Što se zapravo dogodilo s Plivom, kada su napravljene kardinalne greške u poslovanju te kakva budućnost očekuje ovu posrnulu farmaceutsku tvrtku, samo su neka od pitanja o kojima je ekipa gospodarske emisije Novac razgovarala sa stručnjacima.
Pliva je bila jedna od rijetkih kompanija koja je imala visoku vrijednost. Razvila je azitromicin, na kojem se radilo desetljećima. Sve je 'mirisalo' na još veći uspjeh, do početka devedesetih kada se krenulo u privatizaciju - ali ne s ciljem da Pliva postane efikasnija.
'Nego sa ciljem da se iskoristi ta nematerijalna imovina, taj patent, a u korist vjerojatno jednog kruga zainteresiranih strana , a to sigurno nisu bile ove generacije danas, koje danas vidimo ostaju bez posla u Plivi', kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.
Patuljak među gigantima - kriva procjena
Azitromicin je donio ogromnu zaradu koja je, na žalost, privukla isključivo kratkoročne investitore. Nakon prvog kruga privatizacije i izlaska na londonsku burzu, oni su imali samo jedan cilj - što prije kapitalizirati svoju investiciju. Pliva počinje ulaziti u rizične strateške odluke - razvoj poslovanja u Zapadnoj Europi i ulazak na američko tržište, odluke koje su se pokazale kobnima i rezultirale ogromnim gubicima.
Bivši financijski direktor Plive, Željko Perić, prisjeća se kako je nedefinirana strategija tvrtke uzrokovala odlazak velikog dijela kvalitetnih ljudi . Prije svog odlaska iz Plive 2002. godine, upozorio je da će nedefinirana strategija i propusti u procesu odlučivanja kompromitirati menadžment i sudbinu kompanije. Ipak, ni nakon njegovog odlaska ništa se nije promijenilo.
'Kada je 2004. Pliva kupila ekskluzivna prava na lijek Sanctura za američko tržište, na kojem je ona stvarno bila patuljak u odnosu na velike gigante, za godinu dana je prodala taj lijek uz ogromne gubitke i najavili su izlazak iz poslovanja s lijekovima s ekskluzivitetom', priča danas Perić.
Uzmi što više i zaradi što možeš
Plivinu sudbinu predodredio je predatorski koncept privatizacije po načelu - uzmi što možeš i zaradi što više. Za njega je zaslužan i tadašnji predsjednik Uprave Željko Čović, višestruko proglašavan za menadžera godine, koji danas ne daje komentare za medije. Za njega je cijela priča gotova. Kriva je i država koja se olako odrekla nacionalnog blaga. Kolaps je potvrdila potpuno promašena poslovna strategija i kronični nedostatak diskutiranja unutar kompanije. Pliva je, da je dobro vođena, danas mogla zapošljavati na tisuće ljudi - farmaceuta, menadžera, stručnjaka. No, realnost je takva da je upravo danas u rukama korporacije koja je strpljivo čekala svoju priliku.
'Usporedbe radi, Teva je početkom 90-ih godina bila neusporedivo manja kompanija od Plive. Danas je Teva ogromna svjetska kompanija , najveća grupacija generičkih proizvođača na svijetu', kaže Novotny.
Mnogi koji su sudjelovali u kreiranju Plivine politike danas će s nostalgijom reći kako je Pliva trebala pokupovati sve što je mogla u Jugoistočnoj Europi, a ne ciljati na nerealno i nedokučivo. Istina je, Hrvatska je imala priliku koja se neće ponoviti - uz pomoć Plive postati najjače gospodarstvo u regiji. Tu je priliku, na žalost, prokockala, a od Plive su ostali ostaci ostataka.
Kada smo upitali naše sugovornike je li Hrvatska išta naučila na primjeru Plive, odgovor je bio jednoglasan - NE! Nakon Plive, dogodila se INA, koja bi mogla imati identičnu sudbinu. Plivin scenarij postao je obrazac ponašanja kada je u pitanju privatizacija. No, sreća u nesreći je da se u Hrvatskoj osim HEP-a više nema što privatizirati. Ukoliko i HEP prodamo strancima, onda smo uistinu mirni. Tada nam ostaju samo male trgovine, pekarnice, obrti i tužna pomisao na gospodarstvo u koje smo se mogli razviti.
Emisiju Novac možete pratiti nedjeljom u jutarnjim satima na programu Nove TV.
