Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Zbog velikog broja pristiglih poruka o radnim iskustvima hrvatskih radnika, nastavljamo s objavom vaših priča.


Život jednog prosječnog radnika ne bi trebao biti po ničemu poseban, no ono s čime se suočavaju radnici u Hrvatskoj postalo je zabrinjavajuće. Na redakcijsku mail adresu stigla je još jedna ispovijest hrvatske radnice čije ime ćemo i ovog puta zaštiti (podaci poznati redakciji).

ISKUSTVA KOJA SU IH POTRESLA 'Bili su normalan par, normalnog izgleda, a gađali su me kovanicama u glavu'

Vezani članci Rebeca, radnica iz Španjolske (Foto: Dnevnik.hr) Vjerovali ili ne, radnike uvozimo i iz zapadne Europe: "Jako sam sretna, svi su dobri prema meni. Možda ću se vratiti" Guverner HNB-a Boris Vujčić (Foto: Dnevnik.hr) Guverner Vujčić otkrio očekuje li se uskoro nova kriza: ''Trebat će se duže raditi, a ni bez stranaca nećemo moći izdržati"

U svojih 11 godina rada u shopping centru, kaže, susrela se sa svakakvim iskustvima, ljudima i situacijama. Čitateljica se prisjetila nekih suludih trenutaka zbog kojih su najviše propatili upravo radnici. U nekoliko smo navrata postavili pitanje - Jesu li kupci uvijek u pravu? Sudeći prema vašim pričama čak i kad nisu u pravu, treba im to dozvoliti, pa čak i ako to znači da će radnik raditi duže, a za to vrijeme neće biti plaćen.

Neumoljivi kupci

"Radno vrijeme šoping centra je do 21 sat, a redovito bi u 21:30 ostao pun dućan ljudi. Dva zaštitara tjerala bi 50-ak kupaca na blagajne da bi na poslijetku u 21:45, tek kada bi ugasili sva svjetla, konačno odložili stvari na blagajne. No u tim trenucima, u potpunom mraku, nekolicina bi mobitelima osvjetljavala police i u potpunosti se oglušila na obavijesti o zatvaranju trgovine. Ne razumijem šta vam je tako bitno da morate baš sad kupiti?", napisala nam je čitateljica.

Predbožićno ludilo

"Na Badnjak prije 3 godine, radno vrijeme centra je do 17 sati. u 18:05 na blagajni red, ne vidiš mu kraja. Dolazi mladi par koji je kupio peglu za kosu. Objasnim im da je to skuplja pegla te kako unutar kutije ima zaštitu protiv krađe. Također na pristojan način objasnim da moram kutiju otvoriti, da ju neću oštetiti, ali moram izvaditi tu zaštitu.

A zatim kreće 'paljba': Glupačo jedna, pa to je poklon! To je zadnja pegla! Potrgat ćeš mi kutiju! Kako ću od srama to dati za poklon? I tako punih 15 minuta dok nije stigla šefica koja je krenula objašnjavati nerazumnom kupcu da se kutija mora otvoriti i da nema drugog načina da se zaštita izvadi. Nakon još jednog pokušaja bjašnjavanja, kupac nas je obje poslao u rodno mjesto i otišao."

Obavezan dio posla - Ukloniti iz kabine iskorištene ženske uloške, napraviti selfie s mjesta dostave...

Sretan Božić i Vama

"Posljednji Badnjak. Radim u kafiću koji u ponudi ima i hranu. Gužva je nenormalna. Bez imalo zadrške, prilazi čovjek, preko reda i krene nabrajati što želi. Najprije se ispričam te mu kulturno i na smiren način pokušavam objasniti da ga molim da ga zbog velike gužve i ostalih koji čekaju u redu molim da stane na kraj reda i pričeka. On dalje nabraja narudžbu i ignorira me. Ja mu ponovim ono od maloprije. Tad je krenuo vikati: Glupačo jedna glupa! Na što sam mu poželjela sretan Božić te rekla da narudžbu neću primiti. Okrenula sam se i otišla. Ovdje sam da radim svoj posao, a ne da trpim uvrede."

Kroasan u glavu

"Kolegica koja je radila na odjelu pekare ispričala mi je slijedeću priču. U ponudi su imali kroasane od dana ranije zbog čega su bili na popustu. Sve to bilo je jasno označeno na samom proizvodu. Dolazi kupac i pita zbog čega su sniženi na što mu kolegica pristojno objasni. Kupac zatim uzme kroasan, zagrize, malo prožvače i pljune kolegici u glavu. Potom joj kaže kako je to staro. Kolegica koja je bila u šoku pozove voditelja pekare koji joj mirno kaže kako ovo nije ni prvi ni zadnji ovakav slučaj. 'Naviknite se', rekao joj je", napisala nam je čitateljica te postavila pitanje - kome se obratiti?

Po odgovor na to pitanje uputili smo se u Savez samostalnih sindikata Hrvatske u kojem smo saznali kako zapravo ne postoje nikakve mjere zaštite radnika od ovakvih i sličnih slučaja o kojima smo u više navrata izvještavali.

"Krilatica 'kupac je uvijek u pravu' zapravo je osmišljena da ide linijom manjeg otpora. Vodeći se prema njoj poslodavci idu na ruku kupcima kako ne bi ostali bez njih, osobito sada u vrijeme krize i velike konkurencije kada se vodi borba za svakog pojedinog kupca", kazao nam je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) te dodaje kako pribjegavanje takvoj tehnici ne može značiti i nikako podrazumijevati da se kupac prema trgovcu ponaša neprimjereno na bilo koji način.

"U velikom broju slučajeva kada se kupac 'ispuše' na trgovca, kada uvidi da je nepotrebno reagirao i pogriješio, tada se i ispriča, no postoje slučajevi u kojima radnik snosi štetu upućenu na račun poslodavca ili menagera do kojih u konačnici takve informacije nikada ni ne dođu. Taj problem je potrebno riješiti", napominje Sever.

'Vjerujte mi, mrzim svoj posao samo zbog takvih ljudi'

Nerijetko se događa da upravo ti radnici koji podnesu teret na svojim leđima, teret namijenjen njihovom poslodavcu, na kraju dana isti odnesu svojim kućama. Dodatna razina stresa nikome nije poželjna.

"Ti ljudi u pravilu nisu krivi za postupke kupaca, a poslodavac u rijetkim slučajevima ima volju i želju da ih zaštiti jer on to sam ne osjeti. Zbog toga bi bilo poželjno osigurati nekakav sustav podrške prodavačima ili šalterskim službenicima koji se najčešće susreću s ovakvom vrstom problema", kazao nam je Sever.

Kao najbolje rješenje vidi uspostavljanje dodatnog stručnog kadra unutar određene tvrtke koja bi se bavila podrškom svojih radnika. Netko tko bi na kraju dana imao vremena saslušati njihove probleme te ih savjetovati kako da postupe u sličnim situacijama kako se sami ne bi osjećali loše.

"Poželjno bi bilo osigurati radionice za sve zaposlene na kojima bi se učilo radnike o upravljanju stresom i stresnim situacijama, kako smiriti kupce te na koji naćin izbjeći koflikt. Neka vrsta edukacije i treninga koje bi provodili stručnjaci svakako je nešto o čemu bi svi poslodavci trebali početi razmišljati. Osobito u ovo vrijeme kada svatko od nas ima nekih privatnih problema, zbog kojih kad kada pogrešno reagiramo na potpuno nedužne ljude", napominje Sever.

Dok poslodavci ne poču razmišljati o svojim radnicima i ne pokrenu radionice i edukaciju radnika koji na kraju svojeg radnog dana ne bi nosili teret s posla svojim kućama ostaje nam samo čekati, raditi i boriti se sa nepredvidivim situacijama koje nosi rad sa ljudima. Pitanje je do kada će naši radnici moći podnijeti uvrede, omalovažavanja i napade upućene njihovim poslodavcima do kojih ti problemi gotovo nikada ni ne dođu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook