Svjedok je radio analizu kratera u Kninu u kolovozu 1995. i sa svojim kolegom iz UNMO-a utvrdio da se radi o tragovima napada višecjevnim bacačem raketa (VBR) M63 kalibra 128 mm u stambenom dijelu Knina na području 350 do 500 metara od ograde vojarne. On je ocijenio da se ne radi o prikladnom oružju za gađanje vojnih ciljeva na područjima na kojima su i civilni objekti.
Pročitajte i ovo
U protuispitivanju njegove kvalificiranosti za takve zaključke svjedok je kazao kako je 39 godina radio u sanitetu norveške vojske, a potom je pohađao jednogodišnji tečaj za promatrače UN-a. Greg Kehoe, branitelj generala Ante Gotovine, uveo je dokaze o položaju srpskih snaga oko Knina koji odgovaraju putanji rakete čiji je krater svjedok analizirao.
'Vi zapravo ne znate tko je otvorio vatru iz ovog oružja?'", pitao je svjedoka.
'Ne', kratko je odgovorio Munkelien.
Kehoe je uveo dokaze o tehničkim karakteristikama i razlici VBR-ova koje su koristile hrvatske snage i snage pobunjenih Srba te ih uspoređivao s fotografijom ostatka rakete koju su pronašli vojni promatrači UN-a u kolovozu 1995. a koja nije mogla biti ispaljena iz VBR M63 jer je imala ostatke stabilizacijskih krilaca koje nije imao hrvatski sustav M63 nego VBR Oganj snaga krajinskih Srba. No, svjedok na kraju nije mogao potvrditi da je ostatak rakete na fotografiji doista onaj kojeg je pronašao 17. kolovoza 1995. pa će obrana generala Gotovine tu potvrdu morati potražiti od drugog pripadnika UNMO tima koji je u iskazu tužiteljima potvrdio da ju je s Munkelienom pronašao tog dana tijekom analize kratera.
Svjedok je u analizi posljedica napada na Knin koju je radio 17. kolovoza 1995. zaključio da su pogoci bili koncentrirani u neposrednoj blizini vojnih ciljeva, dok je 3-5 udara zabilježio u drugim stambenim područjima grada.
Munkelien je kazao kako su po njegovu saznanju tada u gradu vojni ciljevi bile dvije vojarne i tvrđava. Svjedok nije znao da li je još neke objekte uoči Oluje koristila vojska tzv. RSK, a u protuispitivanju kazao je kako, s obzirom da je u Knin došao tek 14. kolovoza 1995., ne zna da li su prvih dana Oluje tuda primjerice prolazile srpske vojne snage što bi također predstavljalo legitimne ciljeve. Svjedok je potvrdio da u izvješćima nisu precizno zabilježene lokacije oštećenih ili uništenih stambenih zgrada pa se ne može reći da li su u blizini bili vojni ciljevi, a potvrdio je i da nije provjeravano da li su se na tim lokacijama vodile borbe u kojima su kuće mogle biti oštećene.
Obrana generala Ante Gotovine u protuispitivanju pozivala se na zaključke šefa vojnih promatrača UNMO-a Steinara Hjertnesa, Munkelienova šefa, koji je zaključio da nije bilo propusta u napadu hrvatskog topništva na ciljeve u Kninu i od čijeg je svjedočenja haško tužiteljstvo odustalo.
Svjedok je sudjelovao u izradi procjena štete u Kninu obavljenoj 17. kolovoza, a tužiteljstvo je to predstavilo kao početnu površnu procjenu dok je prema tužitelju Edwardu Russou kasnije utvrđeno da se radilo o širem opsegu šteta.
U uvodnim riječima na početku suđenja tužiteljstvo je tvrdilo da su u Kninu u Oluji oštećene 44 zgrade od čega 21 teže te da su sve bile u neposrednoj blizini vojnih ciljeva u gradu.
Preko ovog svjedoka tužiteljstvo je uvelo niz izvještaja UNMO-a o kršenjima ljudskih prava u sektoru UN-a. Svjedok je tijekom obilazaka sektora Sjever od 14. kolovoza do 1. prosinca 1995. sudjelovao u sastavljanju izvješća o ubojstvima starijih, pljački, paležu i ubijanju stoke, a sam je bio svjedokom pljačke i paleža koje su počinili kako pripadnici HV-a tako i civili.
Munkelien je kazao kako ne vjeruje da je postojala zapovijed da se pljačka opisujući kako su jednom prigodom nenaoružani vojni promatrači UN-a 'odgovorili' vojnike od pljačke.
Suđenje se nastavlja u srijedu protuispitivanjem ovog svjedoka.
