Svako darovito dijete darovito je na svoj način, a darovitost sama po sebi ne podrazumijeva izvanredan uspjeh na testovima niti u školovanju, već označava posebnu potrebu djeteta koja zahtijeva poseban pristup, ističu psiholozi. Darovito dijete najvjerojatnije neće biti darovito u svim područjima svog funkcioniranja. Kao s bilo kojim djetetom, važno je sagledati cjelokupan razvoj i pružiti podršku za ona područja koja djetetu predstavljaju teškoće.
Radost za malene lumene
Kako bi se poticao razvoj darovitog djeteta, potrebno je poticati razvijanje područja u kojem je uspješno i pružiti podršku za područja u kojima je manje uspješno. Dobro to znaju u Varaždinskoj županiji gdje je s radom počeo Stručno-razvojni centar za darovitu djecu predškolske dobi, a njegovo je sjedište u Dječjem vrtiću Radost u Ludbregu. Riječ je o jednom od samo tri takva razvojna centra za djecu predškolske dobi u Hrvatskoj u čijem je fokusu rad s darovitom djecom, koju se često naziva i malim lumenima.
Glavne zadaće Centra bit će podići razinu kompetencija odgojitelja za prepoznavanje darovite djece na razini županije, proširivanje znanja odgojitelja o fenomenu darovitosti te ujednačavanje prakse u vrtićima kako se talenti ne bi gubili na prijelazu iz vrtića u škole.
''Uz pomoć Varaždinske županije, Grada Ludbrega i kvalitetnih, educiranih stručnjaka formirali smo ovaj Centar i od resornog Ministarstva dobili verificirani program po kojem će se educirati odgojitelji koji rade s darovitom djecom. Sve se odvijalo pod budnim okom Jasne Cvetković-Lay, najstručnije osobe u Hrvatskoj kad je u pitanju rad s darovitima, kojoj također zahvaljujem na pomoći. Jako smo ponosni što smo postali jedan od tri vrtića sa stručno-razvojnim centrom u Hrvatskoj, što nas obvezuje da se jako trudimo i puno radimo'', ističe ravnateljica Dječjeg vrtića Radost Zvjezdana Jadanić.
U sustavu Stručno-razvojnog centra ukupno je šest vrtića: Bajka i Dječji svijet iz Varaždina, Dječja mašta iz Čakovca, Tratinčica iz Varaždinskih Toplica, Vinica iz Vinice te Radost iz Ludbrega. ''Svatko od nas posebno dobro radi u jednom od područja, primjerice mi u Radosti se najviše bavimo govorno-jezičnim područjem, kao i glazbenim odgojem, u vrtiću Bajka STEM područjem, u Dječjem svijetu kreativnošću, u Tratinčici senzomotorikom, a u Vinici motorikom'', objasnila je Jadanić.
Mreža za razvoj talenata u Varaždinskoj županiji ovime je dodatno ojačana te proširena na predškolski odgoj. Ovo je jedna kockica u mozaiku koju Grad Ludbreg slaže zajedno s Varaždinskom županijom, napominje Dubravko Bilić, gradonačelnik Ludbrega u kojemu djeluje i LORI- Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području. ''Upravo dječje vrtiće želimo integrirati u rano otkrivanje talenata za STEM područje, a ujedno s drugim znanstveno-razvojnim centrima u Hrvatskoj radimo na osmišljavanju koraka koji garantiraju održivost i opstanak ovakvih projekata“, istaknuo je Bilić.
Hrvatska – zemlja nejednakih mogućnosti
Predškolski odgoj i rano otkrivanje talentirane i visokomotivirane djece je posebno bitno. Premda je Ludbreg svijetao primjer, u Hrvatskoj sustav potpore ostvarivanju prava darovite djece u području odgoja i obrazovanja još uvijek nije na razini kakvu ona zaslužuju pa ni u Uredu dječje pravobraniteljice nisu zadovoljni podrškom koja se takvoj djeci pruža.
''Obraćanja roditelja potencijalno darovite djece i stručnjaka Uredu pravobranitelja za djecu, kao i propisi koji se odnose na darovitu djecu, ukazuju na to da darovita djeca u pravima nisu izjednačena s drugom djecom koju Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi definira kao djecu s posebnim potrebama. Primjećujemo i da neujednačeni resursi dovode do nejednakih mogućnosti u ostvarivanju prava darovite djece na području Hrvatske te da stručne službe u vrtićima i školama nisu ekipirane - mnogima nedostaje stručni suradnik psiholog koji je s ostalim stručnjacima neophodan za identifikaciju i rad s darovitima'', kazala je za DNEVNIK.hr dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević.
''Darovita djeca u Hrvatskoj imaju mogućnost razviti svoje potencijale u okviru centara izvrsnosti, kojih je prema našim informacijama 38. No, nažalost, ovi centri ne djeluju u svim županijama, što potvrđuje činjenicu da sva darovita djeca na području Hrvatske nemaju jednake mogućnosti za razvoj svojih potencijala i ostvarivanje prava niti neophodnu podršku u okviru sustava odgoja i obrazovanja'', upozorava dječja pravobraniteljica.
Stoga na početku svake školske godine upućuju preporuku Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih za sustavno rješavanje obrazovanja darovitih učenika, da vode računa o opterećenosti darovitih učenika i ujednače kriterije odabira učenika za pristup višoj razini natjecanja: ''Ujedno smo preporučili kreiranje modela identifikacije učenika na nacionalnoj razini, ustroj baze podataka o broju i potrebama darovite djece i ustroj registara podrške te smo ukazali na potrebu snimanja aktualnog stanja i potreba u svim odgojno-obrazovnim ustanovama, kao i potrebu zapošljavanja i educiranja stručnih suradnika psihologa. Također, smatramo kako je potrebno povećati proračunska sredstava za darovitu djecu i izdvojiti sredstva za instrumentarij i didaktičke materijale za rad s darovitima te sufinancirati programe rada s darovitim učenicima.''
Može li novi Pravilnik promijeniti stvari?
''Naše preporuke odnose se ujedno i na kreiranje obrasca pri županijskim i gradskim uredima za obrazovanje kako bi darovita djeca, kao i djeca s teškoćama u razvoju, mogla dobiti rješenje o primjerenom obliku školovanja. Ističemo i kako je nužno predvidjeti propisom i osigurati prijenos informacija i kontinuitet praćenja darovite djece od vrtića do tržišta rada'', ističe Pirnat Dragičević.
Pritom naglašava da je potrebno pružiti podršku Centrima izvrsnosti i postojećim inicijativama u razvijanju programa rada s darovitom djecom te poticati razmjene iskustava, posebno primjera pozitivne prakse, u radu s darovitima: ''Isto tako, preporučamo primjenu Državnog pedagoškog standarda u radu s darovitim učenicima te diferenciranih kurikuluma, kao i nadopunu kurikuluma visokoškolskih ustanova sadržajima o darovitoj djeci i načinima rada s njima. Međutim, generalno još uvijek ne vidimo bitne pomake u brizi za darovitu djecu. Očekujemo da će dugo očekivani Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika, koji je nedavno bio na e-savjetovanju i za koji smo i sami dali prijedloge, poboljšati kvalitetu rada i brigu o darovitoj djeci.''
Nadaju se tome u udruzi DAR, koja je sudjelovala u radnoj skupini za pripremu prijedloga Pravilnika te pozvala roditelje iz cijele Hrvatske da daju prijedloge, a objavljivanju Pravilnika, na koji se čekalo 30-ak godina, nadaju se do kraja 2024. Uvjereni su da će on biti poticaj vrtićima, školama i roditeljima prema uočavanju, praćenju i podržavanju darovite djece i učenika te ostvarivanju njihovih prava na primjeren odgoj i obrazovanje, a dodaju i da je u posljednje vrijeme ipak zaposlen veliki broj psihologa u školama, naime, ranije ih 60 posto škola u Hrvatskoj nije imalo.
Gdje je nestalo 17 malih lumena?
Identifikacija darovite djece provodi se kroz dvije razine, objasnila je za DNEVNIK.hr psihologinja Ksenija Ranogajec Benaković: ''Prva razina je uočavanje takve djece, u čemu mogu sudjelovati odgojitelji, učitelji, vršnjaci, kroz različite upitnike i check-liste. Druga razina je utvrđivanje darovitosti, koje se provodi kroz stručnu procjenu psihologa ili specifičnih stručnjaka u određenim područjima - likovno, glazbeno, sportsko.''
Prema podacima Mense od 1000 djece njih 20 je je darovito. No, na kraju obrazovnog sustava ostaje ih samo troje. Pitanje je gdje je nestalo onih 17 malih lumena, često se pita. Istraživanja pokazuju da se većina problema darovite djece pojavljuje između vrtića i četvrtog razreda osnovne škole jer provode četvrtinu do čak polovice svoga vremena čekajući ostale da dostignu njihovu razinu kompetencije. Već u trećem razredu ona postižu manje od svojih mogućnosti, a do te su dobi već propustili priliku naučiti kako se uči i kako razviti svoje radne navike pa se kasnije često susreću s većim poteškoćama nego ostala djeca.
''Kada je dijete darovito, ono često nailazi na komentare okoline koji zvuče nešto poput - Kako si ti talentiran/a! Baš si pametan/na. Takvi komentari, iako na prvu djeluju poticajno za djetetov razvoj, mogu djelovati nepovoljno na djetetov proces učenja i kasnije na njegovo samopouzdanje. To je zato što komentar ii si tako pametan/na izjednačava djetetov uspjeh s njime kao osobom, a ne s trudom koje je uložilo da ga postigne'', upozorava psihologinja Valentina Čarapina.
Objašnjava da darovita djeca često s lakoćom ostvaruju izvanredan uspjeh u svom području interesa i to bez ulaganja mnogo truda: ''Zbog toga, i zbog komentara okoline da su uspješni jer su daroviti i ''posebni'', često razviju uvjerenje da su sposobnost i talent urođeni, a da su greške nešto što treba izbjegavati. Počinju misliti da je trud nešto negativno, što je potrebno ulagati samo kad u nečemu nisu dovoljno dobri. Zbog toga što uspjeh izjednačavaju s time kakvi su oni (''pametni, talentirani, posebni''), tako i povratne informacije te neuspjeh počinju shvaćati osobno – kao pokazatelje da oni nisu ''dovoljno dobri''. Posljedično tome, darovita djeca često ne razviju jednaki kapacitet za neuspjeh i frustraciju kao ostala djeca, a nerijetko i ne nauče kako učiti, što dugoročno može dovesti do toga da ne uspiju ostvariti svoj potencijal u odrasloj dobi koja sa sobom nosi puno izazova, učenja i truda.''
Nešto što može ublažiti taj fenomen i pomoći darovitoj djeci da uvide koliko je trud nužan za postizanje uspjeha jest usmjerenost na razvoj, a ne na rezultate, piše Čarapina: 'Točnije, djecu je važno od malih nogu učiti razvojnom mentalnom sklopu (engl. growth mindset). Razvojni mentalni sklop odnosi se na uvjerenje da su sposobnosti promjenjive i da ih je moguće razvijati na temelju truda i vježbe. Osobe s razvojnim mentalnim sklopom svjesne su da je nužno ulagati trud kako bismo postigli uspjeh, da su greške sastavni dio tog procesa te da svi imamo kapacitet učiti nove stvari, čak i ako nam one u početku ne idu. Takvo mišljenje dovodi do znatno veće ustrajnosti pred izazovima i korisno je za sve pojedince, ne samo za darovitu djecu.''
Ne treba biti Tesla ili Eeinstein
Dijete ne mora biti mali Nikola Tesla ili Albert Einstein da bi ga smatrali darovitim, napominju iz udruge Vjetar u leđa, koja organizira za darovitu djecu radionice i edukacije za odgajatelje i nastavnike: ''Kada netko kaže da je dijete darovito, zapravo želi reći da mu se čini kako dijete ima visoke intelektualne sposobnosti. Možda dijete pokazuje i visoku kreativnost ili veliku motiviranost za učenjem, ali i ne mora. Ako mislite da vam je dijete bistro, ali nije super genijalno, i dalje mu možete ponuditi da se upiše u radionice za darovitu djecu jer možda će ga baš to potaknuti da ostvari svoj potencijal, a o potencijalu se najviše i govori kada se govori o darovitoj djeci, pogotovo ako je riječ o predškolcima. Oni su premali da bi već pokazivali neke izrazito napredne specifične talente u nekom području (iako je i to moguće, uvijek postoje iznimke), ali se može vidjeti da po nečemu odskaču od vršnjaka.''
''Dijete koje u dobi od dvije godine samostalno čita, definitivno pokazuje napredne sposobnosti u odnosu na ostale. U osnovnoj školi polako više dolaze do izražaja konkretne dječje sposobnosti pa se mogu već vidjeti oni koji u nekom akademskom ili nekom drugom području pokazuju veći uspjeh, a onda se u srednjoj školi to vidi itekako dobro. Sjetite se svih Olimpijada iz fizike, matematike i informatike o kojima mediji povremeno izvještavaju, sva su ta djeca pokazivala neke znakove da imaju veliki potencijal, samo ih je trebalo prepoznati u pravom trenutku'', dodaju.
Međutim, kako naglašavaju, samo prepoznavanje nije dovoljno: ''S tom djecom je trebalo nešto i raditi da dođu do tih rezultata. Da im roditelji nisu nudili razne mogućnosti za razvoj i učenje i da odgajatelji, učitelji i profesori nisu uspjeli kod njih produbiti interes za pojedina područja, ne bi bilo puno koristi od toga što ih je netko prepoznao kao darovite. Također, najvažnije od svega, da sama ta djeca nisu bila uporna i radila i učila o području svog interesa, ne bi bilo ništa ni od Olimpijade ni od medalja. Bez rada i truda nema ni uspjeha! To vrijedi za sve pa tako i za djecu za koju je netko rekao da bi možda mogla biti darovita.''
''Ključno je razvijati njihova područja interesa, otvoriti prozore i prozorčiće njihovih trenutnih područja interesa i podržati ih. Također je ključno voditi brigu o njihovom socio-emocionalnom stanju. Često djeca i učenici koji pokazuju iznadprosječne rezultate u nekom području - znaju čitati sa dvije, tri godine, jaki su u apstraktnom području poput matematike, informatike… zaostaju u socio-emocionalnom razvoju'', upozorava za DNEVNIK.hr Dubravko Čop iz udruge DAR, koja upravo u smjeru razvoja darovite djece održava i različite radionice.
Mitovi i zablude
Postoje brojne zablude kada je riječ o darovitoj djeci, a Čop objašnjava da su najčešće one kako darovitoj djeci ne treba nikakva pomoć, oni će se sami snaći, imaju sve odlične ocjene, popularni su u društvu, imaju puno prijatelja… ''Nažalost je stvarnost drugačija, itekako im trebaju pomoć i podrška. U Zakonu o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju svrstani su u učenike s posebnim potrebama, uz učenike s teškoćama'', podsjeća.
Daroviti učenici su uspješni bez obzira na okolnosti
- zabluda: Daroviti učenici su prirodno uspješni u školi i uvijek postižu visoke ocjene.
- stvarnost: Mnogi daroviti učenici imaju specifične potrebe koje, ako se ne prepoznaju i ne podrže, mogu dovesti do školskog neuspjeha, nedostatka motivacije, pa čak i do emocionalnih problema. Darovitost ne garantira uspjeh bez odgovarajuće podrške.
Daroviti učenici su daroviti u svim područjima
- zabluda: Ako je učenik darovit u jednom predmetu, mora biti darovit u svim područjima
- stvarnost: Darovitost se može pokazivati u specifičnim područjima (npr. matematika, umjetnost, jezici). Neki učenici mogu biti izrazito daroviti u jednom području, dok u drugim postižu prosječne ili čak ispodprosječne rezultate.
Daroviti učenici su socijalno neprilagođeni
- zabluda: Daroviti učenici su introvertirani, povučeni i često se ne uklapaju među svoje vršnjake.
- stvarnost: Daroviti učenici imaju različite osobine ličnosti. Neki su introvertirani, ali mnogi su socijalno prilagođeni i uživaju u društvu svojih vršnjaka. Darovitost ne određuje socijalnu prilagođenost.
Samo visoki IQ određuje darovitost
- zabluda: Darovitost se mjeri isključivo visokim IQ rezultatima.
- stvarnost: Darovitost obuhvaća širok spektar sposobnosti, uključujući kreativnost, motivaciju, upornost, kao i emocionalne i socijalne vještine. IQ test je samo jedno sredstvo za identifikaciju darovitosti, ali nije jedini pokazatelj.
Daroviti učenici ne zahtijevaju dodatnu podršku
- zabluda: Daroviti učenici uče sami i ne trebaju dodatne resurse ili podršku.
- stvarnost: Darovitim učenicima često su potrebne stimulativne aktivnosti, zadaci koji predstavljaju izazov, kao i prilike za razvoj kritičkog mišljenja i kreativnosti. Bez odgovarajućih obrazovnih resursa mogu se osjećati dosadno i frustrirano.
Daroviti učenici su uvijek emocionalno stabilni
- zabluda: Daroviti učenici su emocionalno zreli i ne suočavaju se s emocionalnim teškoćama.
- stvarnost: Mnogi daroviti učenici doživljavaju intenzivne emocije i mogu biti podložniji stresu, perfekcionizmu i pritisku da ispune očekivanja okoline. Također, svijest o njihovoj različitosti može ih dovesti do osjećanja izoliranosti.
Brže učenje znači manje truda
- zabluda: Daroviti učenici mogu brzo učiti bez truda ili rada.
- stvarnost: Iako daroviti učenici često brže usvajaju nove informacije, njima je i dalje potreban rad, disciplina i strategije za učenje, posebno kada se suoče sa složenijim izazovima.
''Razumijevanje ovih zabluda može pomoći nastavnicima, roditeljima i obrazovnom sustavu da pruže bolju podršku darovitim učenicima, osiguravajući im okruženje koje potiče njihov razvoj na pravi način'', naglašava Čop.
Što još (ne) znamo?
Škole su prije dvije godine iz Ministarstva dobile Smjernice za rad s darovitim učenicima, no riječ je o savjetodavnom dokument koji je primjenjivalo malo njih. Dosta toga, naime, ovisi od škole do škole s obzirom na njihovu ekipiranost - ima li psihologa, psihološke instrumente, zainteresirane učitelje za sudjelovanje u Timu za darovite…
''S darovitom djecom rade entuzijasti učitelji, udruge, Centri izvrsnosti. Škole ih obično pripremaju za natjecanja, školska , županijska, državna, što je nažalost jedini benefit za darovite učenike - ako osvoji jedno od prva tri mjesta na državnom natjecanju, učenik dobiva mogućnost direktnog upisa u srednju školu po vlastitom izboru. Udruge rade na razne načine, sukladno onome što su prepoznale da nema u sustavu obrazovanja i što su planirali kao prioritet - primjerice pripreme za domaća i inozemna natjecanja'', napominje Čop.
Temeljeno na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije u Hrvatskoj ima 7500 do 10.000 darovite djece i učenika, procjenjuju u udruzi DAR. Prema resornom Ministarstvu, lani je osnovne i srednje škole pohađao 171 daroviti učenik - 68 osnovnoškolaca i 103 srednjoškolca. Iako točna brojka darovitih ne postoji, postoje dobri primjeri od kojih bi Hrvatska mogla učiti.
Ranogajec Benaković navodi Izrael i Nizozemsku: ''U Izraelu je cjelokupna skrb za darovitu djecu organizirana na nivou države. Poseban odjel pri Ministarstvu obrazovanja kreira državnu politiku prema darovitoj djeci već 50-tak godina. U drugom i trećem razredu osnovne škole provodi se identifikacija darovitosti. Za identificiranu djecu organiziraju se obogaćeni programi u posebnim Centrima za darovitu djecu, a ima ih više do 60, u koje djeca dolaze jednom tjedno i borave šest sati. Manji broj izuzetno nadarene djece pohađa posebne škole za darovite. U Nizozemskoj su stručnjaci izradili posebne priručnike za nastavnike koji sadrže materijale za diferencijaciju nastavnog gradiva za svu djecu s posebnim potrebama, pa tako i za darovitu djecu.''
Čop gleda prema susjedstvu - Mađarskoj, koja je, ističe, uspjela izgraditi društvenu svijest o potrebi podržavanja darovite djece i učenika: ''Mađarska je jedna od rijetkih EU zemalja koja ima Zakon o darovitim učenicima od 2008. godine, koji je jednoglasno prihvaćen u mađarskom parlamentu. Možemo samo zamišljati što bi se dogodilo da se takav prijedlog Zakona nađe kao prijedlog u Hrvatskom saboru.''
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
