Najbolji koncerti na našim pozornicama 2010. godine

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova Nepojmljivo Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"

Nije tako davno bilo kad su nastupi Ramonesa, Slayera, Leba i soli ili skupne Fiju Briju fešte bili jedina spomena vrijedna godišnja koncertna događanja u državi. Pogledati sve bitne i masu manje bitnih koncerata u godini nije bio veliki problem u devedesetima. Petnaestak godina kasnije nemoguće je vidjeti sve, a pritom je posebno nezahvalno glumiti veliku pamet pa javno zaključiti koji je koncert bio baš najbolji.

Popis koji slijedi je izbor onih koji su na kritičare ovog portala, Zorana Stajčića i Marka Podruga, ostavili najdublji utisak iz raznoraznih razloga. Na objektivnost zaboravite; ono što dolazi iz zvučnika, ono što se vidi na bini, ono što osjećate u sebi i ono što mislite da osjećaju drugi - to su kategorije koje na svakoga djeluju drugačije. U svakom slučaju, pokušali smo nabrojati one koncerte za koje je šteta ako ste ih ove godine propustili. Barem većinu njih...

Kategorija: Najiščekivaniji koji su se konačno pojavili

Guns N' Roses – Kritičari su uglavnom žalili za Slashom i starom gardom, fanovi koji su ih se odrekli još '91. imali su pregršt drugih prigovora. No, tko god je na trenutak prestao plakati za prolivenim mlijekom, shvatio je da trenutačna postava GN'R-a u Areni održava koncert kakvog originalni Gunsi ne bi mogli ni izbliza izvesti u 2010. Provjerite samo videozapis iz Pariza iz 1992., pa pokušajte pronaći barem zrnce ambicije, energije ili kemije među uvaženim članstvom. Tada toga nije bilo, u Zagrebu se, pak, na tome temeljio koncert. (M. P.)

Čekalo se Axla Rosea u svemu do sada. Počevši samo od 'Kineske demokracije'. Bojali su se mnogi da će ga se i u Zagrebu čekati, kao što ga je čekao Dublin sat vremena. No nekad najopasniji rock frontmen bio je blagonaklon prema zagrebačkoj publici. Zavladala je tolika idila, da je čak pjevao i 'Happy birthday'. Idila je vladala i u redovima benda koji je isporučio kompaktnu svirku ispred koje je još uvijek jedno od najjačih grla hard rocka. Niti jedna boca nije poletjela prema bini tijekom dvoipolsatnog koncerta. Pošteno. (Z. S.)

Metallica – Dobra stvar kod najvećeg metal benda svih vremena, jest da su i sami članovi grupe svjesni da su u životu snimili četiri remek-djela i pet bezveznih albuma. Stoga još uvijek nije došlo vrijeme kada je odlazak na koncert Metallice čin najobičnijeg mazohizma; metalne himne nastale zaključno s 1988. i dalje čine glavninu repertoara. (M. P.)

Po uvjetima u kojima je bio održan koncert Metallice, može se reći da je to bila jedna od najtežih ofanziva koje su vodili ovdašnji metalci ikada. Kiša je danima prije koncerta natapala zemlju, a na dan koncerta preko trideset tisuća fanova našlo se u glibu u kojem bi i tenkovi zaglavili. No moral nije pao niti jednog trenutka, čak ni kad je James Hetfield zabio autogol time što je neupućeno pitao pokislu masu: 'Koji nam je ovo put da sviramo ovdje?' Nezaboravno. Rezultat: Metallica – Zagrebačka publika 0:2 (Z. S.)

Leonard Cohen – Najpoznatiji kanadski zen budist došao je u Zagreb s iskrenom porukom koja je glasila otprilike: 'Bankrotirao sam, trebaju mi vaše pare.' Novac smo mu nesebično dali, a s nastupa otišli pod dojmom da smo pogledali koncert života. (M. P.)

Billy Idol – U osamdesetima on je bio jedina slamka rocka koja se mogla izvući gledanjem MTV-ija ogrezlog u bljutavi novi romantizam u kojem se dva desetljeća kasnije nostalgičari ponovno dave na raznim retro slušaonicama. Propali punker je tada bio pop zvijezda, kralj svih šarmera, jedina simpatična njuška, iako je stalno radio grimase. U Zagrebu je na In musicu priredio pop-hair metal party (ono što već desetljećima radi). Tko je očekivao nešto drugo, grdno se prevario. Pored toga je pokazao svoj osunčani L. A. ten, otkantao sve novinare, uzeo pare i odletio nazad u L. A. Prava zvijezda starog kova. (Z. S.)

Supotpisnik ovih redova Z. S. jedan je od rijetkih, ako ne i jedini novinar koji se pohvalno izrazio o nastupu mačo Billyja na INmusic festivalu. I vjerojatno je bio u pravu. S obzirom na to da je gospodin Idol svoj imidž uglavnom nabrijavao vizualnim podražajima i studijski ispeglanim hitovima, dok su mu se koncerti uvijek svodili na rock poziranje, on valjda bolje od prikazanog u Zagrebu nikad nije ni mogao. Zvučalo vam je isprazno i siromašno? I meni. To je jednostavno Billy kakvog smo voljeli… (M. P.)

Carbon/Silicon (Mick Jones) – The Clash više nikad nećemo vidjeti, idemo bar vidjeti njega – nešto je po čemu se ravnala vremešna publika koja je bila na koncertu Jonesovog benda Carbon/Silicon. Stari Mick je bio toliko dobro raspoložen da je tu svoju pozitivu prenio i na publiku, a nitko mu nije zamjerio što je odsvirao jednu od najlošijih verzija klasika 'Should I Stay Or Should I Go?'. Ipak je on neprecizni punker u duši, samo što se sada jako dobro zabavlja. (Z. S.)

Širok osmijeh bez zlatnog zuba, Fender preko ramena, 'Should I Stay Or Should I Go' za kraj. Mick Jones je bio u Zagrebu – početak i kraj priče o koncertu grupe Carbon/Silicon u Tvornici kulture. (M. P.)

Kategorija: Evo ih opet na sveopću radost

Bob Dylan – Gospodin Zimmerman je prije dvije godine mnoge razočarao u Varaždinu, gdje je na stadionu Varteksa održao svoj prvi nastup u Hrvatskoj. Kukalo se tada na razglas, raspoloženje i još štošta. Repete su se dogodile početkom lipnja ove godine na zagrebačkoj Šalati pred tri puta manje ljudi, odnosno njih četiri tisuće i kusur. Sve sami štovatelji i obožavatelji, bez slučajnih padobranaca. Osjetio je i Dylan tu atmosferu i priredio koncert koji je bio sve samo ne odrađen. (Z. S.)

The National – Što se Zagreba tiče, National su najveći indie bend na svijetu. Što se Nationala tiče, Hrvatska je obećana zemlja. Toliko euforije i nepatvorene ljubavi koja je iskazana na njihovom trećem ovdašnjem koncertu, prema jednom relativno nepoznatom sastavu, rijetko je viđena pojava. Prema nekim informacijama, ovi pristojni i samozatajni Amerikanci uskoro se vraćaju na naše pozornice. Znaju oni gdje ih najviše vole… (M. P.)

Depeche Mode – Zagreb je njihova mušterija već treći put. To je ta vibra, to je taj duh. Ako ih posluži sreća i zdravlje, oni su jedini koji bi zagrebačku Arenu mogli napuniti još tri puta, pa da skinu Halidov rekord. Mi bi ipak šteli da smo malo više zapad, kaj ne? (Z. S.)

Femi Kuti – Rasplesanog Nigerijca zauvijek će pratiti titula 'sin najpoznatijeg afričkog glazbenika'. Sasvim nepošteno. Ne znam kako je to radio Fela Kuti, ali njegov nasljednik svaki put Zagrepčane baci u afro-trans od kojega se danima poslije oporavljaju. Tako je bilo u travnju u Aquariusu, a tako će biti i opet, budući da Femi voli svako malo doletjeti do Hrvatske. (M. P.)

Massive Attack – Slična situacija kao i s Depeche Mode kad je u pitanju 'zagrebačko stanje duha'. Osvajaju svojom hladnoćom, težinom i kompleksnošću. Mogu na zapadu propasti i biti out još cijelo desetljeće. Ovdje će uvijek biti dobrodošli. (Z. S.)

Kategorija: Najbolji pop spektakl

Lady Gaga – Koncert od kojeg kao picajzlasti glazbeni konzument nisam očekivao ništa. Točnije očekivao sam dvosatnu konfekcijsku gnjavažu i neumorno vrištanje instant idolopoklonika. No Lady Gaga je priredila izvanredan koncert, mudro i hrabro naslonjen na mjuzikl Rocky Horror Picture Show. Vrhunska travestija. Sama špica po pitanju mode i stila. Glazbeno gledano svjedočili smo rođenju ženskog Michael Jacksona. S Madonnom ju je deplasirano i uspoređivati, jer gospođa Louise Veronica Ciccone je s pjevanjem uvijek bila na 'vi', što s Gagom nije slučaj. (Z. S.)

Kategorija: Najbolji rock spektakli

The Flaming Lips – Tijekom njihovog koncerta na INmusicu najmanje se sviralo, a najviše uživalo. Konfeti, baloni, blještavilo narančaste boje i razgovorljivi Wayne Coyne učinili su koncert Lipsa bajkovitim i nezaboravnim. Kad je nekoliko tisuća ljudi uglas zapjevalo 'Yoshimi Battles the Pink Robots', Coyne je shvatio da nije došao bilo gdje, već u postojbinu svojih fanatičnih sljadbenika. (M. P.)

Originalno osmišljena bina, milijuni konfeta u zraku već na početku koncerta, trčanje Waynea Coynea iznad publike u velikoj lopti. Spektakl na prvu, a potom floydovsko-filozofsko glazbeno putovanje. Koncert Flaming Lipsa se uistinu činio kao lijepi san. Nešto na što se nitko nije mogao od publike psihički unaprijed pripremiti, naravno osim onih koji su ih vidjeli već prije, a takvih je bilo malo. Pozitivan osjećaj koji se teško zaboravlja (Z. S.)

Alice in Chains – Imaju novog pjevača, a nisu se promijenili ni za pola tona. Velikani grunge scene nisu ispali blijede sjene svojih nekadašnjih ukazanja kad je za mikrofonom kljucao Layne Staley. Mračno, žestoko i opijajuće sporo – Alice in Chains pokazali su se u najboljem mogućem svjetlu. Idealan početak ovogodišnjeg jarunskog festivala. (M. P.)

Jesu li uistinu našli nekoga tko može zamijeniti pokojnog Staleya za pjevačkim mikrofonom? – mučilo je svakoga tko ih voli i tko ih je došao gledati nultog dana In Music Festivala. William DuVall je dokazao da jesu. (Z. S.)

Rammstein – Njihovi koncerti su istinske horor predstave nakon kojih osim marširajućeg ritma u glavi odzvanja i misao: Kako to da se nitko od članova benda, publike ili krov Arene nije zapalio tijekom ispaljivanja mnogobrojnih vatrenih kugli iz svih mogućih vrsta plamenih bacača? Tako se precizno s vatrom mogu igrati samo Nijemci. Jedini koncert nakon kojeg smrdite po benzinu i sretni ste zbog toga. (Z. S.)

Skunk Anansie – Glavna atrakcija Mars Festivala koji se odvijao u dvorištu Močvare/Jedinstva. Očekivao se još jedan u nizu reuniona izlizanih zvijezda kojima su se stanjili bankovni računi, no Skunk Anansie su doslovce eksplodirali na bini u maniri kako su to radili u vrijeme najveće slave. Možda nemaju najbolji povratnički album, ali koncertno su dobrodošli u svakom trenu. Pogotovo 'vanzemaljka' Skin, koja niti stari, niti gubi dah. (Z. S.)

Kategorija: Najbolji jazz nastup

Jason Moran & The Bandwagon – Već su jednom uspješno zapalili zagrebačku jazz publiku, a to je ipak najteža diciplina. Poklonik jazza je posebno frigidno stvorenje, kojeg samo najopakiji igrači mogu uzbuditi. Na šestom po redu Zagreb Jazz Festivalu upravo su Jason Moran & The Bandwagon bili ti koji su svojim inovativnim pristupom i lucidnim stilom 'iscijedili pravi limun'. Nije da je sve ostalo bila konfekcija, ali ako ćemo za ozbiljno… (Z. S.)

Kategorija: Otišli kad je bilo najbolje

Anahi – Ne samo da je otišla bez bisa, već je zahtijevala da nitko iz Aquariusa ne smije izaći dok ona ne uđe u kombi i zbriše u noć. No, da ste bili na koncertu heroine iz serije 'Rebelde', shvatili biste i zašto. Nakon šizofrene euforije koja je vladala tijekom koncerta, Anahi bi vjerojatno bila rastrgana da se kojim slučajem srela s fanovima ispred kluba. (M. P.)

Kategorija: Došli i razočarali

Marianne Faithfull – Nezaobilazna ikona pop kulture kroz tri desetljeća u Zagrebu se pokazala kao osoba koja je izgubila kompas. Zapela je u recitiranju 'Sedam smrtnih grijeha' Kurta Weilla. Imala je iza sebe dobar orkestar, dobrog dirigenta i vrhunski vokalni kvartet Hudson Shad, ali se ona pokazala kao najslabija karika. Na sreću koncert je bio toliko loše reklamiran da je dvorana Lisinski bila tek do pola popunjena. Dvostruki fijasko za nekadašnju fatalnu muzu Rolling Stonesa. (Z. S.)

Sting - Ljepotan iz Policea voli pokazivati svoje bicepse dok tambura, a ovoga je puta doveo sa sobom i cijeli simfonijski orkestar, kako bi netko gledao i u njegova razvijena leđa. Za razliku od njegova tijela, glazba koju su on i orkestar ponudili u Areni Zagreb nije bila nabildana. Više je to nalikovalo na revijski orkestar koji prati britanskog Ivu Robića na jednoj od umirovljeničkih gaža. Ne znam kako se to sve dojmilo Onura u VIP loži, no s tribina je sve zvučalo dosadnjikavo i lažno. (M. P.)

Došao je s filharmonijom i iskoristio je kao šlagersku pratnju u ležernom koncertu koji se sastojao od podsjećanja na bolju 'hitoidnu' prošlost. Ok, snimio je i takav album i time opasno dao do znanja da se nekadašnje najuzbudljivije lice na sceni pretvara u dosadnog veterana koji se nakon eksperimetiranja s lutnjom igra s velikim orkestrom. Tko god je ikad gledao i slušao Stinga, teško mu je govoriti o uzbuđenju koje nosi 'Symphonicities'. (Z. S.)

Morcheeba – Rim nije izgrađen za jedan dan, ali čini se da Morcheeba više nikad neće postići slavu kakvu je imala za vrijeme hita 'Rome Wasn't Built In A Day', koji je ujedno bio i kruna nastupa na zagrebačkom In Music Festivalu. Ponovno okupljena grupa u originalnoj postavi nije ispunila očekivanja. Koncert je bio mlak i po onome što je isporučeno s pozornice i po onome kako je publika reagirala. Ponovni razlaz? (Z. S.)

Kategorija: Maratonac trči počasni krug

Đorđe Balašević – Kriza je, nije lako, krpa se kraj s krajem. Hrvatima je očito trebala večer suza, kada će se isplakati, a da ih nitko ne pita što ih muči. Balaševićev koncert bio je idealna prilika za čišćenje duše, pročišćavanje suznih kanala i liječenje nakupljenih trauma. Kolektivna katarza, kako to obično biva na Đoletovim koncertima, trajala je duga četiri sata. Pravim obožavateljima premalo… (M. P.)

Nakon desetak Komedija, na red su došle i Arene. Đole sa svojom publikom ima posebno izgrađen intiman odnos. Niti na jednom koncertu nekog izvođača se toliko ne plače i ne smije u isto vrijeme, a taj ritual obično potraje. Daleko da je Balaševićev koncert u zagrebačkoj Areni bio njegov najduži u karijeri, ali otkada je otvoren taj velebni objekt nitko nije u njemu 'zaglavio' četiri i pol sata na pozornici. (Z. S.)

Kategorija: Najbolji klupski nastup

The Last Poets – Jednom davno oni su izmislil rap. Zbog svojih političkih stavova ovi Njujorčani su robijali i u međuvremenu pali u zaborav, pa djeca i dalje vjeruju da je 50 Cent istinska bitanga, a ne istinski šminker. Prave njuške bez dlake na jeziku i umjetnici uličnog govora nastupili su posljednji dan Zagreb Jazz Festivala, i to kao netko tko tamo uopće ne pripada. Po onome što su izveli, ne pripadaju ni današnjoj hip hop sceni. The Last Poets su i dalje posljednji pjesnici, leptiri na kotaču koji su nekim čudom i dalje živi, dok je ljepota njihovog izričaja i dalje postojana. (Z. S.)

Jello Biafra & The Guantanamo School of Medicine - Došao, vidio, rasturio. Mislite da su potresi na hrvatskoj političkoj sceni, kriza vlade i uhićenja korumpiranih od rujna naovamo, plod slučajnosti ili funkcioniranja pravne države? Promislite još jednom… Otkad je državom protutnjao lider Dead Kennedysa, s novim bendom The Guantanamo School of Medicine, ovdje trava više ne raste. Antiglobalistički koncert legendarnog Biafre bio je bučan, prljav, neprimjeren i prosvjetljujući. Baš onakav kakav se i očekivao, samo još malo bolji. (M. P.)

Živopisni i vitalan frontmen legendarnih Dead Kennedysa izašao je na binu sa zakrvavljenom kutom i gumenim rukavicama, kritizirao je sve konzumerističke navike, američke predsjednike i ono što volimo nazivati novim svjetskim poretkom. I sve to uz glazbu. Mnogim analitičarima i povjesničarima za tako nešto trebaju čitavi semestri predavanja. Naravno bez glazbe. Bilježimo se sa štovanjem za sljedeće predavanje (Z. S.)

Kategorija: Rekorder zagrebačke Arene

Halid Bešlić – Kralj sevdaha, narodski poeta, melem za nesretno zaljubljene, pjevač velike duše, raja, humanist, vlasnik benzinske crpke – jednom riječju – narodnjak. Bilo je vjerojatnije da se ostvari scenarij 'Blade Runnera', nego da Halid triput dupkom napuni najveću dvoranu u Hrvatskoj, al' eto, stvarnost zna biti luđa i od SF-a… (M. P.)

Rekord je postavio u sklopu Karlovačko Live projekta u društvu Crvene jabuke. Ruku na srce, većina je na koncert i došla zbog njega, a ne zbog Žere, pa ga se stoga i može smatrati pravim rekorderom koji se nije služio smicalicama poput besplatnog upada za ekipu i sl. Sve je uradio glasom uz pratnju harmonike. Njegovoj brojnoj publici više i ne treba. (Z. S.)

Kategorija: Najbolji neodržani koncert

Tokio Hotel – Neki koncerti najbolji su kada se ne dogode, a je li to slučaj s Tokio Hotelom, nikad nećemo saznati. Njemački manga-rokeri sasvim bi sigurno prouzročili eurofičnu atmosrefu u zagrebačkoj Areni, no naelektrizirana inačica grupe Kelly Family, čini se, nikad nije ni namjeravala doći. (M. P.)

Tinejdžeri koji kao obožavatelji ovakvih teen senzacija ulaze u svijet glazbe i polako stječu naviku odlaska na koncerte, naučili su jednu od elementarnih lekcija: uvijek te netko može prevariti. Je li kriv bend, ili organizator? Lekcija broj dva glasi: uvijek će svaljivati krivicu jedni na druge. Savjet: Ono što je uistinu važno jest to da ti u cijeloj gužvi netko ipak treba vratiti novac. Sve je to rock n' roll djeco. (Z. S.)

Haris Džinović – Još jedan neokrunjeni kralj, ovaj put romske glazbe. Još uvijek nije jasno tko je zeznuo njegov veliki zagrebački koncert, zbog čega je organizator završio u bolnici u predinfarktnom stanju. Izbio je medijski skandal, frcale su optužbe, nekakav novac je nestao, a sad se čeka da Džinović, nakon svega, snimi remake svog jedinog hita 'I tebe sam sit Areno'. (M. P.)

Prince – Izazvao je veliki interes kad se pročulo da će nastupiti u Beogradu, a stvar je eksplodirala u pravi hype kad je i Zagreb dobio svoj datum – 28. studenog. No mjesec dana prije termina koncert je otkazan uz objašnjenje da se traži drugi termin. I to je bila posljednja informacija o Princeu. Oni koji se malo više razumiju u običaje Jehovinih svjedoka, vjerske sekte kojoj pripada i ovaj glazbenik, znaju da se nedjeljom svetkuje i obavlja vjerski obred u 'Dvorani Jehovinih svjedoka'. 28. studenog je padao u nedjelju. Pitamo se je li nas netko vukao za nos od samog početka, ili je sve samo danak neiskustva organizatora? (Z. S.)

Kategorija: Domaće uzdanice

Dubioza kolektiv – Kad netko progovori o socijalnim i društvenim nepravdama koje su nas zadesile, a usput to sve uglazbi u ubojiti ska-ritam i reggae, uspjeh je suđen. U tome leži sva mudrost ovog bosanskog benda, čiji je streloviti uspon na hrvatskom tlu započeo na ljetnom INmusicu, a kulminirao je na dvama koncertima u Aquariusu. Znamo, znamo, Dubioza ne bi trebala biti svrstana pod 'domaću' kategoriju, al' mi ih volimo k'o da su naši rođeni. (M. P.)

Na In musicu su nastupili na najudaljenijoj pozornici, u najvećem blatu dok je sunce još uvijek bilo visoko na nebu. U tom trenutku su imali više publike pred sobom nego izvođači na dva glavna stagea. Ta publika je skakala, plesala i pjevala. Bosanski Rage Against The Machine je pomeo sve pred sobom. (Z. S.)

Elemental – Poput Dubioze, Elemental secira našu nesretnu zbilju poput vrhunskih kirurga. Remi i Shot su, htjeli – ne htjeli, postali glasnogovornici izgubljene generacije, čija je perspektiva maglovita i neizvjesna. Ovogodišnjim koncertom u zagrebačkom Boogaloou, Elemental se uzvisio do punokrvnog rock benda, koji hip-hop rimama lijepi šamare svima kojima su i dalje uzori oni koji su na putu ili su već stigli u Remetinec. (M. P.)

Rundek Cargo Trio – Darko Rundek je pod stare dane pošašavio, barem tako sugerira njegov novi album. Intiman, istrzan, psihotičan, katatoničan i odličan album. Promocija 'Plavog aviona' u Tvornici kulture pokazala je da je Rundek u pravom trenutku odlučio napustiti okvire klasičnog rock sastava te zaploviti u folk-rock vode samo u pratnji violinistice i klavijaturiste. Bila je to magična večer. (M. P.)

Kategorija: Najbolji koncerti koje smo propustili

Gibonni u Ciboni - Ništa nas nije toliko uhvatilo nespremne kao Gibonnijev koncert u Zagrebu ove godine. Cibona je bila puna toga četvrtka, a mi smo ga očekivali dan kasnije. Naravno, nismo mi krivi, tko uopće odluči održati veliki zagrebački koncertu u četvrtak?! U petak ujutro mogli smo samo čitati izvješća ostalih medija o 'ludilu', 'euforiji', 'savršenosti', 'emocijama', 'suzama'… Kad smo razmislili, nismo se pojavili ni tog petka na ponovljenom koncertu. Opet slučajno, razumije se. (M. P.)

Oliver u Areni – Iskreno – na ovo nit' smo htjeli, nit' smo imali volje otići. Uostalom, kad je pisao Oliveru hitove, Zdenko Runjić sasvim sigurno nije u mislima imao dvoranu od 20 tisuća raspjevanih ljudi. Onaj tko je doživio Olivera u nekoj dalmatinskoj konobi, ništa veće od toga neće mu biti dovoljno dobro. (M. P.)