Ovaj ju je pothvat, kaže, oplemenio, a put donio i nove osobne pobjede. Tri mjeseca Kristina Folo je boravila u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta Tanzaniji. Briga o siročićima bila joj je glavna misija. 'To mi je bila želja od djetinjstva tako da je došla jedinstvena prilika koja se morala iskoristiti', rekla je Kristina.
Pročitajte i ovo
Djeca čiji su roditelji umrli od AIDS-a, HIV-a ili pothranjenosti postali su njeni novi najbolji prijatelji. 'Ustajali smo rano ujutro da spremimo djecu za u školu. Kasnije kad bi se djeca vratila iz škole onda smo nastavili s njima ponavljati predmete, učili s njima engleski, razne druge aktivnosti.'
>> Nema u čemu nije bila uspješna, sada pomaže djeci
Posebnim iskustvom naziva život bez struje. Iako odsječeni od svijeta, veselja i igre im, kaže, nije nedostajalo: 'To njihovo veselje, optimizam, sve je nekako opušteno, drugačije, ta skromnost, velikodušnost, njihovo zadovoljstvo malim stvarima.'Kulturološki šok nije doživjela. Za taj se put, kaže, pripremala cijeli život.'
Od prvog trena kad sam stupila tamo na tlo, osjećala sam se kao doma. A osim pomoći najugroženijoj kategoriji stanovništva, iz Afrike nosi i druge pobjede.
'Penjanje na Kilimanjaro bila je u biti najveća osobna pobjeda. Penjali smo se 4 dana gore na najviši vrh Afrike tako da je to bilo baš posebno', rekla je Kristina.
Iskustvo u Africi ju je, tvrdi, oplemenilo. Stoga ni ne misli ovdje stati sa svojim humanitarnim misijama. 'Definitivno prvi plan bi bio posjetit i vratit se natrag njima, bar nakratko', rekla je Kristina. A onda, gdje je put potrebitima odvede.
