Ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Zadru: "Ne možemo sami spasiti svako dijete. Ovo je bio čin očajnog bezumlja"

Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zadar Vesna Burčul tvrdi da nitko nije mogao predvidjeti kako će se ponašati otac koji je u jednom trenutku samo odlučio baciti svoje četvero djece s balkona kuće na beton i tako ih pokušati ubiti. Burčul poručuje da Centar za socijalnu skrb u Zadru tragediju na Pagu nije mogao spriječiti u tom smislu.

Smatra da je društvo licemjerno kad je u pitanju skrb o djeci, jer se to područje pokriva formalno, ali ne i stvarno.

U međuvremenu se satalo i Upravno vijeće Centra za socijalnu skrb u Zadru kako bi raspravilo o propustima u radu ravnateljice Vesne Burčul zbog slučaja bacanja djece s prvog kata na Pagu i zatražilo njezino očitovanje.

''Sukladno propisima, moramo pročitati nalaze da bismo mogli raspraviti o tome. To ćemo vidjeti kad budemo raspravljali s ravnateljicom. Moramo joj dati nakon toga rok da se izjasni o nadzoru'', kazala je Marina Dujmović Vuković, predsjednica Upravnog vijeća Centra za socijalnu skrb Zadar.

''Ako je smjena ta da se riješe problemi u sindikatu, onda neka bude tako, ali mnogi su problemi u pitanju, pitanje je što se zapostavlja rad zaposlenika u ovim ustanovama'', rekao je Zvonimir Petrović, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi.

Sastanak se nastavlja sutra jer članovi moraju proučiti izvješće nadzora.

Priopćenje ravnateljice Burčul prenosimo u cijelosti:

"Zbog brojnih upita novinara, koji posreduju u potrebi da i javnost dobije odgovore šaljem ovo priopćenje koje nije odgovor na vaša brojna pitanja ali je i novinarima i javnosti poziv na razmatranje i razmišljanje.

Podsjećam da se radi o četvero male djece koje je njihov otac bacio s prvog kata i tako ih pokušao ubiti.

Kao odgovorna osoba, ali i kao socijalna radnica tvrdim da nitko ne može predvidjeti ovakvo ponašanje pojedinca. Nema pokazatelja, informacija, dojava, spoznaja u komunikaciji s roditeljima koji bi ukazivali na zanemarujući ili zlostavljajući odnos roditelja prema ovoj djeci u posljednjih godinu dana. Stoga odgovorno tvrdim da Centar za socijalnu skrb nije mogao prevenirati ovu tragediju svojim djelovanjem. Ovakav čin očajnog bezumlja nije moguće predvidjeti.

Centar za socijalnu skrb sa svim svojim stručnim radnicima, od kojih mnogi imaju dodatne edukacije i neprekidno se educiraju, ne može spasiti svako dijete.

Poslovica kaže 'treba cijelo selo da se odgoji dijete' a inačica bi bila 'treba cijeli svijet da se spasi dijete'. Centar za socijalnu skrb ne može sam, kao ustanova, pomoći svakom djetetu niti svakom roditelju.

Smatram da je u našem društvu uz skrb o djeci vezana najveća količini licemjerja. Govorim to zbog činjenice da sva područja djetetova života, ali i njegovih potreba formalno pokrivamo ali ne i stvarno.

Da li ste se zapitali koliko djece na našem zadarskom području treba ranu intervenciju i čeka je 6 i više mjeseci, koliko je školske djece upisano kod jednog liječnika školske medicine i kako je moguće imati dobar uvid s tolikim brojem djece, koliki je broj djece upisan kod jednog pedijatra odnosno koji broj djece servisiraju malobrojni pedijatri u zadarskoj bolnici i koliki je broj djece u školama na jedan stručni tim, a brojne škole izvan središta niti nemaju stručni tim? Koliki je broj djece u vrtićima na samo jedan stručni tim? Sustav pravosuđa u kojem kaznene prijave za zanemarivanje i zlostavljanje djece čekaju ishod i pet godina ili prijedlog za oduzimanje prava na stanovanje s djetetom, aktualni slučaj 8 mjeseci čeka prvo sudsko ročište?

Kada je u Zadru pokrenuta inicijativa za osnivanje Poliklinike za zaštitu djece u Zadru, (i cijelog područja koje mu gravitira) za projekt koji je bio doveden do kraja nije bilo volje da se ona i osnuje 2007.

Ponavljam, Centar za socijalnu skrb ne može sam, kao ustanova, pomoći svakom djetetu i roditelju. Treba osnažiti sve dionike u društvu da budu dobar servis i podrška i djetetu i roditelju. Centar za socijalnu skrb je samo dio guste mreže koja bi trebala postojati oko obitelji s djecom.

I nakon ovog strašnog događaja Centar za socijalnu skrb mora nastaviti raditi. Ono što dominira kod radnika je osjećaj bespomoćnosti i osjećaj straha.

Provjerite koliki broj stručnih radnika odlazi iz Centara za socijalnu skrb u cijeloj Hrvatskoj pa i iz zadarskog i koliko će ih nakon ovog događaja otići, koliko Centara ne mogu već godinama popuniti radna mjesta socijalnog radnika. Sličan osjećaj straha, nelagode nepovjerenja sigurno postoji i kod naših korisnika.

Ako se bavite sustavom socijalne skrbi ili temom zaštite djece ne činite to parcijalno, površno i samo u svrhu praćenja jednog tragičnog događaja i ne tražite krivce samo u Centru za socijalnu skrb."