalo. 'Ujutro kad se otvore vrata potpuno zatrpana to je jedno od većih iznenađenja, čak i do pol vrata je već iznenađenje. Kad se iz toplog kreveta izađe van, a ne očekuje se snijeg', kaže Ante te dodaje da nije zima kao što je bila. Osjeća se sve veći pomak klime. U ovo doba godine već su trebali biti zatrpani snijegom. Slaže se i njegov sin Mirko. Ovih jedva 15-tak centimetara za njega nije ništa.
Mirko kod roditelja zimi provede i po nekoliko mjeseci. Inače živi podno Velebita u Gornjoj Kladi. Čuvar je u Nacionalnom parku, a jednog dana rado će naslijediti očev posao. Prekrasnom velebitskom krajoliku teško je naći zamjerku. Prirodna arhitektura ostavlja bez daha. No, čini se da je božanskoj arhitektici pomalo dojadilo postojeće stanje. Klimatske promjene o kojima znanstvenici toliko bruje polako mijenjaju floru i faunu planine.
'Stravične promjene'
'Ja sam godinama radio ekologiju i rasprostranjenje i druge stvari sitnih sisavaca. Zadnje četiri, pet godine jednostavno nema više sitnih sisavaca, jednostavno ih nema, tj. populacije su tako niske da bi trebao takav veliki terenski napor da uopće dođete do kojeg primjerka', rekao je dr. Tvrtković, biolog koji se bavi prirodom već 40 godina. Od fakultetskih dana prijateljuje s Vukušićima. Oni kaže, najbolje znaju kako situacija više nije ista.
Znanstvenici tvrde kako je u proteklom stoljeću, došlo do najvećeg zagrijavanja zemljine površine u posljednjih 1.300 godina 'Sve se pomalo mijenja, livade nestaju, zauzima ih šuma, crni bor, oranice su zapuštene, neke vrste skakavaca, cvrčaka, cikada zbog topline podižu se u više predjele, a tamo nema hrane za njih, primijeti se da se dosta stvari mijenja', kaže Vukušić. Rast temperature izravno utječe na razvoj biljnog svijeta kojim se najčešće hrane životinje. Začaranom krugu prirode počinju nedostajati karike. Neki plodovi više ne rastu u svom prirodnom staništu, a životinje idu u potragu za hranom. 'Promjene tu moraju biti stravične. Vi ne možete jedno drvo sada, ono se ne može preseliti za razliku od jedne ptice ili neke druge životinje. I tu dolazi onda do velikih promjena', kaže dr. Tvrtković. Jedan medo dnevno može prijeći i do 30 kilometara. Uobičajena pretpostavka da u ovo vrijeme već spavaju, kaže medvjeđi stručnjak, samo je zabluda.
'Svjesni smo i uočavamo da se klima mijenja. Da li se to i u kojoj mjeri odražava specifično na medvjede, teško je dati jednoznačan odgovor. Vrlo je vjerojatno da se to osjeća, ali ovi podaci koje imamo to ne pokazuju. Ono gdje bi najviše očekivali neke promjene je zimski san', rekao je profesor Đuro Huber. A tu nema pravila. U 30-godišnjoj karijeri posvećenoj medvjedima, profesor se uvjerio da oni ne spavaju nužno zimski san. Dužina tog sna ovisi o više faktora, a temperature su samo jedan od njih. I to iz razloga što o njima ovisi količina medvjedima raspoložive hrane.
'Imamo međunarodno udruženje za istraživanje medvjeda i u zadnjem kongresu u Meksiku je bio, baš smo imali jednu radionicu o utjecaju klimatskih promjena na medvjede. Isto pitanje se postavilo i jedino smo za polarne medvjede mogli to jednoznačno reći da promjene utječu i utječu nepovoljno. Za druge medvjede svi smo se dogovorili da pratimo parametre koje pratimo, pokušat ćemo neku bazu podataka složiti. Možda za 5 ili 10 godina ćemo moći dati jasnije odgovore', kaže profesor Huber. Jasnije odgovore trenutno traži kompletna svjetska znanost. Prema jednima za primjerice poremećen medvjeđi san, odnosno klimatske promjene i globalno zatopljenje, kriva je povećana emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Drugi tvrde kako za to ne postoje dokazi.
'Nisam to još doživio'
'Očito se dešava nešto što ja nikad u svom životnom vijeku nisam doživio, ali moramo znati da su takve promjene i veće bile u ovim krajevima već u zadnjih, ne znam od ledenog doba do danas', kaže dr. Tvrtković. Prirodne ili ne, ni uobičajene migracije ptica, više nisu samo sezonske. Nekim ptičjim vrstama temperaturne promjene odgovaraju, drugima ne. Od ukupno 526 ptičjih vrsta koliko ih živi u Europi, proučavano je 122 vrste. Za 30 ih je utvrđeno da su im se staništa proširila, a za 92 da su se smanjila. Slična sudbina, čini se snašla je i skakavce na Velebitu.
'Trebali smo fotografirati jednoga skakavca, sjevernog skakavca koji je samo na vlažnim livadama u tom dinarskom području, na krškim poljima. Nismo ga u dve godine uspjeli pronaći, samo su bile ličinke u proljeće... Mislim, poremetio mu se čitav životni ciklus. Pitanje da li je uopće odraslih bilo. Tu vrlo lako može ako su izolirane populacije doći do nestanka pojedinih vrsta', kaže dr. Tvrtković. Znanstvenici tvrde kako je u proteklom stoljeću, došlo do najvećeg zagrijavanja zemljine površine u posljednjih 1.300 godina. Zagrijavanje topi ledenjake, pa se u 20. stoljeću razina mora navodno podigla za 17 cm.
'Već u svijetu se vidi da jako puno ribljih vrsta ima problema sa klimatskim promjenama. Premda su to promjene još za sada jako male, događa se recimo da 50-60 vrsta ima puno više muških se rađa, nego ženskih jer im je spol određen temperaturom', rekao je profesor Milorad Mrakovčić. Endemska vrsta pastrve poznatija kao mekousna, koja živi u rijeci Krki je pred izumiranjem. Jedan od razloga, kaže profesor je vjerojatno i povišena temparatura vode.
'Imamo vrste koje nazivamo stenotermne, da žive samo u uskim granicama temperature. Svako pomicanje na gore ili na dole na duže razdoblje uništit će te vrste. Hrvatska ima 150 vrsta slatkovodnih riba. Nitko u Europi nema tolko riba', kaže profesor Mrakovičić te dodaje da naše rijeke očekuju promjene ne samo klime već i rasporeda količine voda i to od pet do 25 posto. Smanjivanje obujma vode znači i njeno zagrijavanje.
'Što se ribe tiče, to znači da će na nekim mjestima neke vrste izumrijeti, neke vrste će se možda proširiti. Naročito će izumrijeti ove hladne, hladnokrvne vrste odnosno hladnovodne vrste', rekao je profesor Mrakovičić. Ipak, radi se o crnim predviđanjima. Sve aktivnija svijest ljudi o važnosti očuvanja prirode otvara mogućnost i različitim pozitivnim scenarijima. Većina ljudi ne razmišlja ni ne cijeni, jer kod nas ovdje na Velebitu zna se u jednom danu dogodit sva četiri godišnja doba. Bude sunce, pa kiša, pa sniijeg', rekao je Mrko Vukušić.
'Jednostavno, klima se očito mijenja. Mi možda ne osjetimo to. Drugo, klima je čak i u nekakvom, jednom razdoblju od posljednjih sto godina je fluktuirala, bilo je nešto toplijih razdoblja i hladnijih. Izgleda da je ipak se dešava to da se, da se mijenja. Vani, mnogi kažu i moga mjerenja kažu da je čak srednja nekakva godišnja temperatura da se pomakla za koji stupanj prema više', kaže Tvrtković. Nestanak ledenjaka, sova ispod Velebita, ili pak krtica u Istri. Evolucija ili ljudski nemar. Što god bilo, ovih dana oči su uprte u summit svjetskih moćnika u Kopenhagenu. Oni su ondje da bi odgovorili, kako kažu, na ključno pitanje za spas čovječanstva od klimatskih promjena - Kako smanjiti emisiju CO2 u atmosferu..Pri tome će u 12 dana, potvrdio je UN, zrakoplovi, željeznica, autobusi, hrana i energija što će se potrošiti tijekom skupa, proizvesti najmanje - 41.000 tona ugljičnog dioksida.
