Nerijetki su dani kada se pred Kulom Lotrščak na zagrebačkom Gradecu okupe djeca pa s prstima u ušima odbrojavaju – deset, devet, osam, sedam… i tako točno do podne. A onda glasni prasak zasluži pljesak, uznemiri golubove na glavnom gradskom trgu, preplaši pokojeg turista i Zagrepčanima da do znanja da je 12 sati.
Pročitajte i ovo
A za jedinstveni hitac posljednjih sedam godina zaslužan je 36-godišnji Alem Tutundžić. Kada je Zagrebački holding objavio interni natječaj za jedinstveni posao tek je par minuta razmišljao hoće li se prijaviti.
'Katedrala klope': Otkrivamo kako je doista raditi na najpoznatijoj hrvatskoj tržnici
Nakon 13 godina rada u ZET-u bilo je vrijeme za promjenu, a u njegovom slučaju promjena je postala odlazak na posao koji su radili tek rijetki prije njega. Jer čini se da kad netko postane topnik na tom poslu ostaje do mirovine. Tako nešto za sebe je isplanirao i gospodin Alem, topnik pete generacije koji je na dužnost stupio 14. travnja 2008. godine.
Točnog datuma se prisjetio bez imalo razmišljanja. Vjerojatno ga ni ne stigne zaboraviti jer mnogi se raspituju kako izgleda njegov život, bili oni novinari, turisti ili slučajni prolaznici.
'Bio sam uzbuđen, jedinstven je to posao. Naravno da sam bio ponosan, nisam ni danas manje ponosan', priča kako se osjećao.
A da bi postao topnik - i dobio dozvolu da one u centru grada obavijesti da je podne - morao je naučiti rukovati opasnim tvarima.
'Ovo je pravi top i streljivo koje ide u njega je manevarsko, manja varijanta takvog streljiva postoji u startnim pištoljima, samo što su oni mali. Ali budući da se radi sa zapaljivim sredstvom opasno je', objašnjava zašto njegov posao ipak nije tako bezazlen kakvim se možda čini jer – oružje je oružje.
No, nakon nekoliko tjedana obuke Alem je bio spreman za posao u jednom od najljepših zagrebačkih 'ureda'.
'Obično ljudi reagiraju s veseljem, valjda im je to ok, poznavati topnika, budući da je to jedinstven posao, nema puno ljudi koji ga rade', odgovara na pitanje kako drugi reagiraju kada im kaže čime se bavi. Naime, on je uglavnom jedini topnik u Hrvatskoj. Ovo 'uglavnom' je tu jer ima par zamjenika koji uskaču kada ode na zasluženi godišnji odmor.
Za topnika nema slobodnih blagdana
A tih 27 dana godišnjeg odmora njegovi su jedini slobodni dani. Ostatak godine za njega ne postoje neradni blagdani, praznici ili vikendi. Svaki dan oko 11 sati dolazi na svoje posebno radno mjesto do kojeg vode jednako posebna uspinjača i Zakmardijeve stube.
FOTO Ovaj čovjek je izgradio Zagreb, a pogledajte kako mu danas izgleda kuća!
'Ponekad se dogodi da bi čovjek volio imati neki slobodan dan, nekad bi volio otići negdje gdje se ide od ranog jutra, ali što je tu je. Pregrmi se ta želja i to je to – furaš dalje', kaže. I nije se dogodilo u ovih sedam godina da nije došao na svoje radno mjesto i da je grad ostao bez pucnja.
'Znao sam dolaziti i pod gripom, ali sve se to nekako uredi. Za sve poslove koje radim ostavim dosta vremena i predvidim situaciju tako da sve uspijem stići', objasnio je. A da ne bi bilo onih koji će mu spočitnuti da radi tek sat i pol vremena, pucanj s prozora Kule tek je mali dio njegovog posla, ali svakako najzanimljiviji.
Posebno zanimljiv je djeci. A i on sam priznaje da su mu najdraži najmlađi posjetitelji.
'Njima je to fora, oni odbrojavaju pa se kod topa fotografiraju i ostane im velika uspomena', kaže.
Stranci se pak, kaže, ponekad znaju bojati.
'Pitaju je li glasno, je li jako glasno. Onda jako stišću uši i onda i oni odbrojavaju, odbrojavaju, a kad pukne ili se jako preplaše ili kažu pa nije to tako strašno', priča Alem koji je sa svim tim turistima posebno pažljiv.
Radno mjesto za poželjeti
A kada posjetitelji odu, Alem ostaje sam, i iako rado znatiželjnicima odgovora na pitanja koliko je top star, otkuda je i zašto puca, voli i samoću – posebnu, kakvu pruža samo Kula Lotrščak.
'I da sam cijeli dan tu radilo bi se nešto. Čitalo bi se, mogao bi čovjek pustiti misli. Ovo je zamak, ljudi dođu pa odu, to je život i odgovara mi', hvali svoje radno mjesto kojem se može pripisati i jedan od najljepših pogleda na metropolu.
Strani mediji: Evo zašto je Zagreb nova SUPER destinacija
'Zamislite ovdje tulum ili večernju čajanku. Može se i zapjevati, akustika je divna. Po ljeti je hladnije, a po zimi toplije. Debeli zidovi, taman se ohlade do početka proljeća i onda vam bude hladnjikavo kad je vani vruće. Ni previše svjetla, ni premalo. Kome fali svjetla ode na vidikovac', nabraja sve prednosti svog ureda.
U sedam godina koliko radi ovaj posao doživio je, kaže, sve što jedan topnik može doživjeti – i lijepe i loše stvari, i omalovažavanja i uzdizanja. Ali još se nije dogodilo ništa zbog čega bi poželio promijeniti posao.
'Imam 36 godina, uskoro ću 37. I baš sam neki dan izračunao da ću budem li radio do 67 godine imati 50 godina staža , a od toga 37 godina pucanja', rekao je. Pred njim je, ako mu se ostvari želja da mirovinu dočeka na Gornjem gradu, još puno pucnjeva i pogleda prema ormariću postavljenom pored topa. Jer topnik nema nikakav trik u rukavu – i on zna da je podne tako što baci pogled na sat koji na tom ormariću stoji.
Kada topnik Alem ode na godišnji odmor njegove zamjenike šalje tvrtka koja puni streljivo . Također, većinu vremena Alem sam održava top, ali jednom godišnje obavlja se temeljito ušminkavanje kada dolaze dečki koji top čiste, podmazuju pa i farbaju.
Top koji trenutno označava podne proizveden je u Americi 1943. godine, a današnju funkciju ima od 1987. godine. Umirovljeni topovi nalaze se u Muzeju grada Zagreba.
U patronu se stavlja sto grama baruta i kartonski čep. Kada barut počne sagorijevati napravi se potisak, a nakon pucnja karton u listićima padne podno Kule. Pogrešno je, kaže Alem, kada se priča o konfetima i novinskom papiru koji se razlete.
Topnika Alema ponekad možete sresti odjevenog u zanimljivu svijetlo plavu odoru. Riječ je o replici povijesne odore koja je napravljena po uzoru na odoru prvog zagrebačkog topnika.
Prije nego je topnik postao ovaj 36-godišnji strojarski tehničar, jedinstveni posao je dugih 35 godina, sve do odlaska u mirovinu, obavljao Stjepan Možar. Topnik koji niti jedan dan za vrijeme svog 'mandata' nije ostavio Zagreb bez prepoznatljivog pucnja preminuo je 2010. godine.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
