Poslodavci imaju ozbiljnih problema kada žele otkazati ugovor o radu. Radnicima se rijetko plaćaju prekovremeni sati. Poslodavci teško reguliraju pitanje bolovanja.
Mnogo radnika, s druge strane, radi na crno i temeljem ugovora na određeno vrijeme. Problemi na tržištu rada su kompleksni. Svi su svjesni da do promjena mora doći, no problem je što se poslodavci i sindikati nikako ne mogu dogovoriti na koji način. 'Mi zasigurno nismo ti koji žele nametati određena rješenja, nego ih želimo ispregovarati. Što želimo ispregovarati? Želimo ispregovarati jedno konkurentnije, učinkovitije gospodarstvo koje će moći odgovoriti svim ovim problemima u kojima se nalazimo i gospodarskom okruženju u kojem živimo i radimo', jasan je Bernard Jakelić, direktor HUP-a.
Vezani članci
No, pregovori do sada nisu puno pomogli. Pogotovo kada se spomenulo micanje duljine otkaznog roka i iznosa otpremnine iz Zakona. Prema jednom od prijedloga to bi se pitanje trebalo regulirati kolektivnim ugovorima. 'Mi smo otkazne rokove skratili, i to značajno 2003. godine, a upravo u cilju rasterećenja troškova otpuštanja radnika i rasterećenja gospodarstva. Međutim, činjenica je da isto tako primjena Zakona o radu iz 2003. godine zapravo pokazuje da iako su se troškovi gospodarstva po tom pitanju smanjili, to nije pretjerano utjecalo i na otvaranje većeg broja radnih mjesta', kaže Marina Kasunić- Peris, iz SSSH-a.
Najškakljivije pitanje je ukidanje plaćene pauze za topli obrok. Naime, poslodavci smatraju da radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40 već 37,5 sati, i to zbog plaćene polusatne pauze, koju bi maknuli iz zakona. Sindikati tvrde da je prosječan broj sati negdje oko 42. 'Taj uzorak radnika odradi toliki broj prekovremenih sati, koji uz to još nisu niti plaćeni, da bi se po osnovi tih prekovremenih sati moglo zaposliti još čak 10 posto radnika na puno radno vrijeme', dodaje Kasunić- Peris.
'Radnik kada mu želite dati otkaz ode na bolovanje'
Poslodavci bi htjeli imati što jeftiniju radnu snagu
'Ta stanka nije ključna i ona nije toliko bitna, premda je važna, ali mislim da ima niz drugih stvari koje su bitno važnije. Evo recimo kad govorimo o otkazivanju ugovora o radu. Vama radnik, ukoliko mu želite otkazati ugovor o radu, u tom trenutku ode na bolovanje, i vi mu više ne možete otkazati ugovor o radu', kaže Jakelić. U cijeloj priči Vlada ne želi preuzeti nezahvalnu funkciju suca. S druge stane, do izmjene zakona ne može doći ukoliko se socijalni partneri ne dogovore.'Poslodavci bi htjeli imati što jeftiniju radnu snagu, sindikati se bore da taj rad bude plaćen i da radnici budu zaštićeni. Pod pričom liberalizacije radnih odnosa uvijek do sada u praksi je bilo smanjenja radničkih prava i zbog toga sindikati pušu i na hladno jer plaše se da svaka liberalizacija radnog zakonodavstva donosi novo smanjenje prava radnika', kaže Boris Kunst, iz Odbora za rad i socijalno partnerstvo u Hrvatskom saboru.
Činjenica je da svi naši konkurenti imaju bitno fleksibilnije radno zakonodavstvo. Naš zakon o radu ima puno rupa koje iskorištavaju i poslodavci i radnici. Situacija je daleko od crno- bijele. Ipak, pitanje je kakve su moguće posljedice ukoliko se cijena rada spusti na račun socijalnog statusa radnika? 'To automatski otvara mogućnosti za povećanje sive ekonomije, za povećanje nekih društvenih patologija kao što je nasilje raznog tipa i među odraslima i među djecom, ovisnosti ili kocka. Dakle, to su dugoročno problematične stvari o kojima poslodavci ne vode brigu, a niti ne spada u krug njihovog interesa', kaže Branka Galić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Socijalni partneri ponovno bi trebali sjesti za stol za 3 do 6 mjeseci. Posao koji ih čeka nije nimalo jednostavan niti ugodan. Izmjene zakona o radu su neizbježne i žrtve će se morati napraviti. Hoće li one ići na račun konkurentnosti ili većih prava radnika za sada je vrlo neizvjesno. No od dva zla trebat će izabrati manje.
Emisiju Novac gledajte nedjeljom, u jutarnjem terminu programa Nove TV.
