Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Drži ih se za najmanjim životinjama na svijetu – a sada su znanstvenici otkrili da mogu preživjeti čak i u svemiru.


Dugoživci ili Tardigrade su akvatičke/semiakvatičke životinje koje nalazimo na vlažnim kopnenim/morskim staništima; na algama, mahovinama, lišajevima. Na svijetu ih ima oko 800 vrsta i zovu ih još (engl.) 'water bears' zbog okruglastog oblika tijela sa kratkim, kukastim nožicama. Zovu ih i 'neuništivi' jer imaju mogućnost kriptobioze (ekstremni oblik hibernacije) - u uvjetima suše izgube vodu i skvrče se, a u uvjetima pojačanog stresa (nedostatak hrane) mogu formirati ciste. Metabolizam im padne na 0.01% od normale, u tijelu zadrže samo 1% vode, kao takvi, prežive i do 100 godina. Teoretski, zamrznuti, mogu živjeti vječno. Pokusi su pokazali da mogu podnijeti temp. i preko 150°C i do -272.8°C.

Najnovija istraživanja otkrila su da dugoživci, koji inače nisu veći od milimetra mogu podnijeti anaerobne uvjete svemira.

Prije godinu dana, oko 3000 jedinki poslano je u svemir, i nakon 10 dana boravka u ekstreminm uvijetima neki primjerci zaista su uspjeli preživjeti. Tako su postale prve životinje koje mogu opstati u svemiru bez zaštite. 

Eksperiment je provela Europska svemirska organizacija, a sve je koordinirao Dr. Ingemar Jonsson sa sveučilišta Kristianstad u Švedskoj.

'Glavno otkriće jest to da ekstremni uvjeti svemira, koji uključuju jaku dehidraciju i kozmičko zračenje nisu problem za dugoživce', rekao je Dr. Jonsson, no priznao da način na koji uspijevaju preživjeti još ostaje misterija. 

Dugoživci su bili smješteni u komori na svemirskom brodu FOTON-M3 koji se nalazio u orbiti 270km iznad Zemlje.
Pušteni su u svemir kako bi ih se izložilo vakuumu i hladnoći. 

Također su bili izloženi i sunčevom zračenju koje je u svemiru 1000 puta jače nego na Zemlji. Nevjerojatno ali uspijeli su preživjeti put. 

‘Ultraljubičasto zračenje šteti i dugoživcima no neki su preživjeli čak i to’, dodaje Dr. Jonnson. 

On vjeruje da iako su pretrpile oštećenja DNA, malene životinje nekako se opet mogu regenerirati. Idući korak je pokušati shvatiti ‘ogromnu toleranciju’ tih bića na ekstremne uvijete. To bi pomoglo znanstvenicima u liječenju raka. 

‘Svo znanje koje uključuje popravak genetskih oštećenja ključno je za medicinu’, kaže Dr. Jonsson. 

‘Glavni problem kod terapije zračenjem jest da i zdrave stanice nastradaju. Ako možemo dokumentirati i dokazati da postoje specijalne molekule uključene u obnovu DNA, kao npr, kod višestaničnih životinja poput Dugoživaca, možemo dodatno razviti i poboljšati liječenje raka’, navodi Dr. Jonsson. 

Njemački znanstvenik koji je također sudjelovao na projektu kaže: ‘Nadam se da će uspijeti ali ne očekujem mnogo. Ne možete simulirati uvjete svemira u laboratoriju.’ 

‘Niti jedna životinja prije ovog otkrića, nije mogla preživjeti uvjete u svemiru’, kaže biolog Bob Goldstein sa sveučilišta u Sjevernoj Karolini. 

‘Otkriće životinja koje su se oporavile nakon boravka u svemiru i nakon toga se nastavile razmnožavati zaista je izvanredno.’