Julije Knifer - Bez Kompromisa

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova Nepojmljivo Strahota na groblju u okolici Zagreba: "Pa zar ovo nije krah čovječanstva?"

U Muzeju suvremene umjetnosti - Zagreb u pripremi je prva retrospektivna izložba Julija Knifera (Osijek, 1924. – Pariz, 2004.), umjetnika koji je svojim nekonvencionalnim pristupom mediju slikarstva obilježio drugu polovicu 20. stoljeća.

Uz odabir ključnih djela iz fundusa MSU-a, djela na izložbi bit će posuđena iz mnogih privatnih i javnih kolekcija među kojima su i najznačajnije svjetske zbirke moderne i suvremene umjetnosti poput MoMA-e u New Yorku, Centra Georges Pompidou u Parizu, Mamca u Ženevi itd. Neka od tih djela nikada prije nisu bila izložena u Hrvatskoj.

Julije Knifer u svijetu umjetnosti je postao prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojega dolazi početkom šezdesetih godina tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata : „U roku od nekoliko mjeseci došao sam tako reći do kraja, to jest do crnobijele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može.“
Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1951-1957.), usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta) kreće prema posve apstraktnom izrazu. No, sve ono što će kasnije ponavljati u njegovom radu, navijestio je još prije upisa na akademiju, serijom Autoportreta koji kontinuirano nastaju nekoliko godina za redom (1949-1952.) kao svojevrsni dnevnički zapisi.

Krivudava rijeka Meandar u likovnoj umjetnosti postala je sinonim vječnog protjecanja života. Julije Knifer taj će arhajski simbol dopuniti vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim, ali krajnjim i suprostavljenim vizualnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji. „Vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam.“ - rečenica koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim Zapisma iz 1976., daje nam ključ za ulazak u svijet u kojemu kronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.

Kniferov jezik stroge geometrije neprestano je provocirao svrstavanje u različite pravce svjetske poslijeratne umjetnosti (konstruktivizam, minimalizam, primarno slikarstvo) omogućivši mu još od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovanje na važnim svjetskim izložbama. Ipak, Kniferovo stvarno duhovno ishodište pripadanje je neoavangardnoj grupi Gorgona (1959-1966) čiji su članovi polazišta za nekonvencionalno umjetničko djelovanje pronalazili u filozofiji egzistencijalizma, apsurda i zena, stvarajući platformu novim umjetničkim pojavama koje će zaživjeti jedno desetljeće kasnije.
Kniferov procesualan, krajnje discipliniran i gotovo asketski pristup „radikalne volje“ do krajnosti će se očitovati u seriji crteža-meandara koje započinje krajem osamdesetih godina kada tragom grafitne olovke mjesecima, do krajnjeg zasićenja prekriva površine papira, upisujući u njih vrijeme vlastita bivanja.

Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković

Suradnici: Ana Knifer i prof. dr. Zvonko Maković

Likovni postav: Filip Kožarić

#JulijeKnifer