Ljudima koji su skočili s padobranom mjeren je puls. U pojedinim trenucima dosegnuo je čak 189 otkucaja u minuti.
Pročitajte i ovo
Bilo je tu i nervoze i straha, ali svi su složni u jednom - isplatilo se i to zbog osjećaja koji se pojavio nakon što su se neki prvi put suočili sa strahom od visine.
Ista ta emocija, kažu, zadržala se u tijelu još danima poslije. Kome je puls bio najveći i zašto je ponekad dobro da hormon adrenalina silovito proključa našim tijelom, provjerila je skočivši padobranom reporterka Provjerenog Sara Duvnjak.
"Osjećam se kao janjetina pred klanje", kazao je Marko kojega je očekivao prvi skok padobranom u životu.
"Svaki skok je uzbuđenje, moraš dati sve od sebe, ali nije to - to. Ja bih to usporedio s vožnjom auta. Kad sjedneš u auto, tko ti garantira da ćeš doći s točke A na točku B? No, opet sjedamo u auto i vozimo se svaki dan bez razmišljanja o tome da se može nešto dogoditi", rekao je Emir Ekić.
Prvi skok u tandemu
Marko će skočiti u tandemu privezan uz instruktora. Iza Emira je oko 5000 skokova, nekolicina studenata već je skakala, a Sari je ovo deseti skok. Svima će biti mjeren puls.
Marku je oduvijek bila želja bila skočiti iz aviona, a ekipa Provjerenog pitala ga je da im se pridruži. Pristao je, no strah je učinio svoje. Netom prije samog skoka, više nije bio previše pričljiv. Sve više ga je zanimalo ono što ga tek čeka.
Emir se padobranstvom bavi gotovo cijeli svoj život. Ima otprilike 5000 skokova, od toga 2000 tandem putnika. I kaže - niti jedan nije isti.
"Stvarno čovjek kad radi taj posao kao tandem instruktor mora biti i jedna vrsta psihologa. Jednostavno mi unaprijed znamo kako će se čovjek ponašati prije skoka, to je 100 %. Zavisi od osobe do osobe, ni jedna osoba nije jednaka – znači netko je tvrd, težak, a netko je kao da je otišao na kavu", rekao je.
Avion je upalio motor
Trenutak kad avion upali motor, onaj je u kojemu sve postaje – stvarno. Nakon brojnih uputa instruktora, Marko je kratko kazao: "Vidimo se u nekom drugom životu, bilo mi je drago". Kazao je da ga hvataju ako mu se ne otvori padobran. Uslijedio je skok, otvaranje padobrana, vrištanje, slijetanje i reakcije.
Vrijeme je došlo i za profesionalca, koji je logično potvrdio zakon prirode. Puls nije bio ništa veći od onoga kada vozi, primjerice, automobil. Oprezan uvijek treba biti iako padobranstvo, kaže, i nije toliko ekstreman sport.
"Padobranstvo ljudi gledaju kao ekstremni sport, ja ga baš i ne bih nazvao čisto ekstremni sport. Padobranstvo k'o padobranstvo je sport kao i svaki drugi sa svojim prednostima i manama, s rizicima koji postoje", navodi Emir.
Prvi skokovi u sezoni
Konačno došlo je vrijeme i za studente. Nikoli je ovo četrnaesti skok, Filipu dvadesetčetvrti, a Sari deseti. Uz to, prvi su skokovi u sezoni pa je panika utoliko veća. Prije svega – pregled opreme i provjera sigurnosnih sustava.
"U slučaju da padobranac zaboravi otvoriti padobran, on automatski mjeri visinu i brzinu i na određenoj visini se automatski otvara sam", kazao je Filip.
Prvi skokovi odrađuju se nakon šest položenih pismenih ispita i kreće se s takozvanom gurtnom koja umjesto nas obavi cijeli posao i otvori padobran sama.
Nakon toga, kreće se na veće visine i na samostalno potezanje ručice za padobran.
Bitno je ostati skoncentriran
Nepredvidive situacije nisu rijetkost. No ono što je najbitnije jest - ostati skoncentriran na zadatak, a to je otvoriti padobran i pokušati biti u zraku što mirniji.
Prvi skokovi ove sezone, uz puno straha i pokoju izgubljenu kacigu, uspješno su odrađeni. Broj otkucaja u jednom je trenutku dosegao i 189.
Sukladno predviđanjima profesionalnog padobranca, studenti imaju i moraju imati najveći puls i najveću tremu, onu pozitivnu.
"Svaki put me strah kad idemo gore, ali glava ti se očisti, razmišljaš o tome što napraviti kad nešto krene po krivu, to si par puta ponoviš u glavi, jednostavno moraš izaći van i skočiti, zato si i došao u avion", kazao je Filip.
Došao i pobijedio strah jer svaki izlazak iz zone komfora nadogradnja je osobnosti pojedinca.
"Mogu reći da bavljenje padobranstvom na duži period godina sigurno izgradi čovjeka kao osobu, to je 100 %. Imamo ljude koji se bave, ne znam 30 ili 40 godina padobranstvom i nisu nikada ništa potrgali, nisu nogu iščašili, a kamoli nešto drugo", kazao je Emir.
Nagrada neprocjenjiva
A nagrada je neprocjenjiva. "Sve u svemu, najljepše u cijeloj priči je kad gledaš van i vidiš kako su kućice sve manje i manje", dodao je.
Osim što je nagrada pobjede nad strahom neprocjenjiva, dokazano je da ovakve vrste aktivnosti liječe depresiju, anksioznost, a ponajviše pomažu u donošenju nekih bitnijih životnih pitanja.
"Bez stresa nema rasta, dakle bez adrenalina mi jednostavno ne bi uspijevali postići ništa u životu i ne bi bili danas, ovdje jer i ovo je donekle stresna situacija. Adrenalin je apsolutno savršeni hormon i dobro je da se izlučuje u određenim situacijama", objasnila je prihologica Ana Čerenšek.
No nije sve za svakoga i ako je strah u pojedinim situacijama prevelik i paralizirajući, nepotrebno ga je forsirati.
"Ako se često nalazimo u takvim situacijama, do štete može doći. Dakle iako je adrenalin super i od njega se osjećamo fenomenalno, moramo nekako malo sami sa sobom riješiti tu situaciju da baš ne ulijećemo u stresne situacije svaki dan, cijeli dan, nego da i to znamo dozirati i da on ostane baš takav kakav je - savršen, a ne štetan", dodala je.
I ne postoji osoba koja je imuna na strah. Možda tek otpornija. A probijanje vlastitih granica ne mora biti kroz padobranstvo, može biti kroz najjednostavnije stvari – od običnog 'oprosti' pa do 'volim te' jer svakome je strah nešto drugo, ali osjećaj kada te granice probijemo apsolutno je svima isti jer kako kaže jedan poznati glumac: "One najljepše i najbolje životne stvari čekaju te s druge strane straha".
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
