Je li Jadransko-jonska autocesta hrvatski ili europski projekt?
Pročitajte i ovo
Europski projekt koji može biti sufinanciran jedino europskim novcem. Dakle, u perspektivi do 2050. godine. To vam je kao u onom filmu 'Beskonačan dan' kada svisci izlaze i počinju nešto pričati - a projekta nema.
U svim projektima od 1990. postoji jadranska autocesta prema Dubrovniku. U ovom trenutku, da ima novaca i političke volje, je li realno graditi autocestu na hrvatskom teritoriju tamo gdje je sada cesta?
Odgovorno tvrdim - ne, jer je sedam puta skuplja nego da se gradi u zaleđu. Sedamdeset posto te trase su vijadukti i tuneli, nijedna normalna država ne bi tome pristupila iz jednostavnog razloga - nema dovoljno prometa. Evo jedan primjer - grad Dubrovnik sufinancira privatnim osobama vožnju autocestom od Ploča do Zagreba. Mjesečno je 150 subvencija, pa čak pomnožite s deset, to je nedostatan promet. Ono što Dubrovniku treba i ono na čemu radimo je peglanje postojeće državne ceste postojećim prometom kroz treće trake i izgradnja pelješkog mosta gdje se nadam da će do početka sljedeće godine, najkasnije u proljeće, imati i građevinski dozvolu i odobrenje Europske komisije da s europskim novcem počnemo graditi taj most.
Hadžić: Dio Jadransko-jonske autoceste ide kroz BiH
Je li Hrvatska pripremila sve dokumente, sve studije koje su potrebne da u Bruxellesu praktički kažu - u redu, evo vam 50 ili 70 posto novca za to?
Sukladno procedurama Europske komisije Hrvatske ceste pripremaju sve. Većinu projektne dokumentacije su pripremili, studija izvodljivosti koja je završni dokument bit će gotova na proljeće i to je zadnji dokument s kojim mi možemo krenuti.
I kada bi mogli početi radovi?
Ako sve bude u redu - kasno ljeto, rana jesen, tri godine. Tad bi most trebao biti izgrađen s europskim novcem. On je u prometnoj strategiji RH kao krucijalan objekt. Ne toliko prometni koliko objekt s regionalnim značajem koji ima utjecaj na Schengen, koji je strateški prometni projekt Vlade RH. A ono što je budućnost, 40-50 godina -dalek je put do toga. A ono što tvrdim jest da nećemo raditi po HDZ-ovom modelu da svako selo, svaki kokošinjac ima autocestu ili možda neko selo sa svojim izlazom.
Znači 2018. je realnije imati Pelješki most i, kako kažete, popeglanu cestu, a jadransko-jonska autocesta je daleka budućnost?
U planovima EU je to 2050. godina, a Hrvatska se u regiji pozicionira i pruža ruku potencijalnim kandidatima i Crnoj Gori i Albaniji da se kroz prometne i energetske tokove povežu s Europom. To ne mora nužno u prvoj fazi biti autocesta, može biti i brza cesta koja će ih povezati s EU.
Može li se dogoditi da Vlada odustane od monetizacije, odnosno koncesije autocesta zbog nekih političkih kritika koje se mogu čuti?
Pa ne može se dogoditi jer bilo koja buduća vlada će morati nastaviti s procesom koncesije.
Zašto?
Zato jer smo dobili mišljenje Europske komisije da je ovo zadnji put da daju jamstvo hrvatskim autocestama da vrate milijardu eura ove godine, a sljedeći korak je jednostavno financijsko restrukturiranje, čitaj - koncesija hrvatskih autocesta. Dakle, imamo 4 milijarde eura dugova bez kamata koje moramo vratiti. S postojećim prihodom od prometa ne možemo taj dug servisirati. Zašto je taj dug nastao? Zato jer su nastale i rukometne dvorane, jer su se gradile autoceste po modelu HDZ-a i po modelu Fimi Medije. I to vam je odgovor. Ovo sve drugo je stvar emocija, a mi smo racionalni ljudi.
Znači tulum je gotov, računi su došli na naplatu i nemamo izbora, moramo to dati u koncesiju?
Četiri je ujutro, svi dobri komadi su otišli, više nema dobre cuge i ceste idu u koncesiju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
