Zaustavljamo one koji poizvode i zapošljavaju radnike

Ova razlika od 140.000 poljoprivredno- obiteljskih gospodarstava koja postoje samo na papiru bodu u oko. Pogotovo ako se zna da je oko 80.000 takvih gospodarstva do sada dobivalo poticaje. 'Ja ne bih rekao da su tou poticaji problematični. Vidite, ako proizvođač ne može financirati tu sjetvu, ako on financira sjetvu, a kad je žetva on ne može pokriti troškove,  to onda nije normalno', kaže Antun Vrakić, poljoprivredni proizvođač i preradnik.

Pročitajte i ovo Ministar Jakovina: 'Samozvani vođe seljaka lažima potpiruju situaciju, prosvjeda se ne bojim!' Četverosatni sastanak Sastanak u Kutjevu bez dogovora - seljaci idu u prosvjed!

Gospodin Vrakić u poljoprivredi je cijeli život. Član je i hrvatske poljoprivredne komore. Ipak, u prosvjedima nije sudjelovao. Unatoč činjenici da je sa svojim 300 hektara zemlje na samoj granici kategorije poljoprivrednika koji mogu računati na državni poticaj.'Svi moramo biti ravnopravni. Ne možete vi nekog isključiti bilo da radi on manje ili više . Moraju se isključiti oni koji nemaju dohodak i koji se ne bave poljoprivredom . Znači, koji imaju izvore prihoda na druge načine,  a kojima je poljoprivreda hobi. Ili čak nije ni hobi poljoprivreda nego je hobi poticaj', objašnjava Antun Vrakić.

Hrvatska preuzela europski poticajni model

Da bi se shvatilo zbog čega je poticajna politika u poljoprivredi potpuni promašaj treba razjasniti nekoliko bitnih stvari. Hrvatska u politici poticaja preuzela europski model, koji na našu nesreću ima zadaću smanjiti obujam poljoprivredne proizvodnje. Istina , zvuči pomalo smiješno. Naime, Europa je krajem devedesetih odlučila smanjiti obujam proizvodnje u poljoprivredi. Takva odluka zahtijevala je subvencioniranje, odnosno kompenziranje smanjenog dohotka proizvođačima.

Po pravilima Svjetske trgovinske organizacije to nije dopušteno, no s druge strane dopušteno je poticati proizvodnju. Europa je tako svoju praksu subvencija nazvala poticajima. Europska dosjetka dala je rezultata i kod nas. Od kad su poticaji uvedeni poljoprivredna proizvodnja kontinuirano pada, a cijene proizvoda ostaju iste. 'Prošle godine je prodano proizvoda iz domaće poljoprivredne proizvodnje za 6 milijardi i 700 milijuna kuna Od toga su poljoprivredna poduzeća prodala 60 posto, a 40 posto su prodali seljaci, ali seljaci imaju 70 posto poljoprivrednog zemljišta . Od poticaja koji su isplaćeni poduzeća su dobila 25 posto poticaja, seljaci su dobili 75 posto . To znači da je nekome na kunu prodane robe dobio kunu poticaja i u tom slučaju poticaj njemu služi da ostane kakav je, jer onda nema interesa povećavati proizvodnju'. kaže Stipan Bilić.

'Nema smisla poticati dovoljno velike'

Uz poticajnu poltiku koja je u startu katastrofalna, Vlada je otišla i korak dalje. Odlučila je te iste poticaje isplatiti poljoprivrednicima s do 300 hektara zemlje. 'To mislim da je u redu. Gledajte, takav je trend i u EU.  Nema smisla poticati nekoga tko je dovoljno velik da može postići ekonomiju razmjera, ekonomiju obujma. Onda bi mogli tražiti da potičemo bilo koji sektor u gospodarstvu', kaže Damir Kovačić, profesor Agronomski fakultet Zagrebu.

Istina, u Europi postoje brojni primjeri malih i srednjih gospodarstava koja uspješno posluju. Ona se ne bave samo poljoprivredom, nego i agroturizmom i ekologijom. Jedini problem kod nas je to što je vrlo upitno koliko tih malih i srednjih gospodarstava s do 300 hektara zemlje išta radi? Opet podsjećamo, registrirano ih je 196.000, a njih 50.000 ostvaruje bilo kakav dohodak.

2008. poljoprivredna poduzeća, dakle kategorija s 300 hektara zemlje i više, dobila su oko 800.000 kuna poticaja. Seljaci oko 2 milijarde. Iste godine poduzeća su investirala milijardu i pol kuna, znači dvostruko više od poticaja. Kad bi seljaci investirali svoje dvije milijarde poticaja, ukupna investicija u poljoprivredi iznosila bi oko 5 i pol milijardi kuna, što bi bilo dovoljno da se poljoprivreda pokrene. 

Zaustavljamo one koji proizvode?

'Ovi koji su izašli na cestu, oni su stvorili uvjete da se oduzme poljoprivrednim poduzećima poticaj, a dodijeli njima. I sad ćete zaustaviti onoga koji troši novce na način da potakne poljoprivrednu proizvodnju i investira u poljoprivredu,. On će ostati bez manjeg dohotka, manje će investirati, otpustiti radnike i tako, a novce će dobiti oni čija je upotreba novca vrlo upitna', ističe Stipan Bilić.

Ipak, ne misle svi da je ispravna teza po kojoj treba isključivo poticati one koji proizvode. 'Bez obzira na visinu poticaja vi ne možete iz jednog proračuna, kao što je hrvatski, nadoknaditi razliku između svjetske cijene poljoprivrednih proizvoda i cijene po kojoj mogu proizvoditi naši poljoprivrednici. Potpuno je jasno da su oni ne konkurentni', objašnjava profesor Damir Kovačić.

Ovakva politika neće biti pogubna samo za poljoprivrednike već i za industrije koje rade s njihovim proizvodima. Već sada se po iste proizvode po puno manjoj cijeni ide izvan granica države. Istina, odluka da se poticaji za 2008. isplate do 2011. apsurdna je, jednako kao i da se oni tiču poljoprivrednika s do 300 hektara zemlje. No, čak ni to nije problem. Mi nemamo definirano što zapravo treba poticati u poljoprivredi ili koji je cilj poticaja. Ako pričamo o europskom standardu, na našem tržištu nema mjesta čak ni za onih 50.000 gospodarstava koji ostvaruju neki dohodak. Najvažnija stvar, za poticaje nema novca. Pitanje je kako će Vlada do njega doći, no loše iskustvo nameće rješenje kroz porezne obveznike. Uz sve to, ono što ljudi ne znaju je da lošu poljoprivrednu politiku plaćaju dva puta- jednom kroz poticaje, a drugi put kroz visoke cijene proizvoda.

Emisiju Novac gledajte nedjeljom, u jutarnjem terminu programa Nove TV.