U malom mjestu Otavicama u Dalmatinskoj zagori naišli smo na Meštrovićevu ostavštinu koja, na naše iznenađenje, propada od Domovinskog rata kao da nema nikakvu povijest niti vrijednost.


A ona je dokaz, i ostavština, našeg Ivana Meštrovića da nije bio samo veliki umjetnik, već i veliki humanitarac.

Vezani članci Slika nije dostupna Život na 1000 metara: U 81. godini prvi put se grije uz štednjak! Slika nije dostupna VIDEO: Kako se rashlađuju u kipućoj Zagori?

Dojmljivo i nadasve humano djelo našeg velikog umjetnika, koji je nakon života kompletno svoje djelo ostavio Hrvatskoj, propada već godinama u Otavicama kraj obiteljske kuće. 

Uz njegov dojmljiv mauzolej između Ružića i Otavica odmah kraj Drniša, koji je zaista spektakularna gradnja u Dalmatinskoj zagori i predivan pokazatelj kako Hrvatska može cijeniti cijeni svoje umjetničke velikane.

Možemo reći kako i u ovoj priči postoji druga, mnogo crnija strana. 

Posjetivši mauzolej spomenik na vrhu brda uz Petrovo polje, nismo se mogli prestati diviti panorami Dalmatinske zagore, Čak i s tog vrha se vidi Mestrovičeva rodna kuća. 

Kako smo se već našli u blizini, otišli smo do sela i do te kuće priupitati Trpimira Meštrovića, koji je izravan potomak samoga velikana i jedini trenutačno živi nasljednik u selu Otavicama.

Dočekao nas je postariji gospodin koji nas je sa smješkom na licu pustio u svoju kuću, počevši priču kako je život težak, da uza sav rad prodaja baš i ne ide najbolje te kako je njegovo umijeće i sam ponos ipak obrada kamena koje je doveo do vrhunca stvarajući voće koje zaista izgleda autentično. 

Malo nas je proveo kroz svoj rad, doveo pred obiteljsku fotografiju i započeo priču o pokojnom stricu. 

Bio je velik čovjek i godpodin, prije svega humanitarac koji je sve što je stvorio u životu ostavio državi, osim kuće u kojoj ja sada živim, priča Trpimir. 

Sramotno je to da je kraj kuće izgradio ambulantu, koja je bila nužna za cijeli kraj u njegovo vrijeme jer su ondašnji stanovnici bili pogođeni malarijom.

Ubrzo je izgrađena i škola koja je zajedno s ambulantom ponovo obnovljena nakon drugog svijetskog rata, da bi za vrijeme Domovinskog rata oba zdanja ponovo bila uništena. Kao takvi i dan danas stoje. 

A to je sramota za Hrvatsku baštinu, jer u Zagrebu i Splitu se 'kite' ostavštinom velikih Meštrovićevih djela i dižu ih u nebesa, a ovdje najbitnije djelo, koje je sam uz pomoć par dobrih ljudi izgradio, propada bez ikakve naznake da bi se to moglo spriječiti. 

Prije koju godinu i sam je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić došao sve to vidjeti, ali ni dan danas ništa od restauracije, koja sama po sebi ne bi mnogo koštala, s obzirom na to koliko bi doprinijela očuvanju povijesne baštine. 

Trpko je rekao da je on već prestar da bi poduzeo išta, a i izgubio je vjeru u samu mogućnost obnove, barem za njegova života. 

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju