Još 1931. Tesla je uspio strujom pokrenuti automobil. Dosegnuo je brzinu od čak 145 kilometara na sat. No, tadašnja ekonomska kriza u SAD-u spriječila je daljnji razvoj. Od tada bilo je brojnih pokušaja enuzijasta, a sredinom 90-ih u SAD-u pokrenuta je masovna proizvodnja, no prozvođač je povukao sva električna vozila s tržišta. Nagađalo se da je naftni lobi u tome povlačenju odigrao veliku ulogu.
Pročitajte i ovo
Donosi Provjereno
Potresna ispovijest majke: Djeca spavaju na podu, nema ih tko liječiti
VEČERAS U PROVJERENOM
Godinama se odriču i osvajaju medalje, ali na trening moraju - u inozemstvo
Osim naftne i mnoge druge industrije, primjerice autodijelova, mogle bi biti ugrožene pojavom nove vrste automobila. 'To je jedan od velikih problema da će se svijet suočiti sa smanjenjem radnih mjesta, odnosno radna mjesta će se seliti iz jednog područja u drugo', naglašava dekan Fakulteta prometnih znanosti Ivan Dadić.
>> Nissan Leaf Nismo Concept – budućnost performansnih EV-a
Unatoč ugroženim industrijama, posljednjih nekoliko godina, svi veći proizvođači automobila krenuli su s razvojem elektromotora. I vrlo brzo uspjeli. U Europi ih je dosad prodano nekoliko tisuća, no ostao je jedan dosad nesavladiv problem. Cijena baterije – najjeftinija, 12.000 eura. Samo baterija toliko, a cijeli automobil, najmanje 35 tisuća eura.
Daleko smo još od jeftine baterije. Upravo zbog toga, vidjevši da je napokon 'vječna budućnost' postala sadašnjost, samo preskupa - mnoge europske vlade donijele su zakone kojima se potiče kupnja električnih automobila. 'Poticaji u Europi su na poreze koji iznose 50 do 100 posto, ali i poticaji su na kasnija davanja kroz osiguranja, kroz troškove parkiranja, znači tu su umreženi i gradovi i županije i pokrajine', ističe automobilistički stručnjak Željko Marušić.
Goleme su razlike u subvencijama od države do države, a razlika je i u interesu građana. Tako je primjerice u Njemačkoj registrirano 1020 električnih automobila, uz relativno malen poticaj države od 380 eura. Dok ih je u Norveškoj uz velik poticaj od gotovo 18.000 eura, registrano 850.
I u Hrvatskoj, električni automobili mogu se pronaći u nekoliko autosalona - no nitko ih još nije kupio. Kod nas još ne postoji zakon koji bi pomogao onome tko se odluči kupiti električni automobil. Zakonodavci ga još nisu prepoznali, no građani odavno jesu. Entuzijasti su u garažama sklepali - čudo.
No dvije Hrvatske tvrtke nisu ostale u garaži. Posljednje dvije godine, s automobilima napravljenima u Hrvatskoj glavna su atrakcija svih svjetskih izložbi autmobila. Mate Rimac je vozio utrke, eksplodirao mu je benzinski motor, pa je odlučio sastaviti električni. 'Kad sam se pojavio na prvoj utrci s njim svi su govorili, mikser, veš mašina, ali nakon što smo počeli ostvarivati rezulatate svi su počeli na utrke dolaziti samo da vide taj auto i ostali su jednostavno impresionirani kako je to sve novo.'
Sada se posvetio u potpunosti izradi brzog luksuznog sportskog automobila - na električni pogon. Okupio ekipu i uspio. Njegov automobil već sada može postići brzinu od 300 km/h, a s jednim punjenjem može prijeći čak 600 kilometara, uvjerava nas Mate, no priznaje potrebne su barem još dvije godine rada na razvoju.
'Naši automobili su super sportski i ne pokušavamo napravit nekakav narodni automobil u ovom trenutku. Da bi se radilo tolike velike količine automobila vi trebate ogromne investicije, vidimo naše tržište jedino u ovako specijalnim vozilima.'
Tvrtka Dok-Ing također je napravila hrvatski električni automobil. Prvim modelom zadivila je svijet još 2010. Godine, sada sprema drugi. S jednim punjenjem moći će prijeći 250 kilometara. 'I dalje razvijamo prototip, do finalizacije prototipa nam treba još par mjeseci posla, a nakon toga krećemo u homologaciju i u borbu na tržište', tvrdi Ivan Zamberlin iz Dok-Inga. 'Ciljamo na segment luksuznih gradskih električnih automobila i mislimo da imamo svoje mjesto na tržištu', dodaje Zamberlin.
Sigurno se pitate otkud našim entuzijastima financije potrebne za stvaranje pogona. U Dok-Ingu primarna proizvodnja je izrada vatrogasnih i specijalnih vozila za razminiranje, a Mate Rimac je za početak djelomično sam skupio. Sada je zainteresiranih mnogo. 'Recimo prvi automobili su već prodani kupcu u Abu Dabiju koji želi isto tako preuzet dio firme kako bi mi mogli brže napredovat više investirat i prije krenut u proizvidnju', rekao je Rimac.
S Fakulteta prometnih znanosti poručuju ključno je da država što prije shvati vrijednost ovih hrvatskih proizvoda. 'To su vrlo važne iskrice da tako kažem, ako ih država prepozna, ako nađe načina da im pomogne, onda se to može pretočiti u masovnu proizvodnju, bilo da to sami radimo, bilo da radimo zajedno s nekim svjetskim proizvođačem', rekao je Dadić.
Nažalost, industrija koja bi mogla pratiti 'iskrice' kod nas ne postoji. 'Nešto Končar i nešto brodogradnja, ali nemamo velike industrije, ona je raspršena, ona je nestala, a uz industriju su se razvijali i različiti instituti koji su mogli to pratiti, mali poduzetnici ne mogu plaćati velike institucije, velika istraživanja, to može samo država.'
I tu se rađa paradoks - Hrvatska još nema nikakvu strategiju poticanja kupnje električnih vozila, a i kad je bude imala, na tim poticajima zaradit će isključivo strani proizvođači koji već proizvode vozila budućnosti. Oni malobrojni hrvatski proizvođači, logično, ni ne razmišljaju o automobilu za sve građane, jer oni ih ne mogu masovno slagati - već ih sastavljaju godinama, a i kad budu gotovi, teško da će voziti hrvatskim cestama.
Električni automobil, napokon postoji i napokon je dostupan svakome. Doduše samo teoretski - u praksi, još nije dostupan nikome.