Pročitajte i ovo
Nakon ubojstva u Drnišu
Ovako planiraju spriječiti opasne ubojice da ponove djelo. Stigla i oštra poruka: "Doživio sam to kao diskriminaciju sudaca..."
19 minuta šutnje
FOTO Zagrepčani odali počast ubijenom Luki: "Moramo zaustaviti ovakve tragedije, Hrvatska treba promjenu"
U Australiji
Povijesna zapljena: U podzemnom bunkeru pronašli gotovo tri tone kokaina vrijednog pola milijarde eura
U ALBANIJI
Prosvjedi protiv luksuznog odmarališta na Jadranu: "Štitimo svoju zemlju, znoj naših roditelja, znoj naših baka i djedova"
Važan projekt na čekanju
Kilometarske kolone guše hrvatski Zlatni otok: Rješenje postoji, ali zapelo je - u papirima
A ona je dokaz, i ostavština, našeg Ivana Meštrovića da nije bio samo veliki umjetnik, već i veliki humanitarac.
Dojmljivo i nadasve humano djelo našeg velikog umjetnika, koji je nakon života kompletno svoje djelo ostavio Hrvatskoj, propada već godinama u Otavicama kraj obiteljske kuće.
Uz njegov dojmljiv mauzolej između Ružića i Otavica odmah kraj Drniša, koji je zaista spektakularna gradnja u Dalmatinskoj zagori i predivan pokazatelj kako Hrvatska može cijeniti cijeni svoje umjetničke velikane.
Možemo reći kako i u ovoj priči postoji druga, mnogo crnija strana.
Posjetivši mauzolej spomenik na vrhu brda uz Petrovo polje, nismo se mogli prestati diviti panorami Dalmatinske zagore, Čak i s tog vrha se vidi Mestrovičeva rodna kuća.
Kako smo se već našli u blizini, otišli smo do sela i do te kuće priupitati Trpimira Meštrovića, koji je izravan potomak samoga velikana i jedini trenutačno živi nasljednik u selu Otavicama.
Dočekao nas je postariji gospodin koji nas je sa smješkom na licu pustio u svoju kuću, počevši priču kako je život težak, da uza sav rad prodaja baš i ne ide najbolje te kako je njegovo umijeće i sam ponos ipak obrada kamena koje je doveo do vrhunca stvarajući voće koje zaista izgleda autentično.
Malo nas je proveo kroz svoj rad, doveo pred obiteljsku fotografiju i započeo priču o pokojnom stricu.
Bio je velik čovjek i godpodin, prije svega humanitarac koji je sve što je stvorio u životu ostavio državi, osim kuće u kojoj ja sada živim, priča Trpimir.
Sramotno je to da je kraj kuće izgradio ambulantu, koja je bila nužna za cijeli kraj u njegovo vrijeme jer su ondašnji stanovnici bili pogođeni malarijom.
Ubrzo je izgrađena i škola koja je zajedno s ambulantom ponovo obnovljena nakon drugog svijetskog rata, da bi za vrijeme Domovinskog rata oba zdanja ponovo bila uništena. Kao takvi i dan danas stoje.
A to je sramota za Hrvatsku baštinu, jer u Zagrebu i Splitu se 'kite' ostavštinom velikih Meštrovićevih djela i dižu ih u nebesa, a ovdje najbitnije djelo, koje je sam uz pomoć par dobrih ljudi izgradio, propada bez ikakve naznake da bi se to moglo spriječiti.
Prije koju godinu i sam je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić došao sve to vidjeti, ali ni dan danas ništa od restauracije, koja sama po sebi ne bi mnogo koštala, s obzirom na to koliko bi doprinijela očuvanju povijesne baštine.
Trpko je rekao da je on već prestar da bi poduzeo išta, a i izgubio je vjeru u samu mogućnost obnove, barem za njegova života.