Analiza jedne brokerske kuće pokazala je da mnogi proizvođači automobila svjesno gube velike novce pri izradi nekog modela. Upoznajte 10 najvećih!


Što kad troškovi proizvodnje ne odgovaraju cijeni proizvoda? Pritom ne pričamo o golemim maržama na kojima se poneki trgovci obogaćuju. Govorimo o tome kad troškovi proizvodnje nadaleko premašuju cijenu proizvoda i tako generiraju očigledan i masivan gubitak za proizvođača.

Vezani članci Slika nije dostupna Volkswagen Up – novi gradski mališan Slika nije dostupna Volkswagen predstavio dva konceptna Golfa

Ovo je pravi primjer problema s kakvim se mnoge inženjerske tvrtke nose diljem svijeta, kako velike multinacionalne kompanije tako i manji proizvođači, poimence proizvođači automobila. Kad se uzme u obzir koliko se novca potrošilo na istraživanje i razvoj novog modela automobila, zatim za postavljanje proizvodnog pogona, operativne troškove itd., jasno je kao dan da određeni projekti u startu donose ogroman gubitak i da se ne bi trebali realizirati, ali upravo se to događa. Pitanje je zašto bi itko svjesno htio generirati gubitke za svoju tvrtku, koja je tu računica?

Analiza jedne brokerske kuće pokazala je da VW gubi astronomskih 6.27 milijuna američkih dolara na svakom Bugatti Veyron modelu prodanom otkad je ovaj luksuzni superautomobil prvi put predstavljen 2005. Volkswagen Grupa od samog je početka znala da će Bugatti Veyron stvarati gubitak ali je svejedno odlučila lansirati automobil kao primjer tehnološke izvrsnosti.

Veyron nije jedini model koji VW-u donosi gubitak. Još jedan gubitaš za Volkswagen jest Phaeton koji je u prodaju lansiran 2001. godine. Na svakom Phaeton modelu, njemački brend gubi oko 38.252 dolara.

Renault Vel Satis također je jedan od modela koji je svom proizvođaču zadao samo glavobolje i gubitak na bilanci i to od 25.459 dolara po svakom prodanom vozilu. Na popisu 10 najvećih gubitaša nalaze se i Peugeot 1007 (20.927 dolara po svakom vozilu), Audi A2 (10.247 dolara po vozilu), Jaguar X-Type (6.376 dolara po vozilu), Smart ForTwo (6.089 dolara po vozilu), Renault Laguna (4.826 dolara po vozilu), FIAT Stilo (3.712 dolara po vozilu) i prva generacija Mercedes-Benz A klase (1.962 dolara po vozilu).

Sve u svemu, najveći ukupni gubitaš je Daimlerov Smart ForTwo s 4.55 milijarde dolara gubitka od 1995. do 2006. Drugo mjesto zauzeo je FIAT s 2.86 milijardi dolara gubitka na Stilu koji se proizvodio od 2001. do 2009 dok treće mjesto drži Volkswagen sa Phaeton modelom (2.71 milijardi dolara).

Zaključak!
Računica je u tome što novac uložen u istraživanje i razvoj modela koji će postati gubitaš za tvrtku omogućava smanjenje troškova za istraživanje i razvoj cijelog niza drugih projekata služeći kao tehnološka osnova za razvoj novih serija vozila. Razvoj mjenjača, turbo punjača, materijala, novih proizvodnih metoda itd. omogućio je upravo rad na Bugatti Veyronu čije su se tehnološke inovacije zatim počele uvoditi u druge modele te se tako znatno smanjio trošak razvoja takvih tehnologija kao i trošak proizvodnje za primjenu u automobilima većih proizvodnih serija i niže maloprodajne cijene.

Računica je dakle sasvim jasna. Mnogi proizvođači automobila svjesno ulaze u rizik da par godina posluju s velikim gubitcima, rasporede troškove na duži vremenski period ili se bave političkim igrama, jer će im to narednih godina donijeti znatne uštede i mogućnost široke primjene novih tehnologija. Stoga, kako se god to činilo nelogičnim, čini se da 'mejkeri i šejkeri' auto industrije vrlo dobro znaju što rade.
 

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.