Oprez, ovaj tekst će Vas 'zaraziti'!

Nakon rođenja taj refleks više ni ne primjećujemo, a tijekom života zijevamo oko 250 tisuća puta! Svi znamo da je zijevanje zarazno, no funkcionira li zaraza baš onako kao što je uvriježeno?

Pročitajte i ovo donosi provjereno Apsurd hrvatskog zdravstva: Zbog dijagnoze ne može iz kuće bez aparata za kisik, a iz HZZO-a su je već dvaput odbili Provjereno na imanju iz horora Uginule životinje leže danima, a stoka se guši u vlastitom izmetu: Vlasnik u patnji životinja ne vidi problem i još za njih prima poticaje

Grupi od deset ljudi sam jednostavno 'prodala' priču kako nam je potrebno njihovo mišljenje o najnovijim istraživanjima ne spominjući zijevanje, uz još jednu malu laž da čekamo psihologinju kako bi snimanje moglo početi. Dok su oni čekali, ja sam zijevala i zijevala i zijevala. Tek što mi je prošlo kroz glavu da su možda imuni, eksperiment je počeo paliti! Mit je potvrđen! Neki od naših ispitanika nisu čak ni bili svjesni da su zijevali, a od njih 10 petero je zijevnulo.

Kada zijevamo, udahnemo veliku količinu zraka, bubnjići nam se šire i ostali dijelovi tijela krenu u akciju. Pluća se napune zrakom, srce se ubrza za 30 posto, trbušni mišići se rastegnu, a dijafragma se spusti prema dolje. Udahnuti zrak zatim napuni pluća do punog kapaciteta i višak zraka izdahnemo. Zapravo mogli bismo reći da je zijevanje tjelovježba unutarnjih organa. I to nam se događa, kažu znanstvenici u prosjeku 10-ak puta na dan.

'Vjerojatno najpoznatije objašnjenje zijevanja koje se najčešće navodi jest da se ono javlja kada u u krvi imamo previše dušikovog monoksida, a premalo kisika. Onda se javlja potreba da duboko udahnemo i da na taj način dobijemo dodatne količine kisika', kaže psihologinja dr.sc. Meri Tadinac Babić. Tako bi se, pretpostavlja se, naš mozak trebao razbuditi. 'Međutim čini se da to objašnjenje ne drži vodu jer se pokazalo da prilikom zijevanja unosimo manje kisika nego što unosimo normalnim disanjem', dodala je dr.sc. Meri Tadinac Babić, pročelnica katedre za biološku psihologiju.

Još dvadesetak znanstvenika bezuspješno se bori s objašnjenjem zijevanja, ali odgovora nema. Ono što znamo jest da zijevamo dok se budimo, kada smo umorni, pod stresom ili jednostavno iz dosade. Podložni toj bezazlenoj zarazi postajemo tek između 4. i 6. godine života. Znate li zašto zijevamo kada netko drugi zijeva? Znanstvenici odgovor pronalaze u mozgu.

'Zrcalni neuroni su određene stanice koje žive u čeonom režnju koje aktiviraju upravo one regije u mozgu koje su aktivne u osobi koju promatramo', kaže neurologinja mr.sc.dr. Maja Roje Novak. Drugim riječima stanice koje nas tjeraju da oponašamo druge! Ipak i ta je teorija na klimavim nogama jer su istraživanja na autističnim osobama pokazala da oni nisu podložni zarazi zijevanjem. I znanost je tako opet na početku. Iako svi kralježnjaci zijevaju, ipak ih se ne može sve zaraziti.

Još jedna od teorija objašnjava da je zijevanje zarazno zbog empatije. Istraživači su to pokušali dokazati na studentima psihologije za koje su pretpostavili da su suosjećajniji od njihovih kolega studenata inženjerstva i sve ih zarazili zijevanjem. Studenti psihologije koji su imali na testovima empatije značajno više rezultate od svojih kolega bili su podložniji zarazi zijevanjem. Natjecatelji na olimpijskim igrama zijevaju prije nastupa, padobranci prije skoka, zijevamo kada smo gladni ili kada nam padne šećer u krvi pa čak i kada smo uzbuđeni. Ne znamo što nas na to tjera, ali znamo da se polovica vas i tijekom čitanja ovog teksta zarazila.

Prilog o zijevanju pogledajte OVDJE.