Zoran Milanović, politologinja Milica Vučković (gore desno) (Foto: Damir Spehar/Pixsell/Dnevnik.hr)
Zoran Milanović, politologinja Milica Vučković (gore desno) (Foto: Damir Spehar/Pixsell/Dnevnik.hr)

Analizu izbora i rezultata za Dnevnik.hr napravila je politička analitičarka i znanstvena novakinja na Fakultetu političkih znanosti, Milica Vučković.


Parlamentarni izbori su završili, a sad nam slijedi postizborno "veselje" u kojem bi ključnu ulogu opet mogao odigrati Most.

Jutro nakon izbora možda nemamo Vladu, ali sa sigurnošću možemo reći tko su pobjednici, a tko gubitnici ovih izbora. Uspoređujući to s prošlim izborima koji su bili prije samo deset mjeseci kada nismo mogli jasno reći tko je pobijedio, a tko izgubio, s obzirom na broj mandata koji su osvajale velike koalicije, sada je situacija nešto drugačija. I dok je "pobjednika" na ovim izborima više, možemo se složiti da je gubitnik jedan i da se zove Zoran Milanović. Namjerno ovdje ističem da je gubitnik Zoran Milanović, a ne SDP, jer je ove izbore uistinu izgubio Zoran Milanović, a ne stranka, jednako kao što je nekoliko mandata više za HDZ dobio Andrej Plenković, a ne stranka.

Ne treba nas to čuditi, ako imamo na pameti da je politika u Hrvatskoj visoko personalizirana i da jedan dobar dio birača, čiji je glas često presuđujući, donosi svoje odluke upravo na temelju kratkoročnih faktora, od kojih je jedan upravo lider neke stranke. Milanović je na ovim izborima napravio nekoliko potpuno krivih strateških koraka. Prvi je odabir koalicijskog partnera HSS-a. HSS mu ništa nije donio, a sasvim sigurno mu je neke birače, kojima je primjerice bila neprihvatljiva koalicija s nekim poput Stipe Gabrića Jambe, odnio. Pokušaj sakupljanja glasova iz bazena desnog centra, u situaciji u kojoj imate i više nego pristojnog lidera velike stranke koja se pozicionira na desnom centru, je bio sasvim sulud strateški potez. Nadalje, teme u kampanji kojima se bavio su bile promašene, desničarenje mu ni u ovom slučaju nije pomoglo, ali je sad vidljivo da mu je odmoglo. Isto tako, vjerujem da su mnogim lijevim biračima, njegova retorika i pokušaji izazivanja Andreja Plenkovića na osobnoj razini, bili potpuno neprihvatljivi. Dok je za suparnika imao omraženog Tomislava Karamarka, ta taktika je prolazila, SDP-ovi birači su honorirali Milanovićevu borbenost i čvrstoću. U situaciji kada je s druge strane jedan uglađeni europski političar, takva taktika mu se obila o glavu.

Zadnje, Milanović nije ponudio ništa novo biračima, osim Beljaka, oko njega su i dalje bila stara lica sa starim porukama.

Novi val konzervatizma je završio

Kada govorimo o HDZ-u sasvim je jasno da se radi o njihovom velikom uspjehu. Iako je 61 dobiveni mandat mnoge iznenadio, ja bih se usudila reći da za taj uspjeh postoji nekoliko logičnih objašnjenja. Prvo je svakako njihov novi lider Andrej Plenković, ali i druga nova lica koja je novi predsjednik HDZ-a okupio oko sebe, u prvom redu su to gospođa Maletić i gospodin Stier. Izbor Andreja Plenkovića za čelnika stranke i ovaj izborni rezultat s njegovim vodstvom pokazuju da desno biračko tijelo ipak bolje reagira na umjerenu retoriku i umjerene političke stavove. Jasno je da HDZ ima svoje čvrsto biračko tijelo, ali i sasvim je sigurno da mu samo ono nije nikada dovoljno da odnese pobjedu. Mišljenja sam da je to dobro i da je, kako su ga mnogi nazivali, novi val konzervativizma u Hrvatskoj, ovime ipak završen.

Drugo objašnjenje iza ovog rezultata je jako dobra Plenkovićeva odluka da na izbore izađe samostalno, kao i njegov poziv biračima u zadnjem tjednu kampanje da ne bacaju svoje glasove na male stranke. Držim da je to bio jako važan strateški potez. Milanović je tu kod izbora svojih koalicijskih partnera pogriješio, a Plenković dobro procijenio da će mu za privlačenje i onog desnijeg biračkog tijela biti dovoljna neka lica na njegovim listama, kao što je primjerice Zlatko Hasanbegović. Treće, vrlo mala izlaznost, od tek 52%, je svakako išla u korist HDZ-u. Dokaz je to i da je Milanović svojim zadnjim potezima, uistinu odbio svoje biračko tijelo i demotivirao ga za izlazak na izbore. HDZ-ovo biračko tijelo je ostalo tradicionalno disciplinirano.

Nova/stara misija Mosta: Traženje razloga zašto ne ići u koaliciju s SDP-om

Nadalje, Most će ponovno biti odlučujući faktor u sastavljanju Vlade. Nadam se da griješim, ali po onom što smo mogli čuti u "pobjedničkom" govoru Bože Petrova i drugih ljudi iz Mosta, čini mi se da nas ponovno čekaju natezanja i neizvjesnost, iako svi već sada pretpostavljamo da će se vlada sastaviti od Mosta, HDZ-a i zastupnika manjina. Pravo je pitanje zbog čega će nam Most ponovno priuštiti farsu i što točno očekuju od SDP-a i HDZ-a. U Mostu izgleda nisu naučili da papir trpi sve i da će i jedna i druga opcija vrlo vjerojatno pristati na sve uvjete, te da će oni ponovno morati tražiti druge razloge da ne idu s SDP-om u koaliciju. Osim toga, upitno je koliko su ti uvjeti Mostu važni. Naime, znamo da Most nije potaknuo rušenje Vlade zbog neispunjavanja nekakvih potpisanih uvjeta, nego zbog nečeg sasvim drugog.

Nadalje, prisjećajući se svega izgovorenog u kampanji, zaista nije jasno kako bi Most mogao uopće ići u Vladu sa SDP-ovom koalicijom. Ne treba zaboraviti da je u toj koaliciji i njihov ljuti neprijatelj na lokalnoj razini, gospodin Jambo. Isto tako, smatram da su Mostova isključivost, uvjetovanja i ucjene, apsolutno neprihvatljiv način komuniciranja u jednoj demokratskoj političkoj areni. Postavljati se kao moralni stup društva i netko tko će spasiti zemlju, a isključivati opciju razgovora i kompromisa, je u najmanju ruku neozbiljno. Tolika sigurnost i uvjerenost da je jedino i isključivo ono što vi želite i za što se vi zalažete ispravno, bez obzira na druge koji imaju pet puta veći legitimitet od vas, je po meni opasna.

Veliko je pitanje kako će se Andrej Plenković sada postaviti prema Mostu i njihovim ucjenama. Čak i ako budemo imali sreće da se Vlada formira u što kraćem roku, izvjesno je da će s ovakvom Mostovom retorikom i sklonošću ucjenama, ta Vlada biti nestabilna, te da ni drugi izvanredni parlamentarni izbori nisu isključeni.

Živi zid pokazao konstantu u kampanji još od predsjedničkih izbora

Što se tiče "iznenađenja" ovih izbora, Živog zida i partnera, sjetimo se da su i na prethodnim izborima oni imali šansu za mnogo veći broj mandata, ali ih nisu dobili zbog visokog izbornog praga. Na ovim izborima im je mala izlaznost koristila, jer su u mandatima dobili mnogo više nego u samom broju glasova kada se to usporedi s prošlim izborima. Držim da je Živi zid s koalicijom imao dosta dobru kampanju s vrlo jasnom porukom, da su cijelo ovo vrijeme bili dosljedni, da još od predsjedničkih izbora imaju istu poruku i da su birači na kraju to honorirali. Vjerujem da je jako velik broj tih glasova zapravo protestni glas onih koji nisu htjeli glasovati za dvije, odnosno sada već tri najveće opcije u zemlji.

Ostaje nam za vidjeti što će se dogoditi s tih osam mandata kada krene politička trgovina i koliko će ta koalicija ostati jedinstvena. Po onom što smo čuli od čelnih ljudi koalicije, Lovrinovića i Sinčića, radi se tu o poprilično oprečnim stavovima. Moje mišljenje je da će se ta koalicija osipati. Mislim da Lovrinović želi sudjelovati u sastavljanju Vlade, dok Sinčić sebe vidi u oporbi.

IDS je primjer tematske kampanje i predvodnik decentralizacije

Ostale opcije su dobile očekivani broj glasova. Zanimljiv je slučaj IDS-a kojem je samostalni izlazak i na ovim izborima gotovo donio četvrti mandat. Iako taj mandat nisu dobili, sasvim je jasno da za njega imaju potencijal. Ne samo to, mislim da je važno istaknuti kako je upravo IDS na ovim, ali i na prošlim izborima pokazao kako se vodi kampanja i kako se postavlja tema kampanje. Danas svi znaju da je Hrvatska poslije Grčke najcentraliziranija zemlja u Europskoj Uniji i da to treba mijenjati. To je zasluga IDS-a.

S druge strane, taktika HDSSB-a koja se temeljila na kukanju o teškom stanju u Slavoniji, je bila potpuno pogrešna, te je HDSSB završio s jednim mandatom.

Milan Bandić je ostao na dva mandata i mislim da je to svakako najviše što je mogao dobiti.

Preferencijalni glasovi donijeli dinamiku izborima

Na kraju, držim da je važno spomenuti preferencijalno glasovanje koje je donijelo određenu dinamiku na terenu i približilo zastupnike koji su se borili za preferencijalni glas, građanima na terenu. Ipak je jedno kad se borite za stranku, a nešto drugo kad se borite direktno i za samog sebe.