Povratak thrash kraljeva: Roots, bloody roots...

Pročitajte i ovo Lekcija iz povijesti Ustanak zbog koncerta partizanskih pjesama u Lisinskom: "Bez antifašizma ne bi bilo Hrvatske" Zatvorska kazna Austrijski sud objavio presudu muškarcu koji je planirao napad na koncertu Taylor Swift

tri vijesti o kojima se priča dvoje ozlijeđenih Dio Hrvatske pogodila nezapamćena tuča, a opasnom vremenu nije kraj: "Gromade su bile veličine naranče..." Španjolska proširuje zabrane Veliki udar na pušače: Zabranjuju cigarete na terasama, mijenjaju pravila i za e-cigarete kontroverzni poduzetnik Mladiću iz afere s lažnim COVID testovima nisu mogli pomoći u bolnici: Obitelj otputovala po tijelo

Derrick Green, sadašnji frontman thrash metal legendi iz dalekog Brazila, suvereno vlada stageom, a svojom impozantnom figurom, frizurom, pokretima i urlicima podsjeća na Predatora koji je vrebao Schwarzennegera po džungli u istoimenom kultnom filmu.
Koncert u zagrebačkom klubu Boogaloo otvorio je pulski numetalnewbreed band Popeye, koji unatoč dobroj svirci nije privukao previše pažnje publike. No to nije toliko do njih, koliko do tradicionalno za predgrupe nezainteresirane domaće publike, koja je radije vani na dobrom minusu ispijala razne vrste alkohola, nego ušla u zagrijanu dvoranu i podržala Popeye.

Nakon (pre)duge pauze, do koje je očito došlo ne bi li se Boogaloo koliko-toliko popunio, na stage je izašao band The Sorrow. Austrijska metalcore četvorka odradila je zapravo odličan posao i pošteno zagrijala ekipu za headlinere iz Brazila. Na momente podsjećajući na Machine Head mješavinu clean i brutal vokala, The Sorrow su u svaku pjesmu ulazili furiozno opravdajući time mjesto Sepulturinog supporta. Ukoliko zapnu za oko većoj izdavačkoj kući pred njima je svakako svjetla budućnost.
 

Prava fešta počela je na sredini njihova seta kada su sa furioznom 'Troops of doom' dali naslutiti da kreće putovanje u njihove greatest hits dane. Sepultura je u Zagreb stigla promovirajući najnoviji album 'A-Lex', album za koji je sam pjevač Derrick Green rekao kako sadrži 'some crazy shit'. Band koji se nakon skromnim početaka u Belo Horizontu pretvorio u svojevremeno jedan od najvećih svjetskih metal bandova, danas, nakon 25 godina, još uvijek suvereno gazi vodama agresivne, beskompromisne i žestoke glazbe.
 

Zvuk je tijekom svirke Sepulture bio znatno bolji nego kod predgrupa, ali to je poznata boljka Boogaloo kluba o njoj ne treba trošiti riječi. Uz impresivan light show, Sepultura je svojim fanovima poklonila čak 23 pjesme. Naravno, primjećuje se da ne mogu pobjeći iz svoje kože, pa su nove pjesme vrlo slične onima starima. Međutim, tako je sa svim dugovječnim bandovima, jer i svaka druga pjesma primjerice Iron Maidena sliči onoj prethodnoj ko jaje jajetu.

Prava fešta počela je na sredini njihova seta kada su sa furioznom 'Troops of doom' dali naslutiti da kreće putovanje u njihove greatest hits dane. 'Innerself', 'Sepulnation' i potom bez ikakve najave, odmah u glavu, 'Refuse/Resist'. Prvi dio koncerta završio je s legendarnom 'Territory 'i 'Arise'. Na bis se nije trebalo dugo čekati, a počeo je s instrumentalnim 'Kaiowas' jamom. Nakon 'Enough Said' i 'Conform', Sepultura se od zagrebačke publike oprostila s (po skromnom mišljenju autora ovih redaka) njihovom najboljom pjesmom.

'Roots, Bloody Roots' odzvanjalo je iz rasprodanog Boogalooa, a taj savršeni kraj savršenog koncerta bio je podsjetnik da ne treba žaliti za likovima i djelima bivših članova, već uživati u glazbi. Glazbi Sepulture koja je oduvijek bila nešto posebno. Tek crtica za kraj onima koji nisu prežalili odlazak Cavalere brothersa - Soulfly i Cavalera Conspiracy zajedno ne bi mogli napraviti fiestu kakvu je sinoć napravila Sepultura! Vratite nam se čime prije...