''Miceki iz centra'' dobili su svoje hranilište i topla skrovišta, a grad Zagreb prvo takvo legalno mjesto za ulične mačke. Razgovarali smo sa ženom koja je s grupom vrijednih i upornih volontera pomogla uljepšati život 60-ak malenih bića i vratiti osmijeh na tužno lice jedne bake.

Galerija


Prepuštene sami sebi i dobroj volji ljudi koji će im ponekad možda dati šaku hrane i zdjelicu vode, a ponekad i teško bolesne. Tako žive tisuće mačaka, ali i pasa, koje nemaju ''svoje ljude''.

No da se promijeni život ''micekima iz centra'' u Zagrebu bila je dovoljna jedna šetnja Tkalčićevom ulicom, snažan pljusak i tužan prizor koji se urezao u pamćenje mladoj djevojci.

Razgovarali smo s Ivanom Babić, koja je s grupom volontera izgradila prvo legalno hranilište uličnih mačaka u Zagrebu.

''Hranilišta su kontrolne točke na kojima kontroliramo populaciju, njihovo zdravlje, hranimo ih da ne nastaje komunalni problem i radimo im kućice kako ne bi ulazile ljudima u šupe i dvorišta ili se skrivale ispod automobila. Kad nema toga, nastaju problemi'', objašnjava nam Ivana.

Slučajan susret promijenio desetke života

Sve je počelo sasvim – slučajno.

''Inače se ne bavim životinjama, a tek sam se prošlog ljeta doselila u Zagreb. Jedne večeri krajem osmog mjeseca otišla sam se prošetati s mužem i spustili smo se u grad u Tkalčevićevu ulicu kad je počeo pljusak. Počeli smo bježati od kiše kad sam vidjela stariju gospođu da stoji sagnuta sa strane ulice. Mislili smo da joj nije dobro. Došli smo do bake i shvatili da ona stoji nagnuta kako bi sakrila mačju hranu od kiše'', prisjeća se Ivana prizora koji joj se duboko urezao u sjećanje.

O nesretnoj baki i njezinim mačkama nakon te večeri nije mogla prestati razmišljati.

Ubrzo je saznala da je riječ o baki Ani, posljednjoj volonterki udruge ''SOS za mace''. Posljednjih 30 godina baka Ana svoje je vrijeme posvetila brizi o uličnim mačkama. Hranila ih je, njegovala, pazila da ne nastradaju, čak i po cijenu vlastite sigurnosti. Trpjela je grube uvrede, a čak su ju i napali jer je hranila mačke.

Imala je samo jednu želju

Ivana se vratila kako bi je pronašla i pitala može li joj ikako pomoći. Baka je poželjela samo jedno – da sa svoje 83 godine na leđima ne mora sama svaki dan dolaziti hraniti mačke, jer ako to ne učini ona, tko će?

''Rekla sam joj da ću ja dolaziti svaki tjedan, barem jednom. Tako je bilo sve dok me jedne večeri nije nazvala i rekla da ona ne može ustati iz kreveta i otići nahraniti mace. Otišla sam nakon posla nahraniti ih i shvatila da ja ne mogu sama sve što je baka godinama radila'', priznaje Ivana.

Pomoć je potražila na društvenim mrežama, a odjek koji je izazvala objava o baki i njezinim micekima iz centra iznenadio ju je. Najprije su joj se javili iz udruge ''Prava šapa'' te pomogli s kastracijom i sterilizacijom mačaka. To je važno kako bi životinje ostale zdrave, vitalne i kako bi se spriječilo nekontrolirano širenje populacije.

Prvo legalno hranilište za mačke u Zagrebu - 4
Prvo legalno hranilište za mačke u Zagrebu - 2 (Foto: Davorin Višnjić/Pixsell)

Ubrzo su počele stizati poruke mnogih drugih volontera, ali i ljudi koji nikada prije nisu pomagali životinjama. Svi su htjeli pomoći mačkama u centru Zagreba, a sve su plaćali iz vlastitog džepa. No nije sve išlo glatko.

''Na početku smo imali puno problema. Ljudi su trgali stiroporne kućice za mačke, napadali volontere. S hranilištem smo dobili i neke pojedince koji su nas nastojali zastrašiti i otjerati. Ali ja ne želim živjeti u svijetu u kojemu je netko nekoga napao i istukao jer je nahranio živo biće, u svijetu u kojemu starica ide nahraniti macu u ponoć kada nema nikoga jer se boji da će ju zbog toga netko istući u mračnoj ulici'', kaže Ivana.

Osmijeh na licu i krov nad malenim glavama

U suradnji s ''Pravom šapom'' mjesnim odborima i Gradu Zagrebu predan je zahtjev za službenim hranilištem. Dobili su sve potrebne dozvole, a onda je iz Grada stiglo odobrenje za njihovu ideju. ''Sad smo legalni i sve je kako treba biti. Sedam mjeseci borili smo se za to'', zadovoljna je Ivana.

Prve su kućice postavljene početkom svibnja, i to dan prije rođendana bake Ane, koja se takvom ''poklonu'' nije nadala. Sada joj se vratio osmijeh na lice. Više ne ide svakoga dana hraniti mačke, ali uz pomoć volontera redovito ih obilazi. ''Mi joj se divimo jer je sve ove godine to sama radila. A već 30 godina pomaže svim mačkama u gradu'', sretna je i Ivana.

Prvo legalno hranilište za mačke u Zagrebu - 4
Prvo legalno hranilište za mačke u Zagrebu - 5 (Foto: Davorin Višnjić/Pixsell)

Dio šarenih kućica za četveronožne stanovnike napravili su članovi Građanske inicijative ''Djeca za bolji svijet'', a ostale su volonteri radili sami o svom trošku.

''Okupili smo se kao obični građani spontano želeći ispraviti nepravdu. Nismo mogli gledati da netko napada ženu koja hrani živa bića, a drugi je razlog to što smo željeli urediti našu ulicu, da ljudi ne hodaju preko bolesnih maca'', zaključila je Ivana.

Radmila Pekas policajka je koja volontira s djecom s teškoćama u razvoju Kad ne spašava živote na cesti, ova policajka vrijeme provodi s onima kojima je najpotrebnije: ''Da jedna mama može popiti kavu na miru i napuniti baterije''

Voljela bi i da ljudi shvate da mačke koje žive na ulicama gradova nisu opasne, već su zapravo i vrlo korisne.

''One su ekoobrana. U Chicagu u pojedinim kvartovima dovode i puštaju čopore mačaka kada se pojavi problem sa štakorima. Nema deratizacije koja truje prirodu, već mačke održavaju sustav. Oni se o macama brinu i uređuju im lokacije za život, a one istovremeno štite ljude od štetočina'', jedan od primjera kulturnog suživota s mačkama koji je Ivana istaknula.

Kulturan grad čine kulturni ljudi koji brinu o drugim stanovnicima, bez obzira na to imali oni dvije noge ili četiri.

Imate li i vi inspirativnu priču? Nekome ste pomogli ili je netko vama učinio dobro djelo? Pišite nam na budimokaooni@novatv.hr.