I vi ste podstanar ili najmodavac koji se našao u nezavidnoj situaciji? Želite da se i vaša priča čuje? Javite nam se na moj.report@novatv.hr.
Pročitajte i ovo
Jedna od težih stvari obiteljskog života jest kad često morate mijenjati stanove. Stoga vam nikako ne treba da vas tijekom podstanarstva netko još i 'gnjavi', ulazi neovlašteno u vaš privatni prostor, ponaša se prema vašim stvarima kao da su njihove.
Neugodna iskustva podstanara ne prestaju pristizati na naš redakcijski e-mail.
'Čitajući ove priče o podstanarstvu, prisjetila sam se svog iskustva', počela je svoju priču jedna čitateljica i nastavila:
'Zaručnik i ja, živjeli smo dvije godine u jednom stanu, starija gospođa koja ga je iznajmljivala nam se činila skroz ispravnom i jako rijetko nam je dolazila, jer je živjela u drugom gradu... A onda, jedan dan, prije posla sam se otišla tuširati i netko mi je zvonio na vrata, nisam otvarala jer normalno tuširam se i znam da mi nema tko doći... Nakon nekoliko minuta čula sam kako se vrata otključavaju i čula sam muški stariji glas.. Brzo sam izletila iz tuš kabine, obukla se i izašla van da bih ugledala vlasnicu stana i nekog starijeg muškarca kako stoje u hodniku i još me onako drsko pitaju gdje sam ja dok oni zvone. Ja sam zbunjeno odgovorila da sam se tuširala i da nisam nikog očekivala, a ona je rekla da je došla pokazati dotičnom gospodinu (svom prijatelju) stan kako izgleda. (Sad zamislite recimo da nisam ponijela odjeću sa sobom u kupaonu, kako bih izašla? I odakle joj pravo da tako ulazi u stan bez najave). Bila sam prestravljena, mogla sam si zamisliti što se događalo u stanu kada bi mi otišli kući u Slavoniju, a ona je često boravila kod prijateljice u Zagrebu i imala je ključeve. U roku tri dana smo našli novi stan i za vlasnike stana imamo samo riječi hvale, već smo godinu dana u tom stanu. Svaki mjesec popijemo kavu i što god i kad god nam nešto treba oni su tu za nas. Samo da još kažem da polog koji smo dali gospođi kad smo ulazili u stan, nikad nećemo vidjet. Jednom smo pokušali doći do nje i do svojih novaca, ali bezuspješno', ispričala je svoju priču.
'Gazda' mi je ušao ne samo u stan, nego u sobu'
Javila nam se i podstanarka iz Pule.
'Pročitala sam vaš članak o problemima podstanara i sjetila se zgode koju sam dozivjela. Naime, iznajmila sam stan u Puli koji je za Pulu bio povoljan, jednosoban stan za 220 eura, točno što mi je trebalo.
Kada sam gledala stan primjetila sam da je zatrpan stvarima, i to privatnim, od odjeće nadalje. Naravno, mislila sam da će 'gazda' kada budem useljavala maknuti te stvari, ali ne. Useljavam ja, a u stanu svega, znači zamislite da Vi sad svoj stan iznajmite nekom, a samo išetate iz njega ostavljate baš sve. Kad sam to primjetila pitala sam gazdu da li misli to maknuti, na što mi je rekao ma pobacaj to u crne vreće, svakako sve ide za Crveni križ. Tad sam organizirala frenda da ni pomogne to čistit.
Tako smo puna dva dana nas dvoje pospremali taj stan, gdje sam shvatila da je 'gazda' naslijedio stan od tete, gdje je pravi vlasnik stana bio mornar i svojoj dragoj slao razglednice od svud po svijetu (u jednoj kutiji ih je bilo stotine). Treće jutro, budi me netko, otvaram oči i ostanem zaprepaštena, 'gazda' mi je ušao ne samo u stan, nego u sobu i budi me, 'gazdarica' se u dnevnom boravku izderava na mog prijatelja koji je tamo spavao, da tko je on, nije tu trebalo dvoje živjet i tako dalje.
Nakon što sam ga zamolila da izađe iz sobe da se obučem i obavila to, uslijedio je razgovor. Da su, zamislite ovo, susjedi se žalili na mene, da sam porušila svo cvijeće u haustoru, i da što taj muškarac radi u stanu. Kad sam im lijepo objasnila da nemam veze sa cvijećem u haustoru i da je taj muškarac moj prijatelj koji mi pomaže već 2 dana maknut privatne stvari koje su oni trebali maknuti, zamolila sam ih da mi vrate polog i stanarinu, što su i napravili i odselila', prisjetila se svog neugodnog iskustva.
Boje se da ne ostanu na ulici
A podstanari nemaju sreće ni na otocima.
'Sedam godina sam postanar, tri stana promijenila, svi različiti, a svi po 2000 kuna. Trenutni gazda neće ugovor niti uplate preko računa. Legli na krevet, krevet se raspadne. Mi se snađemo jer gospođa kaže baci sve što ne valja', napisala je i nastavila.
'Na kraju ispade da mu plaćam zidove, a vlaga je gdje djeca spavaju, vlaga u dnevnom boravku gdje sam ovu zimu ja prespavala jer nisam mogla uz stepenice zbog operacije kralježnice. Muž mi je svaki tjedan morao čistiti vlagu, ali ipak sam 'uspjela' dobiti lagani bronhitis koji je podosta trajao', požalila se i dodala da vlasnik ne reagira na nikave prigovore. Njezin suprug boji se bilo što govoriti da ne bi ostali na ulici. Naime, žive u turističkom mjestu u kojem je dosta teško naći drugi stan.
'Još bih željela istaknuti da sam postanar od 2008. godine kada je izgorila velika zgrada sa sedam stanova, svi stanari su imali neko rješenje osim moje obitelji s tada maloljetnom djecom. Općina nije ispoštovala obećano i sad smo prepušteni sami sebi', napisala nam je.
'Nije iz svog džepa plaćao doprinose, nego mom tati skidao s plaće'
I tu nije kraj s neugodnim iskustvima. Evo još jedne priče.
'Mi smo se doselili u kompleks novih zgrada početkom 5. mjeseca 2012. godine. Naime, moj tata je radio za čovjeka koji je isti kompleks izgradio i dogovorio je s njim da mi doselimo, pošto je u prijašnji stan dolazio unuk od gazdarice. I sve je bilo u redu na početku, kako uvijek i bude. No onda, nakon par mjeseci, počeli su problemi sa strujom i vodom.
Naime, mi smo plaćali tom čovjeku 1000 kuna mjesečno za struju i vodu, no njemu se nije dali ići u HEP ili Vodovod da plati račune, pa su nama svaki mjesec dolazili gasiti struju i vodu. Na kraju smo to rješili tako što smo tražili račune za struju na ruke pa plaćali sami, a vodu je obećao rješiti. Ali nismo plaćali samo svoju struju, nego još 5 stanova koji se nisu koristili, no taj čovjek ih je uporno odbijao isključiti ili nam platiti razliku. I nakon svega toga, moj tata je dobio otkaz početkom 2013. godine, a ja sam također saznao da je mom tati ostao dužan preko 60 tisuća kuna!
Naime, nije iz svog džepa plaćao doprinose, nego mom tati skidao s plaće, i tako se nakupilo. I najgore je tek slijedilo - pred kraj ljeta 2013. došao je Vodovod ugasiti nam vodu, jer taj čovjek ništa nije rješio, i sreća da su vodomjeri od zgrade, pa ih Vodovod nije odnio. A najgora stvar je bila kada je tata našao drugi posao, taj čovjek mu je došao i rekao da ćemo mi njemu sada plaćati stanarinu. I tretira nas kao roblje, bez obzira što je on nama dužan novce. A najgora stvar je ta što su nam došli susjedi, također podstanari, i on je njima dozvolio produženje terase i drugu vrstu adaptacije stana, dok mi ne smijemo zabiti čavao za sliku u zid!', napisao nam je čitatelj.
'Gazdarica je počela naplaćivati neke svoje režije'
Neugodno iskustvo proživjela je i jedna gospođa koja nam se mailom javila u redakciju.
'Živimo u stanu već tri godine, mladi bračni par i kćerkica. Prvi stan u kojem smo bili je, na prvu, bio ok, i gazda je bio ok. Bila je to mala dvorišna zgrada. Nakon dva mjeseca, počeli su problemi. Gazdarica je počela naplaćivati neke svoje režije. Plaćali smo oko 800 kuna režije u stanu od 25 kvadrata u kojem smo dolazili uglavnom samo prespavati. Nismo koristili gradski plin, ali smo šutjeli. Nakon toga počela su deranja i psovanja po cijelom dvorištu, pod našim prozorom, ulaženja u stan tko i kada poželi, bili mi u kući ili ne.
'Ustala sam iz kreveta i krenula prema kupaonici. Ona je sjedila u kuhinji, pušila i pila moju kavu'
Više puta se znalo dogoditi da mi gazdarica dođe na vrata u gluho doba noći, da pričam s njom jer ona ne može spavati. Pobjegli smo odande glavom bez obzira.
Nakon toga preselili smo u drugi stan, koji je bio naizgled ok. Stan u prizemlju, gazda živi na katu, zasebni ulazi, zasebne režije, trebalo bi biti ok. I bilo je, jedno vrijeme, možda tri-četiri mjeseca.
Uglavnom sam čistila i brinula se o njegovom psu, ali nije mi to bilo strašno. Strašno je bilo što gazda (čovjek 50 i nešto godina) hoda po dvorištu doslovno u gaćama, dok smo kći i ja u dvorištu. Jedan dan sam došla kući s posla i vidim da mi je rublje sa žice u dnevnom boravku bačeno na kauč. Također mi je u kuhinji prljava šalica od kave i čaša. Pitam ga je li on skinuo rublje, kaže on da je, da ne gori na suncu. 'Imam i ja ključ za nešto 'nedaj bože' (to je definitivno bio trenutak 'nedaj boze')', rekao je.
Dalje nisam htjela ni ispitivati, sve mi je bilo jasno, tko zna što se sve još događalo u stanu dok nas nema. Sada smo u trećem stanu gdje je za sada sve ok, ali u početku je uvijek sve pet', ispričala je jedna čitateljica iz Vinkovca koja je željela ostati anonimna.
Teško je naći normalnog gazdu
Kako obitelji, tako i studenti imaju svoja iskustva s podstanarstvom. Jedan čitatelj požalio nam se kako ga je vlasnica stana suptilno pljačkala.
'Dolazim u grad u kojemu studiram, prva sam godina i naravno da mi je sve nepoznato. Rodica koja je studirala u istom gradu nalazi mi stan kod svoje bivše gazdarice. O njoj govori sve najbolje. S obzirom da je stan bio dosta izvan centra, oko 30 minuta hoda, cijena je bila pristupačna za garsonijeru od 1.100 kuna. Nakon sto sam uselio, cijena se povećala na 1.200, a zatim i kad sam morao platiti na 1.300 kuna. Šokiran s obzirom na dogovorenu cijenu, ne poduzimam ništa, jer je svakom studentu teško seliti, a kamo li pronaći stan ili smještaj. Na moju žalost stan se nalazio na prizemlju, dakle kako bih prolazili, virili bi mi kroz prozor, ali i kroz vrata (ostakljena) koja su bila odmah nasuprot glavnog ulaza za ostale katove.
Nikakvu intimnost imao nisam, nitko mi nije smio dolaziti, morao sam plaćati dodatno korištenje perilicu rublja, pećnice itd. Jako žalosno, i jako je teško naći normalnog gazdu', ispričao je student A.G.
Postala žrtva nakon razvoda
Vlasnici stana koji iznajme stan, ali bi ga i oni koristili 'samo privremeno' posebna su priča. S jednim takvim susrela se i naša čitateljjica iz Šibenika.
'Već dugo sam podstanar, ali nažalost nakon razvoda, stanodavci te gledaju drugačijim očima, točnije - lakim plijenom. Napokon sam se uselila u stan prihvatljive cijene. Gazdi platila unaprijed najamninu i čekala da ode iz stana. Međutim on je imao namjeru ostati u stanu 10 dana i spavati u drugoj sobi. Subota navečer, kiša pada, a ja nemam gdje. Zatražila sam povrat stanarine. Istu sam večer pozvala kolegu da moje stvari smjesti u svoj kombi, a ja sam tu večer prespavala na svom poslu jer nisam imala gdje. Ujutro sam kupila oglasnik i našla drugi stan. Tu sam provela godinu dana da bi na kraju stanodavka povrijedila jedno moje zakonsko pravo, koje nažalost nisam prijavila, jer sam napokon našla novi stan u kojem sam sretna i ne želim povlačenje po sudu', ispričala je Mira iz Šibenika.
Dolazimo u Zagreb, a vi - van!
Cimerica i ja smo živjele u lijepom, slatkom stanu, u kojem je sve štimalo.
Uoči ljetnih ispitnih rokova nazvao me gazda i rekao da sa obitelji dolaze u Zagreb na nekoliko dana pa da mi iselimo. Kad sam ga upitala kako mogu iznajmljivati stan studentima, a onda uoči ispitnog roka im reći da isele, gazdarica je odbrusila: tko želi učiti, može učiti i na vrhu brda.
Nakon te rečenice shvatila sam da se s njima ne može normalno razgovarati. Ujna me primila na nekoliko dana, a cimerica se isto morala snaći za smještaj. Pali su mi u očima. Ali dobro, glavno da su se oni lijepo proveli u Zagrebu.
'Više se ne nalazimo u toj situaciji, jer smo pobjegli glavom bez obzira'
"Naime, muž i ja smo našli stan preko oglasa u Trnavi koji nam se svidio. Vlasnica stana nam se na prvu učinila vrlo ljubazna i susretljiva. Kada smo došlo dogovoriti detalje oko najma stana, ljubazno nam je pokazala još 2 stana u istoj zgradi koja je iznajmljivala. Naime, ona je vlasnica nekoliko stanova tamo jer je zemljište bilo njezino, pa je s investitorom dogovorila tako jednu vrstu kompezacije", kaže naša čitateljica.
"Najam stana bio je 320 eura, s tim da je u ugovoru navela da je najam 1000 kn zbog poreza. Njezin stan je bio odmah do našeg i na početku je bilo sve ok. Ali ubrzo je počeo pakao. Od kucanja nedjeljom u 7 ujutro da počistimo snijeg s ograde našeg balkona (koji je tek poceo padati, ali da ne izgleda neuredno), zatim do toga da moj muž više ne kašlje po noći i ulaženja u stan dok nas nije bilo (s tim da je na početku rekla da nema ključ i da to nebi nikad radila)", piše ista čitateljica.
"Sve je bilo ok dok nismo shvatili da je ulazila, premještala nam stvari po kupaoni (naše stvari), kopanja po ormaru, nestajanja mog nakita, isprobavanja moje odjeće, obuće, skidanja slika sa zidova. Kada su nam znali doći gosti obavezno je dolazila vidjeti tko je tu i što radimo i da li su se gosti izuli u stanu. Stan smo držali "pod špagu" samo da nas ne maltretira dok ne nadjemo nešto bolje. Kaparu za stan u iznosu jedne stanarine (u slučaju da nešto oštetimo, što nismo) nam nije hjela, niti vratiti, niti uvažiti za još jednu stanarinu ili režije. Na kraju smo pobjegli doslovno glavom bez obzira iz tog stana. Naknadno smo igrom slučaja sreli još nekoliko osoba koje su bile žrtve divne i umiljate gospodje Nade", piše na kraju naša čitateljica.
Odselili iz pakla
Svaka priča koju su nam čitatelji poslali u načelu je slična, a razlike su u detaljima, većina od kojih je zapravo samo još jedna nijansa općeg lošeg iskustva.
"Ponukana vašim člankom, odlučila sam i ja podjeliti moje iskustvo vezano uz podstanarstvo. Moj zaručnik i ja smo se odselili iz stana iz pakla prije malo manje od mjesec dana. Ispočetka je sve djelovalo ok, mirna ulica, kuća u nizu,stariji ljudi kao vlasnici koji žive iznad, stan malo manji... Čovjek se navikne na sve, barem sam takvog stava bila do ulaska u taj stan. Gospođa je narušavala našu privatnost i mir otprilike svaki drugi dan,ulazeći u stan pod raznim izlikama,bez najave i bez srama. Par puta je,dok smo bili u stanu otključala vrata i ušla kao da je to normalna stvar i kao da nije iznajmila stan potpunim neznancima. Najviše sam poludjela kad je ušla dok sam izlazila iz kupaonice samo u ručniku... Nakon toga smo se zabrinuli šta se točno događa dok nas nema... Ali to čak i nije najgora stvar, cijela kuća im nije uzemljena, tako da je nas tresla struja u kupaonici kod tuširanja i u kuhinji kod pranja suđa, ona je to pravdala mojom dugom kosom i elektricitetom.
Više puta smo joj pokušavali objasniti da je to zbilja stvar koju bi trebala popraviti, a nakon uzastopnog ulaženja u stan i strujne tiranije odlučila sam kontaktirati agenciju koja je zastupala nju kao najmodavca i čak nakon zajedničkog sastanka zvala je električara ali je odlučno odbila popravak jer "nitko u cijeloj kući ne osjeti struju osim nas".
Najsmiješnije je što cijela kuća nema zvučnu izolaciju, pa smo bili primorani slušati njihove svakodnevne svađe i psovke u najgorim mogućim varijacijama,a jednom prilikom smo bili prisutni dok nas je tračala sa svojim suprugom: "Ući ću ja u stan, reći ću im da moram na vrt! Neće meni neki podstanari diktrirati kako ću ja u svojoj kući, ja sam vlasnik a ne oni!" Nakon svega 8 tjedana odselili smo iz stana. Sada smo ulicu niže i nadam se da neću biti te nesreće da gospođu negdje usput sretnem", napisala je naša čitateljica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
