Svatko tko je ikada živio kao podstanar zna kolika je muka pronaći stan koji će zadovoljiti sve vaše kriterije, a da pritom i gazda bude, ako ništa drugo, barem podnošljiv.
Pročitajte i ovo
Podstanare se već dugo smatra građanima drugog reda. Njihov točan broj ne može se znati jer mnoge vlasnici stanova ne žele prijaviti. Kažu – ne žele plaćati porez na njih. No nije to jedini problem podstanarstva u Hrvatskoj. Ako i sami živite u tuđem stanu jeste li se ikada zapitali kome se obratiti ako nešto nije u redu? Ako imate problema sa stanom ili gazdom? Problema koje ne možete sami međusobno riješiti?
Tek kada joj je kći poginula, saznala je čime se zapravo bavila
10 stvari koje možda niste znali o Černobilu
VIDEO Prije i nakon potresa: U jednom trenutku mirno jedu u restoranu, u sljedećem - panika
Negativan odgovor na to pitanje imali su i naši sugovornici. Pokušajte, primjerice, u Google ubaciti pojam 'prava podstanara'. U najboljem slučaju izaći će vam Zakon o najmu stanova. A što nam pak on govori?
Zakon propisuje obveze i prava, kako najmoprimaca tako i najmodavaca, no moramo priznati da su te obveze i prava vrlo sažeti i možda čak nedovoljno detaljni. Prema članku 12. Zakona o najmu stanova najmodavac mora najmoprimcu predati stan u stanju pogodnom za stanovanje, a njih dvoje moraju sastaviti zapisnik kojim se utvrđuje stanje u kojem se stan nalazi u trenutku predaje.
Hrvati uglavnom vlasnici stanova: 'Isplativije je plaćati kredit, nego najam'
Što se tiče obaveza najmoprimca on je dužan čuvati stan od oštećenja, obavijestiti najmodavca o nužnim popravcima, za svaku štetu će odgovarati, a isto tako ne smije raditi preinake u stanu bez odobrenja najmodavca. Ostatak zakona bavi se odredbama koje uređuju otkaz ugovora, rokove, različitosti kod otkazivanja ugovora zaključenog na određeno ili neodređeno vrijeme.
Ali odgovor na pitanje kome se obratiti nekome u slučaju nerješivih problema s vlasnicima stana u kojem živimo kao podstanari nismo dobili. A imaginarni problem pokušali smo riješiti kanalima kojima bi ga išao rješavati prosječan građanin bez nekih posebnih veza ili kontakata pri institucijama.
Prvi korak – Google. Ništa. Eventualno pokoji medijski tekst ili rasprava na forumu. I to je to. Naknadno dolazimo do Zakona o najmu stanova i bacamo se na čitanje. Prosječnom građaninu to more suhoparnog teksta ne otkriva previše.
'Podstanari su ipak građani drugog reda'
Pomoć tražimo od odvjetnika koji nas upućuje na udrugu Pragma kojoj je među strateškim ciljevima 'unaprijediti kvalitetu stanovanja u Hrvatskoj'. Ponovno smo u koži prosječnog građanina. Šaljemo mail na koji ne dobivamo odgovor. Prošla su četiri dana. Dižemo slušalicu nekoliko puta, nekoliko dana za redom, biramo njihov broj. S njihove strane nitko ne diže slušalicu. U redu. Možda smo svaki put zvali u nezgodno vrijeme.
I što nam onda preostaje?
Preostaje nam raditi ovakve priče i iznositi vaša iskustva u javnost ne bi smo li skrenuli pažnju na to koliko je cijeli ovaj sektor zakonski nesređen. Ne samo po pitanju najmoprimaca, i najmodavci znaju imati velike probleme s podstanarima koje zbog ovih ili onih zakonskih apsurda ne mogu riješiti, od kojih je najpoznatiji onaj 'mirnog posjeda' koji je pak jedna sasvim druga priča o zakonskom apsurdu.
Ovo su iskustva naših čitatelja, neka imena su na njihov zahtjev promijenjena.
Bio je to moj treći stan otkako sam tri godine ranije preselila s priobalnog gradića u Zagreb. I ovaj se činio najboljim do sad, i gazdarica nije bila loša. Jedne subote ustala sam iz kreveta i uputila se prema kupaonici. Kako bi do nje došla morala sam proći kroz kuhinju u kojoj me dočekao nevjerojatan prizor - gazdarica stana sjedila je u kuhinji, pila kavu i pušila. Ostala sam u šoku, nisam uspjela ni riječ izgovoriti. 'Joj bila sam tu na tržnici i baš mi se pila kava, a nisam htjela trošiti novac na kavu u kafiću', rekla mi je kao da je to nešto potpuno normalno. Mogu samo zamisliti što se događalo u stanu kad bih joj rekla da za vikend odlazim kući.
Četiri godine sam živjela kao podstanar s maloljetnom kćerkom u stanu koji sam ionako jedva plaćala. Gazda je povremeno dizao cijenu najma, ali šutjela sam jer je i dalje bio jeftiniji od mnogih stanova u okolici. Jedan dan sam primila SMS poruku u kojoj je pisalo - 'Prodao sam stan, imaš dva dana da iseliš'. Prvo nisam znala kako reagirati. Dva dana? Pa cijeli moj život je u tom stanu, kako da ga preselim za dva dana? Nazvala sam gazdu koji mi je odbrusio sljedeće - 'Znaš li ti koliko je teško danas prodati stan? Ili ga u roku dva dana kupi ti ili marš van! A ne makneš li se do srijede požalit ćete i ti i tvoja kćer'. Pazite, to su riječi čovjeka s kojim sam imala sasvim korektan odnos u te četiri godine. Kasnije sam se upitala kako je netko kupio stan a da ga nije ni pogledao uživo. Pitala sam i tada već bivšeg gazdu to. 'Pa nisi ti jedina imala ključ od stana', odgovorio je. Smrznula sam se.
Živio sam 4 godine kao podstanar u jednom stanu u potkrovlju obiteljske kuće. Imao sam zaseban ulaz, dvorište i malu terasu. Tijekom zime grijanje je bilo na plin, no pošto je gazda regulirao temperaturu (sustav grijanja nije bio odvojen po etažama) uredno sam se budio u hladnoći. Naime, on je grijao samo od 20-22 sata i ujutro od 6-8 sati. Naravno da mi se stan nikada nije stigao zagrijati i vrlo brzo je navukao vlagu pa su zidovi pocrnili. Bez najave mi je ulazio u stan, a često mi nije niti rekao da je bio i stanu, ali sam to primijetio po prljavim koracima. Na terasi su godinama stajale božićne lampice koje nisu radile. Kada sam ih skinuo i pofarbao ogradu, gazda me izvrijeđao i naredio mi da vratim nove božićne lampice. A prije ovog super gazde, živio sam godinu dana u jednom stanu s gazdom. Dečko je bio mlad, ali nije mogao plaćati sve režije sam pa je trebao cimera. Tada sam i ja bio u sličnoj situaciji pa mi se prilika učinila idealnom. No, cimer je bio sve samo ne cimer. Gasio je stalno grijanje kako ne bi imao velike režije. Nisam imao ni tople vode za istuširati se. Smeće nije iznosio van skoro 2 tjedna. Jednom sam odlučio napraviti eksperiment. Do vrha sam napunio vreću za smeće i čekao što će napraviti. Lik je nogom potisnuo smeće i bez beda ponovno tjedan dana puno isto to smeće. Nikada nisam prijavio ovakve situacije i plaćanje poreza jer nisam znao kome prijaviti. Na internetu nisam našao niti jednu odgovornu osobu ili instituciju kojoj bih mogao podnijeti prigovor/žalbu za takva postupanja poslodavaca. Ni danas ne znam postoji li uopće netko tko je nadležan za ta pitanja.
Prijateljica i ja tražile smo stan tijekom studija i odlučile pogledati jedan u centru Zagreba koji smo pronašle u oglasniku. Ispostavilo se da se radi o dvojnom objektu u dvorištu jedne zgrade i znale smo da to nije ono što tražimo, ali simpatična bakica nas je ponudila kavom pa nismo htjele nepristojno odbiti. Dok smo pile kavu počela nam je pričati o prijašnjim stanarima, bili su navodno neki šverceri pa su svašta držali u stanu. Odjednom je okrenula priču, pokazala prstom i rekla 'Evo, tu sam ga našla kako visi', misleći pritom na bivšeg podstanara. Super.
Jednom sam došla kući s predavanja na fakultetu, zatekla fotelju u dnevnom boravku i poruku od gazde: 'Nama treba kutna garnitura, ostavili smo ti fotelju'. Ne da sam bila šokirana nego sam bila izvan sebe. Kao prvo da mi je ušao u stan dok me nije bilo, kao drugo da mi je odnio namještaj iz stana i to iz dnevnog boravka gdje mi ljudi dolaze i ako ne dolaze, nema veze. Kao treće, nije me niti nazvao nego na komadu papira ostavio poruku. Pitam se što bi bilo da sam ja bila kod kuće, recimo, u krevetu s dečkom i da je on došao sa sinom po tu kutnu garnituru ili što bi bilo da sam ostavila bilo što neugodno u stanu? I ne mogu vjerovati da nekog nije sramota naplaćivati stanarinu, a onda tako odnijeti kauč. Kasnije sam dobila neki jadni kauč, na jesen sam već odselila iz tog stana. Nikad nisam zvala nikoga kad bih imala problema sa stanodavcima zato jer niti sam znala kog bi po tom pitanju zvala, a osim što bi u policiji mislili da sam luda, nisam ih mogla niti nazvati jer me gazdarica (kao ni ostali stanodavci kod kojih sam živjela prije kupnje stana) nisu htjeli prijaviti na svojoj adresi i plaćati porez za stanarinu (za koju bi ja onda mogla dobiti povrat poreza).
I vi ste podstanar ili najmodavac koji se našao u nezavidnoj situaciji? Želite da se i vaša priča čuje? Javite nam se na moj.report@novatv.hr.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
