Dok se druga djeca uskoro vraćaju u klupe, Mario i Bonnie, odlučili su svoju djecu ispisati i kod kuće ih sami podučavati.
Pročitajte i ovo
Mislimo da je to puno bolje okruženje za djecu, radi se o učenju jedan na jedan, umjesto jedan na trideset, djeca će dobiti više pozornost i na taj način se možemo više usredotočiti na kreativnost djeteta, kaže Mario.
Njima to nije ništa neobično, Bonnie je rođena Amerikanka i nju su roditelji od trećeg razredu osnovne sve do kraja srednje škole doma obrazovali.
Nismo smjeli biti u pidžami jer smo doma, mi smo se morali obući. Mama je rekla ako smo šlampavo obučeni onda i šlampavo i radimo.
Međutim oni nisu jedini u Hrvatskoj koji se za takav način školovanja zalažu. Za razliku od većina europskih država, uključujući susjedne Sloveniju, Srbiju i Crnu Goru gdje je obrazovanje kod kuće dopušteno, u Hrvatskoj je nezakonito.
Temeljno pitanje koje si trebamo postaviti je; Čija su to djeca? Pripadaju li djeca nama ili pripadaju državi. Ja kao roditelj smatram da moje dijete pripada meni i ako želim drugačiji način obrazovanja spremna sam preuzeti osim te slobode i odgovornost za obrazovanje mog djeteta, kaže Kosjenka Petek, predsjednica udruge 'Obrazovanje na drugi način'.
Kako djecu školovati doma, a ne kršiti zakon
Obitelj Dučić morala je pronaći način kako djecu školovati doma, a da ne krše zakon.
Napravili smo to tako da smo djecu upisali u Kršćansku akademiju u Americi. Djeca su uredno upisana, a ta im škola omogućuje da mi možemo raditi obrazovanje kod kuće prema materijalima koje je Hrvatsko ministarstvo odobrilo, objasnio je Mario.
Profesori svoje dijete ne bi obrazovali sami
No ne slažu se svi s ovakvim pristupom obrazovanju. Ivan Bekavac i njegova žena Zorka profesori su već nekoliko desetljeća, svoje dijete ne bi školovali sami.
Ako su oba roditelja nastavnici, to je dosta organizacijski neuredan život za djecu i možda baš zato za roditelje nastavnike vrijedi ona poslovica; 'U postolara uvijek loše cipele', kaže profesor Bekavac za Provjereno.
Zorka smatra da za neke stvari roditelji jednostavno nisu stručni.
Neki roditelji su obrazovani, neki su manje obrazovani, neki nemaju vremena neki imaju malo više vremena neki umiju neki ne umiju. To je ipak određeni poziv, nije to samo jednostavno tako.
U praksi oni bi htjeli da to izgledalo ovako: roditelj upisuje dijete u školu, ali nastavu organizira kod kuće. Pridržavaju se školskog programa, a škola na kraju godine provjerava znanje. Ako dijete padne, roditelji ga moraju upisati u školu.
Bi li ukidanje obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja povećalo broj nepismene djece koja nikad ne završe osnovnu školu? S druge strane miješa li se država u osnovno ljudsko pravo da svatko odlučuje i odgovara za svoju djecu?
