Ratne strahote za Liku su dio prošlosti, a mir dio sadašnjosti. Zbog rata u Ukrajini, odjednom se ondje dogodio demografski boom.
"Uspjeli smo u 13 dana primiti 250 osoba. Učinilo je to općinsko društvo Crvenoga križ s dvadesetak volontera. Danonoćno su pristizale osobe iz Ukrajine", rekla je Anita Ugarković iz Crvenog križa.
Baš cijela zajednica Korenice, malog mjesta u Lici, zasukala je rukave i odlučila pomoći. Stanovnici male općine veliku ljudsku tragediju shvatili su kao izazov, kao test ljudskosti. Njima je stiglo 256 izbjeglih Ukrajinaca, što je otprilike 10 posto ukupnog stanovništva Korenice. U rekordnom roku, sve njih krenulo se integrirati u zajednicu.
"Dočekali su nas kao obitelj. Stvarno smo svi jako iznenađeni jer baš svi, a u školi pogotovo, dočekali su nas toliko toplo, prijateljski. Ni kod nas doma nas ne bi tako primili. Hrvati su zaista i ljubazni i jako toplo raspoloženi", rekla je Ukrajinka Lesja, koja je u Korenicu stigla s djecom Korinom i Arthemom.
Pročitajte i ovo
Kao i većina, i oni su smješteni u drvenim kućicama poznatog Ličkog poduzetnika Macole. Ovdje su već nešto više od mjesec dana, toliko je prošlo otkako su silom morali napustiti svoj dom.
"Mi smo se probudili 24.veljače i odlučili da ne ostajemo u Kijevu jer u Kijevu su se čule jake eksplozije. Odlučili smo krenuti na jedno selo u blizini Kijeva, gdje živi moj djed. Onda sam shvatila da i tamo postaje opasno. Shvatila sam da je zapravo bilo jako opasno ostati u Ukrajini i odlučili smo ići dalje prema granici", ispričala je Lesja.
Djeca krenula u školu
Njihov dom sada je kućica broj 27, a djeca su počela ići u školu.
"Igraju se, posuđuju, kupuju poklone jedni drugima, dijele i oni se bolje razumiju s djecom nego s učiteljima. Normalno, to su djeca i sve se razumiju. Oni se bez mobitela razumiju, a kad nešto trebamo, mi upotrijebimo Google prevoditelj", rekla je učiteljica Marija Čović.
Ravnateljica Dražena Aračić ne krije oduševljenje trenutačnom situacijom. No, istaknula je neke probleme koji su, kaže, očekivani u ovakvim situacijama.
"Znamo da dolaze iz traumatičnih situacija, da su izgubili domove. Mnogima su roditelji, a najčešće očevi, ostali u Ukrajini i za djecu je to svakako psihološki problem. Škola nema psihologa i mi smo početkom prošlog tjedna zatražili od Ministarstva obrazovanja da nam se hitno odobri zapošljavanje jednog psihologa kako bismo mogli toj djeci pružiti adekvatnu psihološku pomoć", rekla je.
Pročitajte i ovo
Korenica je prija samo nekoliko tjedana bila puno manja, a samim time su i potrebe i mogućnosti bile skromnije.
"Ja ovo doživljavam kao poticaj našoj zajednici i poticaj našim učenicima. Ponekad se mi uljuljkamo u svojoj stvarnosti koja je nama samo dostatna i dobro nam je pa ne vidimo dalje od toga. Kad se dogodi nešto ovako, ljudi se probude", rekla je Arčić.
"Mnoga djeca iz Ukrajine jako lijepo sviraju i pjevaju. Kod nas neka naša djeca nisu imala niti mogućnosti ići u neku glazbenu školu jer smo malo mjesto, ali to će ih možda potaknuti da i oni sada nauče nešto", dodala je.
Nevjerojatna organizacija pomoći
Organizacija pomoći je nevjerojatna, rekli su Ukrajinci koji su u Lici našli dom. U administrativnim kućicama danonoćno već tjednima rade oni koji se brinu da sve prolazi što je bolje moguće.
"Tamo se uvijek možemo obratiti i reći im što god nam treba. Isto tako, i sami možemo odabrati od stvari koje su već tamo, što nam je potrebno. Ako nečega nemamo, onda uputimo zahtjev i to nam se uglavnom uvijek i dostavi u vrlo kratko roku", rekla je Lesja.
Iz Gospića su stigli i pedijatri koji su obavili pregled djece jer su mnoga od njih stigla je s nekakvom vrstom bolesti: što od stresa, nenaspavanosti, straha i dehidracije.
"Imali smo dva izuzetno teška bolesnika i većina djece je došlo zbog toga što su imali infekciju rota virusom koji je zapravo uzrokovao dehidraciju. Dvoje djece je zapravo bilo izuzetno teško. Kod jedne male dojenčadi se radilo o teškoj sepsi, a kod drugog djeteta o zapetljaju crijeva. Toj djeci su doslovno spašeni životi", rekla je pedijatrica Sandra Čubelić.
Samo nekoliko kilometara dalje, nalaze se slične kućice. To su novi domovi koje je ustupio isti poznati poduzetnik, no ondje nisu samo djeca sa majkama.
"Radili smo i na tome da osiguramo uvjete i smještaj ljudima koji imaju kućne ljubimce. Uvijek gledamo da i životinje nađu svoj mir i svoj kutak kad vidite koliki su put prevalili", rekao je Joso Živković, voditelj Službe civilne zaštite Gospić.
Osim divnog krajolika i mira, svaka kućica ima sve potrebno za normalan život. Služba civilne zaštite vodi računa da obitelji budu zajedno.
"Ako jedan dio obitelji dođe, uvijek čuvamo mjesto i za drugi dio obitelji tako da je glavno da su nam obitelji uvijek zajedno i to nam je najbitnije", rekao je Živković.
Pročitajte i ovo
Upravo jedan takav slučaj spajanja dogodio se večer prije nego što je stigla ekipa Provjerenog. Sestre Julija i Darina bile su zbog studija u različitim gradovima prije rata. Danima su pokušavale doći jedna do druge.
" Bile smo u kontaktu preko društvenih mreža, družile smo se preko telefona i sada smo nerazdvojive", rekla je Darina.
I Lesja se nada istome. Iako joj je u Lici, kaže, u nekim trenucima predivno, tugu ne može sakriti. Brine za muža koji je uz sve što se događa, ostao i bez posla, ali iz Ukrajine i dalje ne smije.
"Brinem se ne samo za rodbinu koja je ostala tamo, nego za cijelu našu zemlju i molim Boga da rat čim prije stane, da okupatori što prije napuste našu zemlju", rekla je Lesja.
Malo mjesto za velika djela
Nitko ne zna koliko će Ukrajinci biti u Lici ni koliko će rat još trajati. No svi su domaći, kažu, složni u jednome.
"Mi idemo s tim kao da su oni tu i kao da će tu završiti svoje školovanje i tako moramo postupati. Na početku neće moći pohvatati sve", rekla je Aračić.
Neki od izbjeglih Ukrajinaca već su pronašli i posao, a posla ima, tvrdi načelnik općine Ante Kovač. Međutim, ima i administrativnih prepreka koje treba prije toga riješiti.
"Za neka zanimanja morat će se čekati nostrifikacija diplome. Onda svi znamo kako to ide: vjerojatno će završiti i tri rata dok Hrvatska nostrificira jednu diplomu", rekao je Kovač.
Pročitajte i ovo
Unatoč svim poteškoćama, neki su Ukrajinci u Lici pronašli novi dom. Ipak bi, koliko god im bilo lijepo, radije svojoj kući.
"Djeca razumiju što se događa. Pričam otvoreno s njima. Objasnila sam im da smo ovdje jer je trenutno doma opasno, ali i da ćemo se vratiti doma čim rat stane i da će ponovno sve biti kao prije", rekla je Lesja.
Do tada, bio on privremen ili trajan, dom usred Like njihovi domaćini su im odlučili učiniti najboljim mogućim. Mala Korenica pokazala se kao mjesto za velika djela.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
