Na stranu Mauricijusa stao je i ICJ (International Court of Justice) koji je donio odluku, donesenu većinom 13 naprema 1, da otoci nisu bili zakonito odcijepljeni od bivše britanske kolonije. Reakcije britanskih političara i ministarstava očekivano su – vrlo hladne.
Pročitajte i ovo
„Obrambeni objekti britanskog teritorija u Indijskom oceanu pomažu u zaštiti ljudi ovdje u Britaniji i širom svijeta od terorističkih prijetnji, organiziranog kriminala i piratstva“, priopćeno je iz britanskog Ministarstva vanjskih poslova. Dodano je i kako se radi tek o „savjetodavnom mišljenju suda, a ne o presudi koja je obvezujuća“, piše BBC.
Sudac Abdulqawi Ahmed Yusuf opisao je britansku upravu Chagosovih otoka kao "nezakonit čin kontinuiranog karaktera". Zbog ovog mišljenja suda smatra i kako je Velika Britanija sada „pod obvezom da što prije okonča administraciju na Chagos arhipelagu.“
Do sada Velika Britanija nije pozitivno reagirala na zahtjeve Mauricijusa da im se vrati Chagos već je državna politika tvrdila da će "otočje vratiti tek kada ih više ne bude koristila za „obrambene svrhe.“ Poseban je problem i to što je 2016. Velika Britanija produžila najam otoka Diego Garcia SAD-u do 2036. Time je poručeno kako se protjerani otočani ne mogu vratiti na otok.
„Povijesni trenutak za Mauricijus i njegov narod“
Premijer Mauricijusa Praving Jugnauth rekao je kako je doneseno mišljenje suda „povijesni trenutak za Mauricijus i njegov narod, uključujući i stanovnike Chagosa koji su nepošteno izbačeni iz svoje domovine te im se sprječava povratak zadnjih pola stoljeća".
„Naš teritorijalni integritet sada će biti cjelovit, a kada se to dogodi, narod Chagosa i njihovi potomci moći će se vratiti svojim domovima“, rekao je.
Problematično i sada osporeno pripojenje otočja Velikoj Britaniji dogodilo se 1965. Za narod koji je živio na tom teritoriju, pripojenje je značilo protjerivanje. Britanci su protjerali domicilno stanovništvo i otok dali u najam Amerikancima kako bi oni tamo izgradili ogromnu vojnu bazu.
Ta ista vojna baza i danas stoji na svom mjestu, a imala je i ključnu ulogu u ratovima s Irakom i Afganistanom 1991. godine. Naime, tada je otok služio kao mjesto lansiranja američkih dalekometnih bombardera.
Dopisnica BBC-a iz Den Haaga, Anna Holligan, mišljenje suda ocijenila je vrlo – trezvenim i realnim.
Ocjena suda osuđujuća je za Veliku Britaniju jer ju se optužuju da je prekršila pravo svih ljudi i naroda na odcjepljenje te da je nasilno rascjepkala svoju bivšu koloniju zbog vlastitog interesa. Britanci svojim postupkom nisu poštovali nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet Mauricijusa.
Eksplozija slavlja
Ovakvo mišljenje suda dalo je nadu otočanima koji su davno protjerani. Tako je Samynaden Rosemond, kojem je bilo 36 godina kad je otjeran s otoka, rekao za BBC da je "doma bio pravi raj". No, umjesto da živi tamo, on i njegova žena desetljećima borave u predgrađu glavnog grada Mauricijusa, Port Louisa.
Kako kaže, on i drugi prognanici s otoka na Mauricijusu su tretirani kao građani niže klase, a jedina im je utjeha da zajedno skuhaju curry od kokosa i ribe i pjevaju pjesme o životu koji su ostavili iza sebe.
„Britanci su samo rekli "ovo više nije vaše". Htio bih se vratiti, jer ako umrem ovdje moj duh bit će na drugom mjestu. Ako umrem tamo, bit ću miran“, zaključio je Rosemond.
Nekoliko Chagossijanaca okupilo se u središtu Centra za izbjeglice kako bi uživo pratili što će Međunarodni sud pravde reći. Očekivano, odluka suda ih je razgalila pa su tako slavili i oni i njihovi potomci.
Voditelj Centra za izbjeglice s Chagosa, Olivier Bancoult, rekao je kako se radi o povijesnom danu.
„Ovu pobjedu posvećujem čitavoj chagosovskoj zajednici koja je raspršena u zemljama u svijetu“, rekao je. Dodao je i kako je „to velika pobjeda jer su cijelo vrijeme htjeli ići posjetiti grobove svojih predaka na Chogosu, a sada im je dana nada da će to i moći.“
