Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Muškarci i žene se, osim po očitim razlikama, razlikuju po još puno toga. Žene u prosjeku na dan izgovore 17 tisuća riječi, a muškarci tek 7 tisuća.


Mogu li žene biti jednako dobre u „muškim zadacima" i obratno? Odgovor se krije u našim prstima!

Vezani članci U krevetu ''Vježbajte na jajima'': Djevojka slikovito pokazala tajnu ženskog užitka kako bi muškarcima olakšala posao Slika nije dostupna Zašto one idu zajedno na WC, a oni ništa ne čuju

Senka Martinčić Dani, iako izgleda kao tipiča mlada žena- plava kosa, rozi nokti, besprijekorno odjevena, radi posao u kojem je nikada ne biste mogli zamisliti- ona ej vozačica autobusa. Prvi vozački test je polagala sa 17. godina i to onaj za kamione. A sada već 11 godina vozi 13- metarski autobus na kat.

>>Duljina prstiju otkriva kakav mozak imate!

„Kad ja dođem na parkiralište, sparkiram se i vide da stvarno to odradim vrhunski onda mi dečki skidaju kapu, a ima i nekih kolega kaj su 20 ili 30 godina u ovom poslu i nikada mi neće priznati da sam ja za taj posao“, kaže Senka.

A za Vanju, nakon što ga vidite kako skače padobranom, ne biste ni pomislili kako je on zapravo frizer. Nije završio klasičnu fizersku školu, već dopisnu, a to je za njega bio plus. Svaki tjedan praksu je odrađivao u drugom salonu.

„Super mi je jer sam okružen ženama!“, kaže Vanja.

Jer u sportu kojim se bavi - žena itekako manjka!
Na sve nas utječe muški spolni hormon- testosteron- i to u majčinom trbuhu - prije no što smo se rodili. Iako ga nazivamo muškim spolnim hormonom, prozivodi ga i žensko tijelo. Pa će tako razvoj našeg mozga, između ostalog, ovisiti i o radu majčine nadbubrežne žljezde. Ona stvara testosteron koji dolazi i do ploda. Što je bila veća količina testosterona to je izraženiji proces koji se naziva maskulinizacija mozga. Ne, to ne znači da će djevojčice imati muški mozak ako su izložene većoj količini testosterona, niti da će dječaci imati ženski ako su izloženi manjoj količini testosterona u majčinom trbuhu. To samo govori u čemu ćemo možda jednog dana briljirati u nečemu ne tipičnom za naš spol!

A to smo provjerili na Psihofestu - festivalu odsjeka psihologije zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Tamo su se posjetitelji mogli testirati, saznati štošta o sebi, ali i otkriti imaju li, uvjetno rečeno, brkove! Vratimo se na početak- isti onaj testosteron koji utječe na organizaciju mozga zaslužan je i za rast prstiju. Stoga su znanstvenici uspjeli jedno s drugim dovesti u vezu.

Duljinu kažiprsta podijelimo s duljinom prstenjaka. Broj koji dobijemo zove se 2D4D omjer. On može biti veći ili manji od 1. Ako je manji od jedan, to znači da smo bili izloženi većoj količini testosterona. Znanstevnici su utvrdili kako će omjer manji od jedan imati najčešće muškarci, a većina će žena imati omjer 1 pa naviše. Postoje žene s muškim omjerom, za njih se može pretpostaviti kako će u spolno pristranim zadacima, biti jedanko uspješne kao i muškarci. I obrnuto. I to je čista biologija, ipak to ne mora značiti da ako imamo biološku predispoziciju da ćemo zaista i briljirati.

Postoji i socijalni aspekt. Zato i smatramo kako su muškarci bolji u primjerice orijentaciji, a žene u pričanju. Test koji smo prošli pokazao je da zapravo i jedni i drugi možemo biti dobri u svemu -baš poput dvoje ljudi s početka priče. I Senka i Vanja ne bi danas bili to što jesu bez podrške roditelja. Jer iako se rodimo s nekim predispozicijama, primjerice žena sa smislom za orijentaciju i matematiku ili muškarac s darom govora, taj potencijal bez podrške može pasti u vodu.

„Onda dijete na kraju osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja, samo zato što je dečko ili cura, usmjerimo u neko stereotipizirano zanimanje bez da smo svjesni da cura može biti jednako uspješna matematičarka i fizičarka, isto kao što dečko može bit jednako uspješan frizer.“ Kaže socijalna psihologinja dr. sc. Aleksandra Huić.

Istraživanje provedeno za Ured za ravnopravnost spolova, pokazalo je ne baš sjajne rezultate. Osoba koja je ispitanike diskriminirala bili su upravo najka i otac u najvišem postotku. Drugim riječima, da su Senkini roditelji bili takvi – ona ne bi vozila autobus. Niti bi Vanja živio svoj san. Jer biti dobar u nečemu nije stvar spola, već nečeg potpuno drugačijeg.
Ono što nam otkrivaju prsti govori o tome u čemo ćemo možda jednog dana biti dobri bez truda, kako se kaže -ležat će nam ono što drugim pripadnicima istog spola baš i neće. No talent je jedno, a ono što nas čini stvarno dobrima u nečemu je upornost i vježba. I muškarci mogu dugo pričati, i žene mogu dobro voziti.

Podjele poslova na muške i ženske trebale bi postati stvar prošlosti, iako žene primjerice imaju i dalje neravnopravne plaće u usporedbi s muškaracima. Već i prije nego što smo došli na svijet ta podjela je izgubila smisao. Bez obzira na testosteron možemo postati što god poželimo, a omjer prstiju nam pri tome može samo pomoći.
 
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook