Tisuće ljudi napeto prati sudbinu britanskoga vojnika koji se borio u rovovima Prvoga svjetskog rata, a sve to na blogu na kojem vojnikov unuk objavljuje djedova ratna pisma, točno devedeset godina nakon što su napisana.
Kao i prava obitelj Williama Henryja Bonsera Lamina prije gotovo stotinu godina, i današnji čitatelji koji posjećuju adresu
http://www.wwar1.blogspot.com/ ne znaju kad će stići sljedeće pismo, niti je li ono koje upravo čitaju možda posljednje.
Mnogi strahuju od brzojava koji bi obavještavao rodbinu o vojnikovoj smrti.
"Puno ljudi kaže kako ga napeto prate i navijaju za njega", kaže za Reuters Bill Lamin, 59-godišnjak i predavač informatike koji je
pronašao djedova pisma kad je bio dječak i nedavno je odlučio pretvoriti ih u blog.
Najnoviji Harryjevi tekstovi pisani su 30. prosinca 1917., nakon što je s bojišta u sjevernoj Europi premješten u Italiju.
Harry u pismu zahvaljuje svojem bratu Jacku za kutiju keksa koju mu je poslao i svojoj sestri Kate želi sretan Božić i novu godinu.
Većina priloga u blogu odnose se na ženu i dijete koji su ostali u Engleskoj, ali neka pisma pružaju i uvid u strahote rovovskoga rata.
