Afro-hipnoza u izvedbi Femija Kutija

Femi ima moć tipičnu za mnoge afričke izvođače da vas neprimjetnim ubrzavanjem kaotičnog plesnog ritma dovede u stanje u kojem osjećate samo suludi zvuk koji pokreće i ništa više za vas na ovom svijetu ne postoji. Femi Kuti i njegova brojna prateća svita sinoć su mrtvo-hladno sa stražnje strane kluba Aquarius, okrenute prema jarunskom jezeru, propuhivali svoje instrumente i zagrijavali se za nastup, dok su fanovi ulazili i razdragano im mahali.

Pročitajte i ovo KONCERT ZA PAMĆENJE Ikone rock and rolla stižu u Beograd! Provjerite kako do ulaznica Humanitarne linije otvorene "Volio bih da moja djeca upoznaju osobu koja je primila moju koštanu srž": Akcija Želim život spašava ljude diljem svijeta

Istu je prisnost s publikom Femi zadržao i po dolasku na pozornicu. Unatoč autoritativnom držanju i 'frajerskom' pogledu, Femi Kuti je s nekoliko riječi, ritmičnim 'kung-fu' kretnjama i širokim osmijehom s lakoćom uspostavio topao, prijateljski odnos s publikom, koja je ionako od početka bila žestoko na njegovoj strani.

Femi Kuti je po mojoj slobodnoj procjeni sinoć treći put nastupio u Zagrebu, tako da su svi koji su mislili doći u Aquarius, u večeri kada se nad Hrvatskom očekivao zlokobni oblak pepela iz smjera Islanda, vrlo dobro znali što ih čeka. Afrobeat koji je, kažu, izmislio njegov otac Fela, proteže se od plemenskog prizivanja kiše do jazza, elektronike i svega onoga što spada pod zajednički nazivnik 'urbano', a to je bio i više nego jasan signal za petstotinjak okupljenih, koji su od prve sekunde nekontrolirano plesali i rado proizvodili razne neartikulirane zvukove. Ne i ja, budući da sam ipak malo prehladan za Afriku i njezine zvuke. No, šteta po mene.

Femi ima moć tipičnu za mnoge afričke izvođače koje smo ovih godina gledali po Zagrebu, da vas neprimjetnim ubrzavanjem kaotičnog plesnog ritma, koji je ovoga puta uzvodilo najmanje trinaest glazbenika na sceni, dovede u stanje u kojem osjećate samo suludi ritam koji pokreće i ništa više za vas na ovom svijetu ne postoji. A ako vam se pritom pogled susretne s Kutijevim, upadate u potpunu hipnozu. Bez otpora. Ne i ja, jer sam ipak malo previše dekoncentriran da bih uletio u tu neobuzdanu afrobeat vibraciju. No, da opet utvrdimo - i tu sam samo ja na gubitku.

Svi ostali koji su se sinoć bez previše mudrovanja prepustili onome što je s pozornice dijelio starog Fele sin, ovo jutro boli svaki mišić na tijelu, no pretpostavljam da im u duši vlada blaženstvo. Takav je, naime, efekt kakav ostavlja koncert Olufele Olufemija Anikulape Kutija, glazbenika koji je u Aquariusu, bez imalo zadrške, potrošio i posljednji atom snage. A ja obećavam da ću se sljedeći put više potruditi 'ufurati' u afričku glazbenu magiju, ako zbog nikog drugog, onda zbog tri Kutijeve plesačice. Svi koji su jučer bili na koncertu, znaju o čemu pričam...