'Nije normalno da u Hrvatskoj odumre jedan grad i da nitko ne podigne glas'

Državni zavod za statistiku proteklog tjedna objavio je kako je prošle godine (2007.) u Hrvatskoj bilo 41.910 živorođene djece, a istodobno su umrle 52.367 osobe, što znači da je prirodni prirast bio negativan za 10.457.

Pročitajte i ovo Priuštivi najam Hrvati odgađaju zasnivanje obitelji jer nemaju gdje živjeti: Evo kako će to riješiti oporbenjaci ako dođu na vlast Ulog za budućnost Tvrtka svojim radnicima plaća 70.000 eura po bebi kako bi ih potaknula da imaju djecu

Po tim podacima, sve hrvatske županije imale su negativan priodni prirast, osim Splitsko-dalmatinske, koja je imala 395 više živorođenih nego umrlih, te Dubrovačko-neretvanske županije, koja je imala 70 rođene djece više nego umrlih. Slično je i s velikim gradovima Zagrebom, Splitom, Rijekom i Osijekom - svi su prošle godine imali negativan prirodni prirast.

"Nekompetentni odlučuju. Mi ih biramo na određene funkcije, a oni prisvajaju pravo da odlučuju o svemu", izjavio je Gelo, koji smatra kako nije bitno hoće li za dvije ili tri godine neka autocesta biti dovršena, nego je mnogo važnije hoće li se novac usmjeriti u programe za koje, ako ih danas ne riješimo, sutra može biti kasno.

To što je 564 djece u 2007. rođeno više nego godinu dana prije, kako napominje, ne znači da se može tvrditi kako je to rezultat mjera populacijske politike jer su one prihvaćene krajem 2006. Uostalom, kako dodaje, te mjere dotiču samo 20 posto najsiromašnijih i nezaposlene, a na 80 posto populacije gotovo da nemaju utjecaja.

"U prihvaćenoj populacijskoj politici malo je kvalitetnih mjera. Donesen je program u posljednjoj godini mandata Vlade, a danas se ne provjerava kako se provodi i koji su njegovi učinci. Kad sve skupa analiziram, od toga da rodiljama naknada za dopust ne bi smjela biti kazna, do toga da su neke mjere potpuno deklarativne, mogao bih zaključiti da je sve bio blef", izjavio je.

Kako protumačiti da Hrvatska u svojem okružju, unatoč tako razvijenu zdravstvu, ima dvostruko veću stopu smrtnosti dojenčadi, upitao je, dodajući kako je u Hrvatskoj lani umrlo 234 djece a da nisu navršila godinu dana života, dok se u Ličko-senjskoj županiji rodilo 380 djece - nikad manje u posljednjih deset godina.

Gelo napominje kako smo složni prozivati premijera Sanadera i zagrebačkoga gradonačelnika Bandića kad je riječ o demografskim trendovima, ali za demografsko stanje ne želimo vidjeti i vlastitu odgovornost i krivnju. U tom kontekstu apostrofira privatne poslodavce, koji bi rado uvozili radnu snagu, a ne žele sagledati kako iz hrvatske populacije uključiti što više radno sposobnih u svijet rada.

"Uvoz radne snage ne rješava demografski problem Hrvatske", tvrdi, objašnjavajući kako može imati gospodarski učinak, a demografske će probleme još više produbiti.

Smatra kako je krajnje vrijeme, s obzirom na to da je od 2001. do 2007. u Hrvatskoj umrlo 70.077 osoba više nego što se rodilo djece, donijeti eksplicitne mjere pronatalitetne populacijske politike koje bi bile objedinjene posebnim zakonom, kako su to učinile neke europske države uspješno usmjeravajući demografske trendove vlastita stanovništva (primjerice Francuska), te pratiti stanje i Hrvatskom saboru jedanput na godinu podnositi izvješće o njegovoj provedbi.

Gelo drži kako - ako su mnoge europske zemlje zaustavile i negativne demografske trendove okrenule u pozitivne - nema nikakve prepreke da tako nešto ne pokuša učiniti i Hrvatska, umjesto da se prepušta "bujici" depopulacije koja iz godine u godinu "odnese" po jedan hrvatski grad.