Imate li i vi sličnu priču koju želite podijeliti s hrvatskom javnosti? Pošaljite nam je na moj.report@novatv.hr a mi ćemo se pobrinuti da je svi pročitaju.
Pročitajte i ovo
Djevojka, za potrebe članka zvat ćemo je Ana (podaci poznati redakciji), je radila tri godine u jednoj trgovini donjeg rublja u Zagrebu. Kaže, preživjela je svašta od kupaca od toga da ne kažu dobar dan, doviđenja i da je u potpunosti ignoriraju pa do toga je vrijeđaju, i kao osobu i kao zaposlenicu.
'Kupci su znali dolaziti pet minuta do kraja radnog vremena te razgledavati slijedećih 15 minuta, uz ignoriranje prodavača. Jednom se dogodila situacija da je direktor dobio prigovor na moj rad te mi je pokazao dopis u kojem kupac tvrdi da sam ga uvrijedila na temelju težine što je bila neistina. Taj dopis je u sebi sadržavao i molbu za ispriku u obliku nekog poklon bona, što je evidentna namjera zavaravanja direktora u vidu pribavljanja neke materijalne koristi za sebe. Sva sreća što je direktor imao povjerenja u mene, te je shvatio o čemu se radi, u suprotnom, zbog nečijih zlonamjernih lažnih izjava bi netko mogao ostati bez posla.
Doživjela sam i neke uvrede i neprimjerene izjave od strane muškaraca koji bi najčešće bili u pratnji žena koje kupuju ili bi kupovali poklone. Izjave su bile : 'a mogu ja to vidjet na nekome', 'nemate one silikone što idu u grudnjak? dajte mi svoje!', 'koji broj vi nosite? taj bi mi broj trebao'.
Što se tiče reklamacija na proizvode, reklamirano je doslovno svašta. Kupaći kostimi potpuno izderani, samostojeće čarape potpuno iznošene, hulahopke koje smrde po dimu i pune su dlaka, uzastopno mijenjanje nekog proizvoda svaka dva dana. Što se tiče reklamacija, kada bi kupce netko od prodavača upozorio da to što reklamiraju nije naša greška uredno su se pozivali na prava potrošača, na što bi onda mi zbog reputacije ipak vratili novac i popustili pritisku, jer kaže ona jedna: 'Kupac je uvijek u pravu'.
A 'prava potrošača? Zar netko ima prava i obzira vratiti nešto što je nosio, uništio i tako nas i tvrtku staviti u gubitak? Ponekad sam se zapitala, tko je odgojio te žene i muškarce - kupce da se tako ponašaju', napisala je Ana.
'Život mi se zgadio.'
Javila nam se još jedna čitateljica kojoj je drago da je ova tema otvorena i da se i prodavači napokon mogu požaliti.
'Sedam godina radim u jednom poznatom trgovačkom lancu prehrane. Od prvog dana kada sam došla na razgovor za posao rekli su mi da mi mora biti jasno da je kupac uvijek na prvom mjestu. Tako sam se i postavila. Radim pretežno na blagajni gdje se svakodnevno susrećem s groznim kupcima. Neki čak nemaju osnovnu kulturu pozdraviti, ali na to sam navikla i više se i ne obazirem. Ali što kada te primi za majicu i nasilno te pokušava iščupati van iz blagajne? Kome se požaliti? Jednostavno nikome ... To se nikoga ne tiče. Tu si da zaradiš za život i moraš podnositi.
Udana sam žena, imam dijete, a prije tri dana dođe mi jedan muškarac i počinje mi se upucavati. Ne odgovaram na to, ali u trenutku kada sam željela naplatiti i uzeti novac on uzima moju ruku i poljubi je. Život mi se zgadio. Pitam se odakle si ljudi to uzimaju za pravo? Naravno, vođena mišlju da mu nešto odgovorim, mogao bi me tužiti šefu i ja bih ostala bez posla. Nisam ništa rekla - naplatila sam i otišla do garderobe gdje sam plakala. Osjećala sam se užasno poniženo.
Nedugo nakon toga mi dolazi starija gospođa koja je u 20 vrećica stavila po jednu stvar. Uredno sam otkucala robu, ali nisam vratila nazad u vrećice jer je bila prevelika gužva, na što se ona naljutila i pred ostalim kupcima me počela psovati. Izrekla je užasne psovke. Čula je i moja zamjenica na što se još i ona izderala neka joj to posložim. Posložila sam. Čemu se žaliti? Kome išta govoriti?
Mi trgovci poniženi smo svaki dan na radnom mjestu, ali za to nitko ne mari. Ako želimo zaraditi taj svoj minimalac, moramo šutjeti jer kupac je uvijek u pravu. On je kralj i mi od njega živimo.'
Špricanje pokvarenom robom
I priča 23-godišnjeg čitatelja koji je također radio u trgovini puna je neugodnih iskustava.
'Radio sam u lokalnom lancu trgovina široke potrošnje. Doživio sam svašta - od toga da me se šprica pokvarenom robom koja mora stajati na polici jer vrijedi i dobavljač ju ne želi primiti nazad do vjerojatno najbizarnijeg ostavljanja sitniša.
Bila je nedjelja, 10 minuta do kraja radnog vremena. Ušao je par možda u kasnim 30-ima. Bez pozdrava ili pogleda prema meni ili kolegici. Nakon 5 minuta razgledavanja u trgovini koja ima 17 kvadrata i najosnovnije stvari. Šefica, koja zakonski ima pravo upozoriti kupce u trgovini da ima 15 minuta do zatvaranja, pristojno je naglasila da ima još 5 minuta do kraja radnog vremena. Kupci dolaze do blagajne, uz negodovanje i psovke da nam se ne da raditi i vrijeđanja.
Pristojno bez odgovora na provokacije kažem koliki je iznos, uzmem novac i uzvratim, kažem 'hvala lijepo, ugodan ostatak dana'. Žena uzima ostatak novaca, kovanice i njima me pogađa u glavu! Nije se radilo o klošarima, pijancima i slično. Normalan par normalnog izgleda. I kome se obratiti za takvo nešto? Gdje je naše pravo, pravo trgovaca?', pita se čitatelj koji je želio ostati anoniman.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
