Sveti Marko je kršćanski svetac, evanđelist – pisac Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup i utemiljitelj kršćanske zajednice u sjevernoj Africi. Rodio se u Cireni u Isusovo vrijeme, a preminuo je mučeničkom smrću u Aleksandriji 25. travnja 68. godine. Čini se da je bio Židov i da je prihvatio kršćanstvo pod utjecajem svetog Petra, kojemu je služio kao tumač za grčki jezik. Ustrajno je slijedio Isusa. Vjerojatno je on mladić koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti odbacuje plahtu i bježi gol! Bio je nećak Barnabe i pratio je svetog Pavla na njegovu propovjedničkm putovanju od Jeruzalema do Antiohije. Oko 50. godine slijedi Barnabu na njegovu putu na Cipar. Prema legendi, oko 60. godine sv. Pavao ga nagovara na pisanje Evanđelja i na propovjednički put u Aleksandriju. Pet godina nakon toga ponovno je u Aleksandriji i ondje utemeljuje Crkvu. Kao aleksandrijskog biskupa, na oltaru napadaju ga neprijateljski raspoloženi stanovnici , obore ga i vežu konopcem oko vrata i tako vuku po tlu dok ga nisu usmrtili. Nevrijeme je spriječilo njegove ubojice da ga spale, kako su smjerali, pa mu je tijelo ostalo netaknuto, a kršćanski sljedbenici su ga zakopali u zemlju. Kasnije su mletački trgovci otkrili i prenijeli njegove posmrtne ostatke u Veneciju, gdje ga proglašavaju svojim zaštitnikom.
Pročitajte i ovo
SVE KOLUMNE MILANA SIJERKOVIĆA
Valjda zbog okolnosti njegove smrti, svetom Marku se utječe, upućuju molbe, protiv nevremena, munje, tuče, te za dobro vrijeme i uspješnu žetvu. Blagdan Markovo, 25. travnja, je dan davanja Božjeg blagoslova usjevima na poljima i – vremenu! Pri čašćenju toga blagdana, naime, miješaju se crkvene tradicije s pučkim običajima pradavnog podrijetla. Obično se nakon završetka mise upriličuje procesija vjernika, na čelu sa župnikom, i odlazi do bliske njive na kojoj je već niknula pšenica (ili neka druga žitarica). Ondje župnik blagoslivlja polje s usjevima i vjetar koji puše ( što uprizoruje općenito vrijeme). Na otoku Braču svrha procesije je molba Svevišnjem za zaštitu polja od štetočina i nevremena, u kojem cilju su na polja postavljali i blagosllovljene maslinove grančice. U Samoboru se vjerovalo u to da će vjetar kakav puše na taj dan prevladavati tijekom cijeloga ostatka godine i donositi odgovarajuće vrijeme.
Markovo je izrazit proljetni blagdan. Slavi se u razdoblju početnog razvitka bilja, o čemu uvelike ovisi uspjeh žetve i berbe. Na to znatno utječe vrijeme, ponajvećma temperatura i oborina. S obzirom na to što se vrijeme u proljeće često, naglo i jako mijenja, takve promjene gdjekad glede utjecaja na bilje mogu imati narav elementarne nepogode. Takva je, primjerice, pojava mraza nakon preuranjenog nastupa toplog vremena. Pučki meteorolog domišljato povezuje toplo vrijeme s kreketanjem (regetanje) žaba u razdoblju prije Markova, kako slijedi iz izreke koja kola sjeverozapadnom Hrvatskom: Kad u proljeće žabe rano krekeću, toplinu proriču! No, pogrešno zaključuje da će nakon toga slijediti zahladnjenje u potonjem dijelu proljeća. Na to upozorava izreka: Koliko dana pred Markovim žabe regeču, toliko iza njega neće regetati, jer će hladnoća nastupiti! To je još jedan neuspješan primjer pučkog vjerovanja u tzv. izjednačavanje vremena (toplinu „mora „ zamijeniti odgovarajuća hladnoća, jednakog trajanja i jakosti, i obratno).
