Europski sud za ljudska prava objavio je u slučaju Madine Hussiny presudu kojom je potvrdio povredu prava na život, povredu zabrane mučenja i nečovječnog postupanja, zabranu kolektivnog protjerivanja, pravo na sigurnost i slobodu te pravo na pojedinačni zahtjev, a hrvatske vlasti nisu provele učinkovitu istragu u smrti djevojčice.
''Četiri godine nakon Madinine smrti, Madina i njezina obitelj napokon su dobili pravdu. Malena Madina Hussiny i njezina obitelj od najvišeg suda za ljudska prava time su priznati kao žrtve nezakonitog protjerivanja koje je za posljedicu imalo gubitak života šestogodišnje djevojčice 21. studenog 2017. godine'', istaknuli su iz Centra za mirovne studije (CMS).
Europski sud za ljudska prava u slučaju M.H. i ostali zaključio je:
- jednoglasno, da je došlo do kršenja Članka 2 (pravo na život) Europske konvencije o ljudskim pravima u vezi istrage u smrt kćeri afganistanske obitelji
- sa šest glasova naprema jedan, da je došlo do kršenja Članka 3. (zabrana nehumanog i ponižavajućeg tretmana) u odnosu na djecu podnositelja
- jednoglasno, da nije došlo do kršenja Članka 3 u odnosu na odrasle podnositelje
- jednoglasno, da je došlo do kršenja Članaka 5 i 1 (pravo na sigurnost i slobodu) u odnosu na sve podnositelje
- jednoglasno, da je došlo do kršenja Članka 4. protokola br. 4 Konvencije (zabrana kolektivnog izbacivanja stranih državljana) u odnosu na majku podnositeljicu i njenih petero djece, i
- jednoglasno, da je došlo do kršenja Članka 34. (pravo na individualni zahtjev) u odnosu na sve podnositelje.
Sud je zaključio i da je istraga smrti djevojčice bila neučinkovita, da su djeca podnositelja tijekom zadržavanja trpjela loš tretman i da odluke oko zadržavanja podnositelja nisu rješavane temeljito. Sud također smatra da su neki od podnositelja bili kolektivno izbačeni iz Hrvatske i da je država sprečavala efikasno ostvarivanje prava podnositelja na individualnu prijavu tako što im je, između ostalog, ograničavala pristup odvjetniku.
Zbog kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima Hrvatska Madininoj obitelji mora isplatiti odštetu od 40.000 eura, a država mora snositi i troškove suđenja od 16.700 eura, odlučio je Europski sud za ljudska prava.
Odluka Europskog suda za ljudska prava je donesena u postupku u kojem obitelj Hussiny zastupa odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić u suradnji s Centrom za mirovne studije, a ona je za DNEVNIK.hr istaknula: ''Ovo je satisfakcija nakon velike tragedije i teških povreda ljudskih prava obitelji Hussini. Ovime je potvrđeno da su trpjeli nepravdu i smatraju da će presuda imati značaja za prava osoba i pogotovo djece koja se nađu u sličnoj situaciji. Nadam se da će Hrvatska evaluirati svoje postupanje i postupiti u skladu s jasnim stavom Europskog suda da još nije zastupila zastara za kazneni progon odgovornih'', kazala je i dodala: ''Očekujem da će tijela RH evaluirati svoj rad na predmetu i utvrditi pogreške koje su se dogodile, a nisu se trebale dogoditi i pokrenuti utvrđivanje odgovornosti. Očekujem od ljudi koji rade u sustavu države i koji su prvi pozvani da primjenjuju zakon da doista i postupaju u skladu sa zakonom i da nema arbitrarnosti u primjeni''.
Podsjetimo, šestogodišnja djevojčica iz Afganistana Madina Hussini poginula je 21. studenog 2017. na kolosijeku željezničke pruge Šid - Tovarnik, nakon što je tijekom noći na nju naletio vlak, neposredno nakon što su njenu majku i još šestoro djece hrvatski policajci koji su ih presreli, natjerali da se vrate u Srbiju, usmjeravajući ih baterijskim lampama prema Srbiji, pokazujući im na taj način put kuda se trebaju kretati, sve do pruge gdje je djevojčicu udario vlak.
Prema tvrdnjama svjedoka, obitelj je s grupom migranata prešla granicu dvije zemlje, ali su ih potom pronašli hrvatski policajci koji su, umjesto da ih odvedu u policijsku stanicu gdje bi zatražili azil kao što su izrazili namjeru, natjerali da odu do pruge i pokazali im da se vrate u pravcu Srbije.
Pročitajte i ovo
PROVJERENO O TRAGEDIJI S GRANICE
Roditelji poginule djevojčice Madine koja je stradala na hrvatsko-srpskoj granici: "Bože, mi smo devastirani i uništeni..."
Pročitajte i ovo
PRONAĐENA JUČER
Policija tragala za djevojčicom tri dana, u potrazi je sudjelovao i HGSS
Bivša pučka pravobraniteljica Lora Vidović od DORH-a je u nizu javnih istupa te otvorenom pismu tražila da se istraže sve okolnosti smrti djevojčice, ali i ponašanje policije i Ministarstva unutarnjih poslva (MUP) inače prema migrantima. I to s obzirom na niz pritužbi samih migranata, ali i međunarodnih organizacija te novinarskih istraživanja vezano uz postupanje dijela hrvatske policije prema migrantima. Pritom su nerijetko i neuobičajeno nedostajali pojedini dokazi koji bi možda mogli potvrditi optužbe na račun policije, a i sama pučka pravobraniteljica se često suočavala s opstrukcijama iz redova MUP-a pri istraživanju optužbi koje su se probile u javnost zahvaljujući i zviždačima iz policijskih redova, koji su upozoravali na postupanja policije prema migrantima i pritiske s kojima su u policiji suočeni.
Madinina obitelj je u Hrvatskoj bila podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja, no DORH ju je odbacio, a obitelj je podigla ustavnu tužbu tvrdeći da su zbog neučinkovite istrage smrti Madine povrijeđena njihova ustavna prava. U tužbi je stajalo i da su izgubljeni ključni dokazi u istrazi, odnosno snimke termovizijske kamere, no Ustavni sud je odbacio ustavnu tužbu Madinine obitelji. Međutim, kako je istaknula odvjetnica obitelji: ''Ovime je ispravljena i nedovoljno dobra analiza Ustavnog suda, uz izuzetak onih ustavnih sudaca koji su napisali svoja izdvojena mišljenja, a čiju je ispravnost sada potvrdio Europski sud za ljudska prava''.
Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu nadležan je odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Njegova zadaća je osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom.
U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više tih prava i jamstava, Sud donosi presude koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti.