Njegovi posmrtni ostatci položeni su u mirogojske Arkade, a sprovodne obrede uz desetak svećenika vodio je pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić koji se od Tadijanovića oprostio i u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.
<< Ispraćaj Dragutina Tadijanovića na Mirogoju
Ispred mirogojske mrtvačnice u ime Društva hrvatskih književnika (DHK) od Tadijanovića se oprostio predsjednik Stjepan Čuić, rekavši da je Tadijanović iznjedrio antologijsku poeziju.
"Stvorio je ne samo svoje veliko pjesničko djelo nego je uvelike zaslužan za djela drugih hrvatskih pjesnika, poput Matoša, Ujevića, Kranjčevića, Vidrića, jer je priređivao kritička izdanja njihovih pjesama pa se danas o njihovim djelima može prosuđivati i govoriti na pravi način", dodao je Čuić.
"Tadijanović se borio i za pjesništvo, i za hrvatski jezik, a posebno za moralne i profesionalne vrijednosti, borio se protiv zaborava, što je opća pošast našega vremena", upozorio je predsjednik DHK. Istaknuo je da je "Tadija postao institucija. Borio se za identitet svoje zemlje, za njezinu kulturu, a ostat će zapamćen i po svojoj blagoj naravi i kao oslonac mnogima".
Ministar kulture Božo Biškupić podsjetio je na dug i bogat život pjesnika Tadijanovića, te na njegovo djelo koje je obogatilo hrvatsku kulturu vijencem dragocjenih stihova. "Doživljavali smo ga kao iskrena i prisna, pokazivao je ljubav prema čovjeku i životu, zračio je vedrinom", istaknuo je ministar Biškupić.
"U njegovim stihovima osjećali smo oranice njegove rodne Slavonije, njegovo rodno Rastušje i bili zapanjeni njegovom neiscrpnom vitalnošću. Njegove pjesme dospjele su u brojne hrvatske antologije i po njima će ostati zapamćen kao domoljub i Europejac", rekao je Biškupić opraštajući se od akademika Tadijanovića u ime hrvatske Vlade i Ministarstva kulture.
Tajnik Razreda za književnost HAZU-a akademik Nikola Batušić istaknuo je da je Tadijanović od 1953. bio član HAZU-a. Poglavito je upozorio na Tadijanovićev trajan mar za hrvatsku književnost, njegovu ljubav za hrvatsku pisanu riječ, rekavši kako je bio vrli čuvar hrvatske književne baštine.
"Znatno je obogatio hrvatsku znanost o književnosti te ostavio iza sebe sabrana izdanja Antuna Gustava Matoša, Tina Ujevića, Vladimira Vidrića i drugih", rekao je akademik Batušić.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić naglasio je kako je teško naći riječi zahvale i poštovanja za Tadijanovićevo književno djelo, te podsjetio da je pjesnik u Zagrebu živio od 1925.
"Tadijinim odlaskom Zagreb i Hrvatska ostali su bez prijatelja i pjesnika, a njegovi stihovi bit će inspiracija za naraštaje koji
dolaze", kazao je Bandić.
Nad otvorenim grobom u Arkadama od Tadijanovića su se oprostili akademici Tonko Maroević i Dubravko Jelčić te predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul.
Tonko Maroević kazao je kako je Tadijanović ostavio pjesničko djelo koje će se pamtiti, uspomene i sjećanja kojima je gradio svijet. Kazao je kako je "Tadija svojim pjesmama, prijateljstvima obogaćivao svjetove, bio je hrast u tijelu i djelu, povezivao je sjevernu i mediteransku Hrvatsku. Njegovo djelo vezano je uz tradiciju, uz iskustvo i bogatu erudiciju", naglasio je Maroević.
Opraštajući se od Tadijanovića, Jelčić je kazao kako će njegova poezija trajati dok bude trajao hrvatski jezik, te mu je zahvalio na dobroti i prijateljstvu koje ih je vezalo dugo godina.
Nakon pokopa za Dragutina Tadijanovića služena je misa zadušnica u crkvi Krista Kralja na Mirogoju.
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Opasna točka
KIJAMET
