Tehnologija je radila, ali ljudi nisu reagirali. Pokazalo se da rana upozorenja ne znače automatski i rano djelovanje. Sustav je zakazao jer nije bio povezan s ljudima koje je trebao štititi.
Nepovjerenje, nejasne poruke, loša priprema i birokratska oklijevanja ostavili su zajednice ranjivima. Ključna karika koja je nedostajala bilo je zajedničko djelovanje s lokalnim stanovništvom.
Poruka je jasna: upozorenja imaju učinak tek kad ih ljudi razumiju i znaju kako reagirati. Bez lokalnog vodstva, jasnih uputa i zajedničke odgovornosti ni najnapredniji sustavi ne mogu spasiti živote.