Na najtužnija lica su stavili više od 210.000 osmijeha, a sada im se javila djevojka čiji će pamtiti zauvijek: ''Nikad neću zaboraviti utorke koje sam čekala''

U blagdanskom ozračju na samom kraju godine dobro je prisjetiti se kako je i ova pandemijska godina prošla, kažu Crveni nosovi klaunovidoktori.

Sve ovo vrijeme redovito su na lica djece i starijih donosili osmijehe putem online programa, ali i putem vanjskih parada i dvorišnih koncerata za starije osobe.

''Ipak, ono što je svaki klaundoktor duboko u sebi priželjkivao, trenutak je ponovnog dolaska na dječje odjele bolnica. Onaj trenutak u kojemu će tihim hodnicima zasvirati ukulele, u kojemu će zabrinuti pogled zamijeniti osmijeh i iznenađenje, koji će sestrama i liječnicima užurbanima poslom izmamiti osmijeh na lice. I nakon pune godine taj se trenutak konačno i dogodio'', oduševljeni su Crveni nosovi, čiji su klaunovidoktori konačno u redovnim vizitama obišli Klinički bolnički centar Rebro, Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Vinogradsku bolnicu u Zagrebu te Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i Klinički bolnički centar Firule u Splitu.

Ove godine nisu zaboravili niti potresom pogođenu Baniju, gdje su pružali psiho-socijalnu pomoć djeci, mladima i starima.

Pročitajte i ovo Ganuo sve do suza Nepoznati dobročinitelj okupio beskućnike u Rijeci i svima platio ručak: ''Kako izgleda? Ne znamo jer nije došao. Naša ljudina''

Pročitajte i ovo Četiri kata s čovjekom na leđima Vatrogasac s fotografije koja je ganula Hrvatsku: "Pokušao sam ga nositi kao mladu. Žena je plakala od sreće, nudili su mi novac, ali ne radimo zato ovaj posao"

Među više od 201.000, koliko su ih izmamili u proteklih desetak godina, posebno će pamtiti osmijeh sada već odrasle Gabrijele, koja je nekada bila djevojčica u bolničkom krevetu.

''Kao djevojčica puno sam vremena provela u bolnici. Bilo je svega, i uspona i
padova, i tuge i sreće. Dani su prolazili, ali nikad neću zaboraviti utorke koje sam nestrpljivo čekala. Zbog klaunova, dakako. Nekad sam čekala na hodniku, a nekad, kad nisam mogla hodati, dolazili biste u moju sobu. Ne mogu nabrojati koliko sam crvenih nosića dobila i čuvala ih jer su mi uvijek izmamili osmijeh. Danas imam 18 godina, ali svaki put kad vas vidim, srce mi se smije. Hvala vam za svaki crveni nos i osmijeh. Tako pomažete svijetu", priča Gabrijela, koja se Crvenim nosovima javila putem društvenih mreža.

Pročitajte i ovo Prvo legalno hranilište mačaka Slučajan susret vratio osmijeh na lice tužne bake i stavio krov nad 60 malenih glava: ''Ne želim živjeti u svijetu u kojemu se starica boji da će je netko istući jer hrani mice''

Jednom darovan osmijeh može ostati u ljudima dugo i uistinu učiniti promjenu za cijeli život, kažu veseli klaunovidoktori.

Imate li i vi inspirativnu priču? Nekome ste pomogli ili je netko vama učinio dobro djelo? Pišite nam na budimokaooni@novatv.hr.