Švicarski franak (Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL)
Švicarski franak (Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL)

Zastupnik Goran Aleksić i dr.sc. Dominik Vuletić, suradnik Udruge Franak, u četvrtak su u Hrvatskom saboru održali konferenciju za novinare na kojoj su govorili o najnovijoj presudi Suda EU.


Zastupnik Goran Aleksić i dr.sc. Dominik Vuletić govorili su o najnovijoj presudi Suda EU, koja je još jedna u nizu kojom se jasno utvrđuje način na koji se mora ispitivati nepoštenost odredbi u tipskim ugovorima koje banke nude potrošačima korisnicima kredita, čija shvaćanja moraju primjenjivati i svi hrvatski sudovi, posebice Vrhovni sud RH u slučaju Franak.

Priopćenje Udruge Franak prenosimo u cijelosti.

"Sud EU donio je još jednu odluku kao odgovor na prethodna pitanja jednoga španjolskog suda. Odlukom Suda EU, broj C-421/14, potvrđena je još jednom obveza sudova u osiguranju visoke razine zaštite potrošača, a ta obveza proizlazi iz Direktive 93/13 o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima banke nisu pregovarale s potrošačima korisnicima kredita.

Iz najnovije presude Suda EU najvažniji su sljedeći zaključci:

1. Sud EU ponovno potvrđuje svoje pravno shvaćanje, izraženo u cijelom nizu prijašnjih presuda, kako se cijeli sustav sudske zaštite potrošača, a to vrijedi i za sudove u Republici Hrvatskoj, mora temeljiti na shvaćanju da se potrošač korisnik kredita nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca-banku kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu informiranosti.

2. Sud EU naglašava da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošača te kako je upravo sud dužan zaštititi potrošača i ispraviti tu neravnotežu na način da nepoštene odredbe sam, po službenoj dužnosti, oglasi ništetnima.

3. Sud EU pritom ponovno naglašava kako je u odluci suda o nepoštenosti ugovorne odredbe najvažnija sljedeća odluka: "Je li banka mogla kao prodavatelj robe ili pružatelj usluga, kada na pošten i pravičan način posluje s potrošačem korisnikom kredita, razumno očekivati da će korisnik kredita prihvatiti takvu spornu ugovornu odredbu prilikom pojedinačnih pregovora".

4. Sud EU je u toj presudi ponovno istaknuo obvezu da svaka odredba mora biti sastavljena jasno i razumljivo, kako je to utvrđeno još po predmetima Kasler, Matei, Bucura, itd. odnosno da se svakom ugovornom odredbom mora na transparentan način objasniti razlog i pojedinosti koje odnosna odredba regulira, kao i povezanost te odredbe s drugim odredbama o isplati kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Pritom nije važna samo puka gramatička razumljivost već je osnovno da potrošač suštinski shvati smisao ugovorne odredbe.

5. Sud EU istaknuo je još jednu važnu stvar, a to je da radi odgovarajućeg učinka u korištenju nepoštenih odredaba na utvrđenje suda o nepoštenosti odredbe ne može utjecati činjenica na koji je način banka tu odredbu naknadno primjenjivala i je li je uopće primjenjivala.

6. Sud EU je i primjenu obračuna kamatne stope na temelju 360 dana (tzv. francuska metoda) stavio u doseg nepoštenih ugovornih odredaba na štetu potrošača.

7. Konačno, Sud EU je utvrdio, što je važno za postupke ovrhe, da i nakon pravomoćne presude nacionalni sud mora, bilo po zahtjevu stranke, bilo po službenoj dužnosti utvrditi eventualnu nedopuštenost spornih ugovornih odredaba, ukoliko se tijekom sudskoga postupka nije ispitala njihova nepoštenost.

U kontekstu rješavanja "slučaja Franak" posebno se ističe, kroz sudsku praksu tog suda kontinuirano naglašavani zaključak Suda EU o tome da ispitivanje nepoštenih ugovornih odredaba svakako uključuje i utvrđivanje odgovora na pitanje uzrokuju li sporne ugovorne odredbe značajnu neravnotežu ugovorenih prava i obveza na štetu potrošača. Poznato je da je pravomoćnom presudom u slučaju Franak već utvrđeno da je istodobno ugovaranje valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope nedvojbeno uzrokovalo značajnu neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača. Nažalost, prilikom prvog odlučivanja od strane Vrhovnog suda RH u slučaju Franak nije uslijedio logičan zaključak i utvrđenje da je ugovorena valutna klauzula CHF nepoštena ugovorena odredba, što je, vidi se i po novoj presudi Suda EU, bilo pogrešno rezoniranje, suprotno utvrđenjima i obvezujućim pravnim shvaćanjima Suda EU.

Posebno se ističe kako je Sud EU utvrdio da kod ispitivanja nepoštenosti ugovorene kamate u konkretnoj banci svakako valja ispitati i način obračuna kamata u odnosu na uobičajeni način obračuna kamata ostalih banaka, usporedbom kredita istoga trajanja i iste kamatne stope u drugim bankama. Iz toga se može zaključiti da sada posredno postoji i sudska potvrda Suda EU da je tzv. francuska metoda obračuna kamata koju je primjenjivala Splitska banka d.d. nepošteni način obračuna kamate te je stoga ništetan, pa bi svaki dužnik kojemu je banka obračunavala kamatu po francuskoj metodi na temelju shvaćanja iz presude Suda EU broj C-421/14, imao pravo na vraćanje preplaćenih kamata uz propisane zatezne kamate, na temelju ništetne francuske metode obračuna kamata.

Osim toga, presuda se bavi i pitanjima prijevremenih dospijeća obveza u slučaju kada potrošač ne ispunjava na vrijeme svoje obveze te se presudom utvrđuje da pritom sud mora maksimalno paziti na primjenu nacionalnih propisa te ako je ugovorena odredba koja je suprotna nacionalnom propisu unatoč tome što takva odredba nije i primijenjena nacionalni sud mora utvrđivati eventualnu ništetnost takve ugovorne odredbe.

Očito je iz svega da je Vrhovni sud RH, u slučaju Franak, u pogledu valutne klauzule švicarski franak, u prvom pokušaju rješavanja spora kolektivne sudske zaštite sudio suprotno obvezujućim pravnim shvaćanjima Suda EU, što je već samo po sebi povreda prava Europske unije. Povreda je tim veća ukoliko uzmemo u obzir i povezanu činjenicu da Vrhovni sud, kao sud zadnje instance pred kojim se našlo pitanje tumačenja prava EU nije niti uputio prethodno pitanje Sudu EU, a to je bio dužan sukladno odredbama lisabonskog Ugovora o funkcioniranju EU, čime provocira i prethodno pitanje Europske komisije Sudu EU protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava EU. Navedene povrede i propuste ispravno je prepoznao i utvrdio Ustavni sud RH, koji je Vrhovnom sudu naložio poštivanje pravnih shvaćanja Suda EU te je predmet iz slučaja Franak, i to u dijelu štetnom za potrošače, vratio na "ispravak".

Saznajemo da su ovih dana donesene dvije nepravomoćne presude u Splitu i Rijeci, kojima se tužiteljima dosuđuju preplaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate radi nezakonitih povećanja kamatnih stopa te je presuđena jedna nepravomoćna prekršajna kazna za Erste banku i gospodina Radakovića na Prekršajnom sudu u Rijeci zbog neugovaranja fiksne kamatne marže s potrošačem korisnikom kredita.

Istodobno saznajemo da Visoki prekršajni sud oslobađa pojedine banke od prekršajne odgovornosti i pritom se poziva na odredbe izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz Narodnih novina br. 112/12. Te izmjene uopće ne vrijede za ugovore ugovorene prije 1. siječnja 2013., osim u jednome dijelu koji se tiče prijevremene otplate kredita. Time VPS direktno pomaže bankama u njihovu van-ugovornom postupanju kod određivanja fiksnih kamatnih marži. Udruga Franak stoga priprema ustavne tužbe za Ustavni sud i zahtjeve za zaštitu zakonitosti za DORH, koje će onda tužitelji u prekršajnim procesima moći dostaviti na daljnje postupanje.

Udruga Franak uvjerena je da će Ustavni sud takve pravno neutemeljene presude Visokoga prekršajnog suda vraćati natrag na ponovno postupanje, kao što se to dogodilo u slučaju Franak, kada je Vrhovni sud dobio zadatak da ponovno odlučuje o svojoj reviziji.

Postupanja suprotna EU direktivi 93/13, suprotna presudama Suda EU, suprotna Ustavu RH, suprotna Zakonu o obveznim odnosima i suprotna ostalim zakonima kojima se štite prava potrošača, moraju biti zaustavljena".

Udruga Franak