Radila bih prekovremene sate koji bi mi na kraju mjeseca bili obračunati,
ali nikad ne bi bili isplaćeni po višoj tarifi kako bi trebalo prema Zakonu.
(studentica, 23)
Radila sam smjene po 10 sati, bez ikakve duže pauze... Problem je bio i što
smo smjene za idući tjedan znali dobivati praktički u zadnji tren, poslali bi
nam u nedjelju navečer na WhatsApp.
(studentica, 21)
Shvatila sam da imam više prava tek nakon što sam polagala Radno pravo
na faksu.
(studentica, 25)
Strah te je išta pitati jer se uvijek bojiš da će ti se zamjeriti ili da će te se
lako riješiti, a nekad i samo stisneš zube i istrpiš, pogotovo ako je sezonski
pa znaš da nećeš tamo biti dugo.
(student, 21)
Izazovi "odraslog života"
Mladi u Hrvatskoj društvena su skupina koja je ranjiva u više aspekata, a pogotovo na tržištu rada. Mnogi od njih razmišljaju o odlasku iz zemlje nezadovoljni upravo svojom pozicijom na tržištu rada, a socijalna prava koja bi trebala biti zagarantirana, kao što su pristup kvalitetnom obrazovanju, stanovanju i zdravstvu, često su nedovoljna ili dostupna samo ograničenoj skupini.
Mladima je osobito izazovno pristupiti kvalitetnim, sigurnim i dostojanstvenim oblicima zaposlenja te se često osjećaju nekonkurentni za tržište rada koje je suviše kompetitivno i ponekad prekomjerno komplicirano za ranu odraslu dob koja se tek suočava s izazovima ''odraslog života'', upozoravaju iz Mreže mladih Hrvatske (MMH), saveza 77 udruge mladih i za mlade na teritoriju Hrvatske.
Proces prelaska iz obrazovanja u svijet rada sve je složeniji, obilježen nesigurnim oblicima rada, niskim plaćama, nedostatkom dugoročnih prilika i sve većom neizvjesnošću pa ne čudi da pitanje zapošljavanja mladih posljednjih godina zauzima središnje mjesto unutar nacionalnih i europskih politika za mlade, a položaj mladih na tržištu rada redovito je i dio predizbornih programa političkih stranaka. Realizacija je, međutim, pod velikim upitnikom.
Porastom troškova života, pogotovo onih vezanih uz stanovanje - najam i režije, kao i porastom cijena namirnica, mladima je sve teže priuštiti si luksuz samo povremenog rada uz studij, a ogroman broj studenata svoje stambeno pitanje tijekom studija mora rješavati preko tržišta najma. Istovremeno, cijene nekretnina već godinama rastu, pogotovo u Zagrebu te obalnim gradovima.
Kombinacija nedovoljnih kapaciteta studentskih domova, nedovoljne ponude stanova za dugoročni najam te porasta životnih troškova direktno dovodi do toga da značajan broj studenata mora osigurati dodatna sredstva samo da bi mogli preživjeti studiranje. Većina gradova dijeli stipendije, no one uglavnom iznose manje od 200 eura što je nedovoljno da bi pokrilo rastuće troškove života.
Očekivanje da si uvijek dostupan (produživanje smjena, dolasci ranije, ulijetanje kolegama)
(student, 23)
Problemi oko dogovora radnih dana, preveliki pritisak na rad u ispitnom roku, premala podrška prema radu uz studij i od profesora i od poslodavca
studentica, 23)
Plaća je svih šest mjeseci koje sam radio tamo kasnila, nekad par dana,
nekad skoro dva tjedna i uvijek je netko drugi kriv
(student, 23)
Šef je rekao da imamo fiksnu plaću, svaki mjesec bi nam isplatio isti iznos, bez
obzira koliko smo sati tamo radili, a u stvarnosti smo većinom radili veći broj
sati
(studentica, 24)
Nužnost, a ne izbor
Da studentski rad sve više postaje nužnost, a ne izbor, pokazalo je istraživanje ukoričeno u publikaciju ''Studentski poslovi i radnička prava: stvarnost mladih u Zagrebu” u sklopu projekta ''Zagreb radi, rade i mladi!''. Istraživanje, djelo autorskog tima MMH-a kojeg čine Ivona Šimunović (bivša projektna asistentica i suradnica u provedbi programa), Josipa Tukara Komljenović (voditeljica projekata i programska suradnica), Josip Miličević (glavni tajnik) i Matea Kaleb (projektna asistentica i suradnica u provedbi programa), donosi uvid u iskustva mladih na tržištu rada, studentske poslove te izazove i prilike u području radničkih prava.
Rezultati pokazuju da većina studenata radi zbog financijskih razloga, često u sektorima maloprodaje, ugostiteljstva i logistike, a pritom se suočavaju s neredovitom isplatom plaća, neplaćenim prekovremenim satima, lošim i netransparentnim radnim uvjetima i nepoznavanjem svojih prava te nedostatkom podrške u slučaju problema. Sudionici su opisali iskustva višesatnih smjena bez pauze, nenajavljenih promjena rasporeda, neplaćenih prekovremenih sati i nepoštivanja zakonskih regulativa, uključujući dodatke na rad noću, nedjeljom i blagdanima, navodi se u istraživanju.
Kao ogroman problem ističe se osjećaj koji studenti ističu, a to je da im nitko ne može ili ne želi pomoći s njihovim problemima, pri čemu je izražena i disperzija odgovornosti unutar sustava jer se loptica lako prebacuje između poslodavaca i Studentskog centra (SC). ''Satnice nisu uvijek jasno napisane, a plaće kasne i po nekoliko mjeseci”, istaknula je jedna studentica dok je drugi sudionik naglasio: ''Ako prijavimo problem, strah nas je da nas poslodavac više neće zvati''. ''Činjenica da je bojazan od neimanja posla puno naglašenija unatoč svjesnosti o nepravilnostima datog zaposlenja, upravo je ono što bi nas trebalo zabrinjavati'', upozoravaju autori istraživanja. Situacija, napominju, odražava širi trend prekarizacije rada među mladima u Hrvatskoj i zahtjeva sustavan odgovor.
Iako su neki zadovoljni fleksibilnošću i iskustvom koje su stekli, mnogi ističu osjećaj iskorištavanja, a poseban izazov predstavlja neinformiranost mladih o vlastitim pravima: ''Većina sudionika fokus grupa istaknula je da nisu znali što im Zakonom pripada dok nisu imali negativno iskustvo na poslu i isticali su da je informiranost o vlastitim pravilima rasla proporcionalno s godinama iskustva rada preko studentskih (ponekad i učeničkih) ugovora. Informacije se često prenose usmenom predajom ili preko društvenih mreža dok bi sustavni pristup, primjerice putem digitalnih alata Studentskog centra (SC), mogao znatno unaprijediti zaštitu studenata koji redovito obavljaju poslove putem usluga SC-a.''
''Ne znamo koja su nam prava dok nam se ne dogodi problem. Sve saznajemo od drugih, ne od Studentskog centra”, naglasila je jedna studentica, koja je naglasila i pretjeranu kompliciranost provjeravanja dobivenih informacija. Također, studenti ističu da se redovito izgube tijekom iščitavanja ugovora i pravila koja im nikada nisu unaprijed objašnjena. Stoga studenti predlažu uvođenje jedinstvenog, lako dostupnog izvora informacija o pravima, obvezama i mehanizmima zaštite koji bi bio usklađen sa zakonodavstvom i sadržavao jasne procedure za prijavu nepravilnosti, kao i godišnji izvještaj o položaju mladih radnika i radnica te bolje informiranje i zaštitu prava.
Nemogućnosti napretka jer si uvijek najmlađi
(student, 22)
Radni sati koji se ne mogu smisleno uklopiti s fakultetom pa se mora birati jedno
ili drugo
(zaposlen uz studiranje, 24)
Većina poslodavaca traži radno iskustvo od minimalno godinu dana
(zaposlena uz studiranje, 23)
Začarani krug iskustva: kako skupiti radno iskustvo, ako te nitko neće zaposliti bez radnog iskustva
(zaposlen uz studiranje, 21)
Na poslovima gdje je minimalac namijenjen i redovnim radnicima, znao sam
imati i problema u odnosima s ljudima, tj. s kolegama koji kao da su na meni
izbacivali svoje vlastito nezadovoljstvo.
(student, 22)
Jačanje participacije mladih
''Glavni cilj projekta bio je dobiti uvid u to kako i zašto studenti rade, kakve poslove obavljaju te što dobivaju od tih poslova, kako u materijalnom tako i u razvojnom smislu'', objašnjavaju autorice istraživanja, čiji su rezultati posebno važni s obzirom na to da je Vlada najavila izmjene Zakona o obavljanju studentskih poslova tijekom aktualnog mandata. Rezultati istraživanja poslužit će MMH, organizaciji civilnog društva koja već više od dva desetljeća djeluje na jačanju participacije mladih i razvoju politika koje su utemeljene na stvarnim potrebama i iskustvima mladih ljudi, kao i drugim akterima u oblikovanju zagovaračkih stavova i prijedloga za poboljšanje položaja mladih.
Istraživanje, provedeno u Zagrebu uz financijsku podršku Grada, u sklopu projekta obuhvatilo je više metoda i izvora podataka, oslanjajući se na već objavljenu dokumentaciju i dostupne publikacije. Zagreb, kao glavni grad Hrvatske, jedno je od središta kojem mnogi studenti gravitiraju tijekom svojeg obrazovanja, a mnogi mladi odlučuju i ostati u Zagrebu po završetku studija ili čak preseliti iz drugih gradova u kojima su studirali jer smatraju da nudi više prilika za zaposlenje.
Informacije su prikupljane od mladih osoba u dobi od 18 do 30 godina putem digitalnog upitnika i strukturiranih rasprava (fokus grupe) od svibnja do rujna 2025. U online upitniku sudjelovale su 132 osobe, od čega gotovo dvije trećine čine osobe ženskog spola (62,9 posto). Muških ispitanika je bilo 34,8 posto, dok se svega troje ispitanika izjasnilo da "ne želi odgovoriti" (N= 2) ili "drugo" (N= 1). Paralelno, u fokus grupama sudjelovao je 31 sudionik. Analizirano je i više od 400 oglasa za studentske poslove - dio tijekom zimskog semestra 2024. i dio u ljetnom semestru 2025. godine kako bi se dobilo pregled ponude studentskih poslova u Zagrebu i njihovih uvjeta za vrijeme trajanja projekta.
Ispričala sam roditeljima što mi je bilo na poslu i bili su u šoku da nas se
tako tretira, tad sam prvi put osvjestila da to nije nešto normalno.
(studentica, 22).
Na prvim poslovima jedva čekaš tu zaradu i onda istrpiš. Jedino što moram
reći je da kakvi god bili, studentski ugovori i standardi puno su bolje regulirani nego učenički, tamo si skroz nemoćna.
(studentica, 25)
Često samo izguraš jer znaš da se ne isplati žaliti, pogotovo ako radiš samo
sezonu pa se mentalno pripremiš da će te se iskorištavati tih dva, tri mjeseca. (student, 22)
Siva zona
''Visoka nezaposlenost mladih kao i problem dugoročne nezaposlenosti te potpuno ispadanje mladih iz sustava natjerali su Europsku uniju da uloži ogromna financijska sredstva u mehanizme podrške mladima pri ulasku na tržište rada, primarno kroz tzv. Garanciju za mlade. Iako te mjere, koje se aktivno provode od 2014. do danas, nastoje omogućiti mladima lakši prijelaz iz obrazovnog svijeta na tržište rada, zanimljivo je primijetiti da mjere gotovo uopće ne ciljaju na mlade koji su trenutno u sustavu obrazovanja, bilo da se radi o srednjoj školi ili nekom tipu visokog obrazovanja pa tako ni na one koji obavljaju studentski rad“, upozoravaju iz MMH.
Novim zakonskim rješenjima napokon su postavljena nova stroža i jasna pravila, no dio pitanja ostaje neodgovoren. MMH je i tijekom javne rasprave prilikom donošenja Zakona upozoravao da je propušteno definirati što je to studentski posao, odnosno otvoren je prostor da se svaki posao koji radi student može shvatiti kao studentski posao, a to otvara prostor za brojne negativne utjecaje.
''Nužnost da sve veći broj studenata mora raditi ako želi studirati dovodi ih u poziciju da nemaju često luksuz biranja posla prema tome hoće li im i koliko koristiti u njihovom profesionalnom razvoju, već su prisiljeni uzeti one poslove kojima će moći osigurati dovoljno sredstava za platiti najamninu i režije. To prepoznaju i poslodavci koji redovito među studentima traže radnu snagu koja može raditi većinu radnog vremena pa je tako sasvim uobičajeno vidjeti oglase za poslove koji podrazumijevaju 40 sati rada tjedno'', istaknuli su autori istraživanja.
Takav model rada uz studij načelno ne bi trebao biti moguć ako se studij odvija po tzv. bolonjskom sustavu s obzirom na to da predviđa značajno opterećenje za studente nastavnim materijalom i aktivnostima. Posljedično to dovodi do situacije u kojoj se sve veći broj studenata odlučuje na produljivanje studiranja, dio njih zato što im fakultetske obveze kaskaju radi preopterećenosti poslom, dok dio studenata odlučuje produžiti studij radi perspektive lakšeg pronalaska posla kao student nego kao redovni radnik, upozorava MMH.
Što da gledam o svojim radničkim pravima kad ću najvjerojatnije dobiti
otkaz čim nešto kažem?
(studentica, 21)
Imam osjećaj da se kod svojeg poslodavca pozovem na radnička prava da
ne bi imao pojma o čemu pričam. Ne znaju ni oni ništa o tome.
(zaposlena uz studiranje, 23)
Previše se uzima zdravo za gotovo da si mlad i da si uvijek dostupan i
sposoban za sve, a onda priča o radničkim pravima pada u vodu.
(student, 21)
Kroz sve elemente provedenih istraživanja jasno je da postoji potreba i prostor za unaprjeđenjem okvira studentskog rada, no nije dovoljno raditi samo na jednoj strani jednadžbe, naime, kako ističe MMH, bolja zaštita studenata koji rade ne smije biti jedini cilj: ''Najavljene izmjene Zakona otvaraju prostor za poboljšanje zaštite studenata, povećanje transparentnosti i definiranje pravednijih uvjeta rada. Dostupni podaci ukazuju da značajan dio studenata u Zagrebu radi tijekom studija, a neka istraživanja čak navode da približno 70 posto redovitih studenata ima studentski ugovor.''
''Ako doista želimo mladima omogućiti što bolje i kvalitetnije studiranje, važno je da se nastavi ulagati sredstva u poboljšanje studentskog standarda te da visoko obrazovanje bude doista što bliže ideji besplatnog. U situaciji gdje više od trećine studenata mora tražiti smještaj na tržištu najma, gdje većina stipendija gradova ne pokriva mjesečne troškove te gdje istovremeno životni troškovi rastu iz godine u godinu, studiranje postaje sve teže ostvarljivo. Omogućavanje studentima lakši dolazak do studentskog posla, kao i njihovu bolju zaštitu dok obavljaju te poslove, rješavanje je samo posljedica, ali ne i uzroka“, upozorava MMH.
Moram raditi jer nisam dobila mjesto u domu, a roditelji mi ne mogu financirati stanarinu, režije i hranu.
(zaposlena uz studiranje, 25)
Imam sreću da živim kod roditelja pa nemam velike troškove, ali svejedno radim povremeno uz faks jer ne želim žicati roditelje novac.
(studentica, 23)
Živim u Zagrebu s roditeljima i poznajem jako puno mojih vršnjaka koji rade
isključivo da bi preživjeli i iskreno ne znam kako to uspijevaju. Ja radim
uglavnom kad trebam skupiti za nešto, ali imam luksuz da prestanem u bilo
kojem trenutku, a to mnogi ne mogu.
(studentica, 21)
Podaci prikupljeni u ovom istraživanju jasno pokazuju da studentski rad u Zagrebu nije samo pitanje privremene zarade, nego duboko utječe na kvalitetu života, obrazovne ishode i buduće profesionalne mogućnosti mladih.
MMH upozorava na to da mladi na tržište rada sve češće ulaze iz potrebe, a ne iz želje za dodatnom zaradom i time se stvara poprilično opterećenje mladih koji se tek tada susreću s izazovima tržišta rada uz sve ostale obveze i odgovornosti koje nekada i pate zbog navedene potrebe: "Stoga nije teško zaključiti da je sustav podrške nužniji više nego ikada dosad. Uvođenjem digitalnih alata, jačanjem transparentnosti, sustavnim praćenjem uvjeta rada i aktivnim uključivanjem mladih u oblikovanje politika, moguće je unaprijediti položaj mladih radnika i doprinijeti stvaranju pravednijeg i sigurnijeg okruženja za sve studente.''
