Matea Ćorić donosi priču o tome kako su izgledale iločke kuće, među njima i njezina, koju je još u majčinu trbuhu morala napustiti. Dok su bili u progonstvu, na njihovoj je adresi spavalo više srpskih obitelji i neprijateljska vojska.
Na snimci se vidi kako su kuće opljačkane, zapuštene i uništene.
Ovo je priča o svim iločkim kućama koje su bile devastirane i stanovnicima koji su ih s vrećicama u rukama morali napustiti.
"Pisalo je 4 S, što znači da je to srpska kuća, a nije, nego naša", kazala je Mateina mama Iva Ćorić.
"Bilo je teško, ali nas je to tjeralo još više jer idemo svojoj kući", govori Rudolf Šen iz Iloka.
"Strašno je bilo tu doći i vidjeti što su napravili od kuće", rekao je Marko Ćorić.
"Onaj tko voli Ilok... njemu je i takav Ilok bio lijep", kaže Mladen Šaravanja.
"Ja sam Matea Ćorić. Ovo je moja kuća nakon rata, a ovo danas. Ovo je priča o mojoj, ali i svim ostalim iločkim kućama koje su bila opljačkane, uništene i obiteljima koji su ih morale napustiti", kazala je reporterka Dnevnika Nove TV.
"Danas imam 65 godina, tada sam imala sam 34 godine kada sam 30. 7. 1991. sa svoje tri male curice i četvrtom u trbuhu napustila svoju kuću i svoj rodni Ilok. Sa sobom sam iz kuće uspjela ponijeti samo jedan ljetni kompletić i kućnu haljinu da imam nakon poroda jer mislila sam... brzo ćemo se vratiti", kaže Iva Ćorić.
Ali povratak je trajao punih sedam godina. Mirnom reintegracijom istok Hrvatske napokon je vraćen.
U trenutku kada se Matein tata ponovno vratio u kuću iz nje je upravo izašla peta po redu srpska obitelj, izvijestila je Matea Ćorić i dodala: "Vojnim telefonom koji je ostao prvo je nazvao - mamu."
"Na televiziji su 24 godine kasnije. Snimka tate i njegovih prijatelja najbolje pokazuje na što su ličile iločke kuće nakon rata", kaže reporterka Dnevnika Nove TV.
Pročitajte i ovo
"Iz kuće su odnijeli sve što je vrijedilo. Odnijeli su radijatore, regal, skinuli su vrata u potkrovlju, šest-sedam vrata, da ni žarulja nije ostala. Krevetić na kojem su spavala moja djeca, to su sve izlomili, iskidali za loženje vatre, dječju su robicu svu razbacali po podu. Jedino iznenađujuće slika Gospe iz Međugorja nije bila oštećena, nju sam uzela, obrisala i stavila na zid", kaže Iva Ćorić.
"U jednoj sobi dolje držali su kokoši, bacali koru od krumpira. Sve je to bilo prljavo, a umjesto zavjesa okačili su vojne deke koje su se nekad nabacivale na konja. To je bilo sve tako neuredno i prljavo i muž je pitao: 'Samo me čudi, kako ste mogli živjeti u takvom neredu, u takvoj prljavštini?'" opisuje Iva Ćorić.
Mnogo je vremena prošlo, neki iz snimke više nisu s nama, a oni koji jesu prisjetili su se svega.
"Potresu te emocije i sve vidiš. Sad je sve dobro, sad je sve lijepo. Onda vidiš kako je to bilo kad smo dolazili. Nije bilo ni vrata ni prozora, ničega. Došao sam do dnevne sobe da vidim kako to izgleda. U toj dnevnoj sobi bile su krava, koza i oni su pored toga jeli i kuhali", kaže Rudolf Šen.
"Oni nisu više vjerovali da će ostati u tom segmentu, zato je tako i ostavljen taj dio kuća da propada, da se raspada. Jer on da je mislio da će biti njegovo, pa malo bi je dotjerao, nešto bi napravio", smatra Mladen Šaravanja.
"Moj stric Marko koji živi u kući pokraj neke ratne trenutke najradije bi zaboravio", kaže reporterka Matea Ćorić.
"Ja sam bio zapovjednik jednoga voda i morao sam sve oružje vratiti u naš štab, ali jedan pištolj nisam mogao vratiti. Kad sam došao kući, njega sam htio zakopati tu u bratov vrt. Sa mnom je bio nećak Dražen i on mi je rekao: 'Strikane, ne okreći se. Gledaju te s mosta', i ja sam digao glavu i vidio sam njih četvoricu sa snajperom da snimaju. Tog sam se momenta uplašio, dao sam ga Draženu i on ga je odnio", govori Marko Ćorić.
Pročitajte i ovo
Mario Faletar imao je tada tek 22 godine.
"Naša kuća bila je napuštena godinu dana prije. 1997. naš je podstanar otišao, pokupio sve što je mogao i otišao u Srbiju. Vidjeli ste i na snimci da smo se mi odmah uhvatili čišćenja, spremanja, pospremanja smeća, ostataka i svega, ali smo u tom smeću nalazili i neke naše fotografije, slike obitelji", opisuje Faletar i dodaje kako je bilo teško.
Oni su najveća iločka obitelj, ima ih desetero braće i sestara. Mario se šali da je i najveća kuća koju je obnova napravila upravo njihova.
"Moji roditelji, oni su puno stariji, oni su to drugačije od nas djece doživjeli. Mi smo to progonstvo doživjeli kao neki izlet. U Sesvetama smo bili stvorili nova prijateljstva, nova kumstva, poznanstva. Kada je to snimljeno, to je baš dan prije svetog Vinka, kojeg mi obilježavamo. Odmah su se počeli obrezivati vinogradi, puno entuzijazma, puno volje, ne samo kod naše obitelji, nego u čitavom Iloku", prisjeća se Faletar.
"S nepreglednim plantažama vinograda, voćnjaka i oranica, vratiti se u taj lijepi kraj, to mi je bio najljepši trenutak u životu", kaže Iva Ćorić.
"Jedan stari čovjek je rekao: 'Ovdje i Gospa kopa, ovdje je narod vrijedan i mora biti vrijedan'", kaže Šaravanja.
"Jedva smo čekali da se vratimo svojoj kući", kaže Marko Ćorić.
"Mog Ive, mog muža danas više nema. Preminuo je prije dvije godine. Najveći dio svog života ostavio je u našoj kući, gradio ju je, zidao je svojim rukama. Utkao je sebe u nju", kaže Iva Ćorić.
"80 posto Iločana vratilo se u svoje kuće. Među njima i moja obitelj. Prije rata ovdje je bilo gotovo 7000 ljudi, a danas ih je tek 3900. Na istom balkonu sada se igraju neke nove generacije. Na njima ovaj Grad i ostaje", zaključila je reporterka Dnevnika Nove TV Matea Ćorić.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.
