Teško je očekivati dobru investicijsku klimu u državi s 40 milijardi kuna neplaćenih računa. Da bi se taj broj smanjio i da bi odrađeni posao bio plaćen nužne su političke odluke.
Broj neplaćenih računa svakim danom je veći za 25 milijuna kuna. Nema rješenja preko noći, bitna je politička odluka, politička volja da se svemu ovome stane na kraj. Ovo je kao karcinom i treba se prerezati, bit će bolno, možda i dugotrajno i neće biti lagano.
U ovom trenutku nelikvidnost iznosi između 41 i 42 milijarde kuna, u prosjeku mjesečno naraste za 700, 800 milijuna kuna. Problem je u takozvanim 'fikus' tvrtkama koje nemaju nijednog zaposlenog. Takvih tvrtki je 17.000, one na računu nemaju ni kune, a s druge strane imaju 20 milijardi kuna dugova.
Kako je došlo do 'fikus' tvrtki?
Postavlja se pitanje kako to riješiti. Rješenje je stečaj koji se trebao odavno napraviti. Doći će i do masovnih likvidacija. Zanimljivo je da su te 'fikus' tvrtke državi dužne 12 milijardi kuna što znači da će se Vlada, bilo ova ili buduća, tog novca morati odreći jer njega jednostavno nema.
Neće biti lako ni s ovim dugom od 20 milijardi kuna. Problem je, iako će možda zvučati čudno, u OIB-u. Svi građani su preko OIB-a uvedeni u Poreznu upravu. Ne platite li struju, doći će vam ovrha. Veliki je problem što OIB, Porezna uprava i Trgovački sud nisu međusobno povezani i njima treba hitno umrežavanje. Da su bili umreženi ne bi bilo 'fikus' tvrtki koje nisu isplatile račune.
Neka od rješenja su, osim likvidacija, da Državno odvjetništvo ili oni kojima su takve tvrtke dužne podnesu kaznene prijave protiv pravnih osoba. U konačnici je moguće i oduzimanje imovine.
Tu je i 'njemački model' koji se pokazao dobrim. Primjerice, Ivo Sanader ne može izaći iz pritvora jer se smatra da bi ponovno mogao počiniti ovakvo kazneno djelo ili da bi mogao, recimo, otuđiti novac. Po 'njemačkom modelu' ako direktor napravi dug više ne može biti postavljen na isto mjesto da obnaša dužnosti direktora kako ne bi opet 'zamračio' neki novac.
