Zatvoreni u stanu, muž i žena i toliko pasa i mačaka...da im nitko ne zna broj. Otprilike, dvadestak životinja. Lavež je nepodnošljiv, ali nikada ih nitko nije vidio vani, u šetnji. Tome svjedoči i činjenica da susjedima otpada žbuka sa stropa zbog fekalija iz stana iznad, a smrad urina na stubištu tjera na povraćanje. Unatoč sudskoj presudi, ne samo o iseljenju životinja već i vlasnika, 5 godina nitko ne poduzima ništa
Pročitajte i ovo
Bračni par nikoga ne pušta u stan pa čak ni kad je vlasnici jedan pas, tvrde susjedi, odgrizao prst. Oni su skupljači životinja i vjeruju kako čine dobro. Priču donosi magazin Provjereno.
Došli s kombijem punim pasa
"Oni su došli s kombijem punim pasa iz Zagreba i to je bilo kao privremeno, samo što je to privremeno, evo, 9 godina", kaže za magazin Provjereno susjeda Selma.
Jedna kuća, dva stana. Izvanbračni supružnici na prvom i isti takav par na drugom katu. Ovi gornji, kaže na Selma, njoj i njezinom suprugu život čine paklom. "Ona kaže da ima sve male pse u stanu, a to nije istina, ona ima gore njemačkog ovčara od 30 i nešto kila koji spava u sobi iznad naše spavaće i taj pas nije bio vani već, ne znam, 3, 4 godine", kaže Selma.
Za obitelj s drugog kata znaju svi u susjedstvu. No pse gotovo nikad ne vide u šetnji. O kojem broju životinja se točno radi, nitko ne može sa sigurnošću reći.
"Njoj je sad ovu zimu uginulo 4 psa, dvije mačke, tako da je ona od tih 13 pasa ostala na 7. S tim da ima samo jednog velikog njemačkog ovčara, a drugo su sve neke pudlice", kaže susjeda Ivona. "A mačke, ona je imala prije 26 mačaka. Sad ih ima deset, tako mi je ona rekla", dodaje.
Institucije zakazale
Ista susjeda kaže da je spomenuti njemački ovčar vlasnici odgrizao i prst na ruci, i to palac.
Selma je kontaktirala sve institucije, od komunalnog redara do veterinarske inspekcije. Pomoći nije bilo jer je riječ o privatnom vlasništvu. Nijedna od navedenih institucija nikada nije bila u tom stanu već samo ispred njega. Veterinarska inspekcija ih je posjetila prije 9 godina.
"Vlasnici su iznosili jednog po jednog psa. Psi su tada bili cijepljeni, neki čak i gojazni. Nismo utvrdili da se radi o zanemarivanju životinja", kažu u veterinarskoj inspekciji.
Zvala je susjeda Selma i društvo za zaštitu životinja, ali ni oni nisu uspjeli nagovoriti vlasnike da pomognu sebi i životinjama. Loših odluka po pitanju držanja životinja se nagledala kaže. I tu postoje dva svijeta.
Kod veterinara su posljednji put bili prije tri, četiri godine
Kako bi o tajanstvenim spasiteljima saznali više, ekipa Provjerenog otišla je i do lokalnog veterinara, Dalibora Boljata, koji ističe da je vlasnik dolazio posljednji put prije tri ili četiri godine.
Vlasnik, saznajemo, radi u drugom gradu i nitko ga nije već dugo vidio. Tek povremeno dolazi. Sa psima je samo njegova supruga. Ona, pak, kaže kako su psi i mačke svi mahom stari, slijepi i nepoželjni. Kako joj prst nije odgrizao pas već ga je izgubila u prometnoj nesreći. I kako sve što radi, radi iz ljubavi prema životinjama.
"Nije u prometnoj nego pas ju je napao, kad mu je davala jesti, pas vjerojatno isfrustriran što je stalno u jednoj prostoriji, napao ju je i pas zgrabio za ruku, ne znam točno šta je bilo samo znam da je nas je tražila za pomoć sa rukom zamotanom u ručnik sva krvava", ispričala je Selma.
Vlasnica ne da u stan nikome
Tražili smo od vlasnice da uđemo u stan, no ona je to glatko odbila. "Zašto bi vi išli u moj stan? Kad vas budem željala pozvati ja ću vas pozvati u stan, jer se sad spremam i sad opet idem tu gore kod liječnice. Imam problema s mamografijom", odgovorila nam je.
Rekla je kako ne traži pomoć od udruga i kako ne planira udomiti pse dalje jer ih nitko ne želi tako stare i bolesne. Pa odjednom mijenja ploču i izjavljuje kako uopće nije ona njihova vlasnica! Vlasnik je, kaže, njezin suprug, koji živi u Zagrebu, ali dodaje kako nisu u braku pa ona stoga nije niti vlasnica tih pasa i mačaka.
Živci susjedima pri kraju
Selmi i njezinom partneru nakon 9 godina borbe živci su pri kraju, kažu svađe su sastavni dio njihovog dana. Sudski spor su pokrenuli prije devet godina, tuženi susjedi nisu se pojavili na ni jednom ročistu. Selma je dobila spor. Presudu s nevjerojatnih 7 točaka. Ne samo da moraju iseliti životinje, već se i oni moraju iseliti jer su isključeni iz suvlasničke zajednice.
"Ne znam jesu li oni uopće vidjeli tu presudu, da li uopće znaju da je pravomoćna, jer se uopće ne opterećuju, oni valjda žive u tom nekom svom imaginarnom svijetu u kojem valjda smatraju da rade dobro djelo. Ne znam kome, jer tim psima sigurno ne jer ne izlaze van, žive gore u toj prljavštini i smradu", kaže Selma.
Komad papira koji ne znači ništa
Od kad je presuda o iseljenju i životinja i susjeda postala pravomoćna prošlo je 5 godina. Ništa se dogodilo nije. Taj komad papira sam po sebi ništa ne znači, iako su živa bića u pitanju.
"Operativno je to teško provesti. Vi morate najprije naći neku ustanovu, neku pravnu osobu, koja je voljna poslati veterinara, znači stručnu osobu, a to ne možemo ni ja ni vi, da te pse preuzme. Onda morate naći osobu koja će te pse smjestiti, gdje će se ti psi smjestiti", pojašnjava odvjetnica Dragica Car.
Sve je to odvjetnica našla, ali onda postoji još jedan problem, troškovi te cijele operacije. "Treba po svakom psu platiti 90 kuna po danu, treba platiti za svakog psa prijevoz 3 kune po kilometru, treba osigurati da su psi cijepljeni protiv bjesnoće i protiv parazita", dodaje Car.
"Kad smo mi malo izračunali recimo za smještaj mjesec dana to vam dođe nekih 20 tisuća kuna, kad sam ja rekla Selmi, čuj ti buš trebala platiti 20 tisuća kuna da te pse izbacimo van, ženi je bilo slabo", kaže odvjetnica.
Strah ostaje
Vlasnik se oglušio na presudu u kojoj je naređeno da to sam napravi kako zna i umije. Pa je odvjetnica pokrenula postupak ovrhe nad psima. Drugim riječima, moglo bi se ući u stan i vlasnik pasa bi onda morao snositi troškove izmještaja.
Hoće li Selma ikada dočekati taj dan, ne zna. Stropovi u stanu su joj uništeni jer se začepila cijev od susjedovog wc-a. Uzrokovalo je to štetu po cijelom stanu. Strah ju je da presuda ne ode u zastaru, onda će tek biti nemoćna i opet na početku. Ne sumnja u plemenit cilj svojih susjeda, ali ne na ovakav način, govori nam. Za to postoje kuće s okućnicom, a ne suživot u stambenoj zajednici. Njih četvero i tko zna koliko životinja.
