Galerija
Sadžid je jedan od onih očeva koji zaslužuju medalju za hrabrost, požrtvovnost, odricanje i brižnost. Bez supruge je ostao prije osam godina. Imao je tri mjeseca da se pomiri s time da ostaje sam sa dvoje djece od kojih jedno, njegov sin Rijad, boluje od cerebralne paralize.
S 34 godine osjetio je najveću bol, kada je izgubio ljubav svog života, svoju suprugu, pomoćnicu, najbolju prijateljicu i majku njihovo dvoje djece.
"Ona je preminula 2010. godine. Sve je počelo kad je rodila Lamiju. Primala je krv i rekla je da se ne osjeća dobro. I kasnije, kad je rodila Rijada, malo se više razboljela. Tada je otišla u bolnicu i tada su tek otkrili da joj je zaražena krv", ispričao je Sadžid.
Njegova je Lejla imala tek 27 godina. Mladi i zaljubljeni, u prvim godinama braka, planirali su ostatak života, ali bolest im je iz ruke istrgnula kormilo i krenula u nenadanom smjeru.
"Sve se odigralo u tri mjeseca. Išla je iz kuće u bolnicu i ponovno kući. Ona me pred smrt naučila osnovne stvari poput kuhanja i pranja veša", rekao je Sadžid.
Imao je tri mjeseca da se oprosti i pomiri s time da njegov život više nikada neće biti isti.
"I onda je počela borba oko Rijada i Lamije i njezina plakanja u školi. Najteže mi je bilo kad plače. To je najteže jer ne znaš što da radiš", rekao je.
Lamija je danas najveći oslonac svojeg oca
Njihova kćerkica tada je imala šest godina. Nije se mogla pomiriti s tim da s majkom neće imati razgovore o prvim simpatijama, da s njom neće moći podijeliti svoje tajne i strahove.
Danas je Lamija vrijedna 14-godišnjakinja i tatin najveći oslonac. Život ju je prisilio da brzo odraste pa, dok se njezine vršnjakinje zabavljaju uobičajenim, ona mijesi kruh, kuha ručak, pere, čisti i bratova je najbolja prijateljica.
"On ne može na noge, ali nikada nisam pravila razliku između njega i drugih", rekla je o svome bratu. "Izađemo napolje i igramo se, provozam ga malo među drugu djecu da se ne osjeća usamljeno", dodala je.
U njihovu ionako teškom životu, došao je još jedan izazov. Rijad je rođen u sedmom mjesecu trudnoće, bio je bebica od tek kilogram i pol s dijagnozom cerebralne paralize.
"Doktoricu sam pitao da mi objasni što je to. Rekla mi je da možda neće ni pričati ni hodati", prisjetio se Sadžid.
Sadžid je Rijadu na raspolaganju kad god mora na WC
Iako po kući puže, vani se kreće pomoću invalidskih kolica. Pomoćnik je Lamiji u kuhinji, ali i dežurni u pravljenju nereda. Ponekad je malo naljuti, no sve mu je oprošteno čim se nasmije.
U inat dijagnozi, ide u drugi razred redovne škole i kaže da voli baš sve predmete. Ipak, najviše glazbeni. Dok on pozorno prati nastavu, tata je dežurni u hodniku. Svaki dan, svaki školski sat strpljivo čeka pred vratima njegove učionice jer Rijad ne može sam do toaleta u školi.
"Kad hoće u WC učiteljica me nazove na mobitel da dođem i odnesem ga u WC", rekao je Sadžid.
Osim u školu, ide i na dodatne terapije udruge "Mala Sirena" u Zavidovićima u kojima žive. Tamo nadoknađuje sve što u školi možda nije stigao i nije mu teško jer uči, ali se i zabavlja.
"Rijad je super učenik. On je stvarno pametan dječak koji voli druženje s vršnjacima. Rado prihvaća nove zadatke i jako je uspješan u njima", rekla je Sve što želi jest da mu sin prohoda.
Igra i učenje znače mu sve, no u sebi tiho nosi najveću želju: Rijad želi prohodati. Istu nadu dijele i njegovi najbliži.
Nadu u bolju budućnost pružila im je humanitarna rehabilitacija
Poliklinika za neurorehabilitaciju objavila je humanitarni natječaj za one koji posebnom terapijom žele doslovno stati na noge. Jedino oni u ovom dijelu regije posjeduju lokomat – najsuvremeniji uređaj pomoću kojeg je prohodalo više od stotinu ljudi.
Sadžid je dobro znao da takav uređaj postoji, ali priuštiti si tu vrstu terapije za njega je bila nemoguća, daleka i neostvariva misija. Na natječaj je Rijada prijavio na prijateljev poticaj i, kaže, jedva je imao zrno nade. Ali i to je očito dovoljno da se snovi počnu ostvarivati.
"Dr. Glavić me nazvao i rekao da je Rijad primljen na liječenje. Počeo sam se tresti, jednostavno nisam mogao vjerovati", rekao je Sadžid.
Između stotina prijavljenih, najteže je odabrati nekoga kome ćete promijeniti život, kaže dr. Glavić. Svatko je na neki svoj način zaslužio biti odabran, ali oko Rijada nije imao dilema.
"Njihovo me pismo dirnulo i kao oca i kao liječnika. Pokušao sam se zamisliti u koži Rijadovog oca. Pokušao sam se zamisliti kako mora biti i majka i otac dvoje djece", rekao je dr. Glavić.
Tako su se tata i Rijad prije tjedan dana doselili u Dubrovnik u kojemu će provesti iduća tri mjeseca. Lanac dobrote u njihovoj priči samo se širi. Od besplatne terapije, smještaja i obroka u restoranu, do besplatnih karata za izlete.
"Toliko sam ponosan na ljudskost svojih sugrađana. Ti ljudi, ne samo u ovoj akciji nego i u svim akcijama koje imamo, zaboravljaju na svoje probleme i pomažu materijalno ili na neki drugi način", ispričao je dr. Glavić.
Dr. Glavić optimističan je po pitanju rehabilitacije
Nakon pet operacija koje je prošao i brojnih toplica nakon toga, Rijadu je ovo godišnji odmor. Usluga prve klase: sa svih je strana obasut ljubavlju i pažnjom.
Zaslužio je napokon, kao i svako dijete, bezbrižno djetinjstvo i veselo odrastanje. A i tata napokon može odahnuti. Lamija je s bakom dok ne završi škola, a Rijad u rukama vrhunskih terapeuta.
"Naša višegodišnja iskustva pokazuju da se cerebralna paraliza koju Rijad ima može tretirati s robotskom neurorehabiolitacijom. Jako sam pozitivan i optimističan po pitanju njegovog liječenja", rekao je dr. Glavić.
"Očekujem barem da ću ga moći za ruku voditi da hoda, a očekujem i puno više jer sam vidio koliko se trude u poliklinici. Daju sve od sebe", ispričao je Sadžid.
Tata najbolje zna koliko je Rijada lako voljeti. A ako se taj najveći san ostvari i Rijad prohoda, njegov će tata i dalje biti njegov najveći oslonac, i dalje će zajedno koračati kroz život.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
