Život s učestalim gubitkom nadzora nad vlastitim tijelom

Izgubiti kontrolu nad vlastitim tijelom spoznaja je to s kojom većina oboljelih žive od djetinjstva. Epilepsija je neurološka bolest pri kojoj se uz grčenje mišića gubi svijest.

Pročitajte i ovo donosi provjereno Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor" Problem privatnih nekretnina Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."

I dok se većina s epilepsijom nosi od malih nogu, Ingrid je prvi epileptički napadaj dobila nakon teške prometne nesreće. Ozljeda je bilo po cijelom tijelu, tako da se potres mozga koji je zadobila, tada činio kao sporedna stvar. Tek je poslije shvatila da nagnječenja i modrice, nisu ništa u usporedbi s traumom koju prolazi njezin mozak. Što je tek čeka, nije imala pojma.

Operacijom joj uklonjen dio moždanog tkiva

'Ja sam ušla u kadu, a tek kasnije mi je on ispričao da je čuo da je nešto udarilo kad je dotrčao ovdje vidio je što se dešava. Ja sam bila zgrčena, a događao se zapravo epileptički napad', rekla je Indgrid u emisiji Provjereno. Od tada su se slične situacije ponavljale najmanje dvaput na mjesec, punih deset godina. Ingrid je pritom često bila posve sama.

'To je bio popodnevni odmor kad sam ja osjetila da nailazi napad, tj. aura u želucu, prethodnica tog grand mal napada, a kad sam se probudila imala sam masnicu ispod oka, naočale su mi bile ispod kauča i tada sam shvatila da sam ja zapravo pala u nesvijest i udarila glavom o stol i srušila se', ispričala je Ingrid.  Prije dvije godine, shvatila je da tako više ne može živjeti i odlučila se na operativni zahvat u Njemačkoj pri kojoj joj je uklonjen bio moždanog tkiva koji je bio žarište. Od tada nije imala niti jedan napadaj.

Ne zna se uzrok bolesti

U gotovo 77 posto slučajeva ne zna se uzrok nastanka ovog poremećaja. U pravilu se javlja u ranoj mladosti. 48-godišnji Stanko, još je kao dijete obolio od epilepsije. Otac Ivan s kojim i danas živi kaže, tada nisu znali o čemu se točno radi. Odlaskom u školu, simptomi su bili sve jasniji i češći.Većina toga mu je u magli. No od malih nogu, svaka aktivnost koja je podrazumijevala i psihički i fizički napor, bila je dovoljna da Stanko doživi još jedan napadaj.

Slična operacija kojoj se podvrgnula Ines uskoro će biti moguća i u Zagrebu. Stručni tim bolnice Sestara milosrdnica takvu mogućnost najavljuje za jesen ove godine. Ljudima poput Stanka, bit će to mogućnost da napokon počnu živjeti bez straha od novih napadaja. To je ono što ovi ljudi žele. Kuhati kavu ili voziti bicikl, bez straha i razmišljanja da bi u samo nekoliko sekundi još jednog napadaja, sve moglo završiti tko zna kako.