Milan Sijerković, meteorolog (Foto: Dnevnik.hr)
Milan Sijerković, meteorolog (Foto: Dnevnik.hr)

Kolumnist portala Dnevnik.hr ugledni je hrvatski meteorolog Milan Sijerković. Gospodin Sijerković neumorno piše već godinama i do sada je objavio više desetaka knjiga. Mnogi ga na TV ekranima gledaju od djetinjstva, a sada imate priliku čitati njegove kolumne na našem portalu.


Otok Korčula najjužniji je otok srednjodalmatinske otočne skupine i jedan od većih jadranskih otoka. Zbog svojeg pomorsko strateškog položaja otok je i posebice grad Korčula, na njegovu krajnjem istočnom dijelu, stoljećima bili važni čimbenici za kontrolu najznačajnijeg pomorskog tjesnaca od Otranta prema srednjem i sjevernom Jadranu. Zbog toga je Korčula često u svojoj dugoj i burnoj prošlosti bila izložena pokušajima tadašnjih velikih pomorskih sila za osvajanjem.

U povijesti Korčule jedan je događaj iz 16. stoljeća ostavio posebice duboki trag u puku i poprimio razmjere legende, koja je prisutna i u suvremenoj korčulanskoj svakodnevici.To je bilo povezano s tzv. Ciparskoim ratom (1570. – 1573.) između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva za prevlast na Sredozemlju. Tada su uz pomorske sukobe velikih razmjera bile prisutne i diverzije s pljačkaškim pohodima na Jadranu. U takvim je pohodima sudjelovao, kao turski saveznik, i zloglasni Uluz-Alija, potkralj Alžira. On je sa svojih 20 ratnih galija i 55 galija Karakozija iz Albanije zapovijedao moćnom flotom koja je izazivala strah i trepet u stanovništvu južnog dijela Jadrana. U ljeto 1571. opljačkao je i razorio nekoliko gradova (Ulcinj i Bar), što je kanio učiniti i s Korčulom, tada bogatim gradom pod mletačkom upravom.

Vijesti o približavanju velike neprijatelkjske flote uznemirile su puk i posebice zapovjedništo Korčule, koje je odlučilo pobjeći i ostaviti grad na milost i nemilost pljačkašima. I doista, mletački knez Korčule Balbi kukavički je napustio grad, a s njime i vojna mletačka posada, kao i znatan dio Korčulana. Međutim, 5. kolovoza, na blagdan Gospe od snijega, arhiđakon Anton Rozanović održaoje snažnu domoljubnu propovijed, odvraćajući Korčulane od bijega i ohrabrivao ih u poticaju obrane grada. Preuzeo je obranu Korčule, zajedno s preostalim građanima i priteklim seljanima s cijelog otoka. To je činilo ukupno 154 branitelja, kojima suse u borbi i obrani grada zdušno i hrabro pridružile i žene!

Sve kolumne Milana Sijerkovića

Napad na grad počeo je 15. kolovoza, na blagdan Velike Gospe. Topovi s galija ukotvljenih nedaleko od debelih gradskih zidina počeli su ubitačnu paljbu, a branitelji grada dolično su odgovorili. Dok su se izmjenjivali plotuni s utvrde i galija, dio pirata se iskrcao, prodro u predgrađa i odatle navaljivao na utvrđeni grad. No odlučni su branitelji uspjeli odbiti napade. Odvažne Korčulanke polijevale su vrelim uljem one osvajače koji su se uspinjali uz zidine utvrde. Zbog neočekivano žestokog otpora branitelja, pričinjene štete brodovlju i poginulim piratima, Uluz-Alija kanio se privremeno povući prema Orebiću, na obližnjem poluotoku Pelješcu, smjerajući opsadom prisiliti grad Korčulu na predaju. Tko zna kako bi se sve to završilo da braniteljima nije u pomoć priteklo – nevrijeme.

Nakon sunčanog, vrućeg i sparnog ljetnog prijepodneva naglo je nahrupila jaka nevera. To je vjerojatno bilo posljedica upada hladnijeg zraka sa zapada ili sjeverozapada, što se na Jadranu zbiva naglo i bez zamjetnog upozorenja. Prema iskustvenim saznanjima pučke meteorologije, takvo se nevrijeme često događa upravo sredinom kolovoza. Nevera je bila praćena vrlo jakim vjetrom, što je dograbio neprijateljsko brodovlje i usmjerio ga prema korčulanskim zidinama. Ondje su ih dočekale kamene hridi i ubitačna paljba osokoljenih branitelja. Alžirski je osvajač teškom mukom spasio glavninu svoje flote, tako što je naredio prekid opsade i povlačenje te se u bijesu zbog neuspješnog pohoda uputio prema otoku Hvaru.

Tako je taj put Korčula bila pošteđena od razaranja, a njezino stanovništvo strašne sudbine roblja ili smrti. Je li za to zaslužna odvažna obrana njezinih malobrojni branitelja, ili im je pomogla priroda šaljući neveru? Je li se u ishod sudbonosnog okršaja umiješala svemoguća Gospa, tako što se smilovala i uslišila molitve branitelja – kako su to pobožni Korčulani vjerovali – i nije važno, zar ne?