Malala Yousafzai je na mnogo načina sasvim obična tinejđerica. Rado provodi vrijeme s obitelji i prijateljima, živo se prepire sa svojom braćom, voli igrati igrice i sanja o odlasku na fakultet. Na puno drugih načina, vrlo je posebna - hrabra, neustrašiva, bistra, rječita, suosjećajna, mudra, i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade. Najviše od svega je posebno to što nije dopustila da je jeziv pokušaj njezina ubojstva ušutka.
„Nazvao me Malala“ je intiman portet ove čudesne mlade žene koja se s 15 godina našla na nišanu Talibana u svojoj rodnoj dolini Swat u Pakistanu i bila teško ranjena dok se vraćala kući školskim autobusom. Teroristi su je izdvojili jer je zagovarala pravo djevojčica naobrazovanje, „odupirući“ se tako talibanskoj naredbi. Život joj je visio o niti ali uspjela je preživjeti. „Postoji neki razlog zašto sam preživjela, a to je da pomažem ljudima i nastavim borbu za obrazovanje koje je sada postalo dio mog života – radim za to, borim se za to, to je sada moj život.”
Redalj filma Davis Guggenheim je potpuno opčinjen odrastanjem Malale i uvjeren da je upravo okruženje u kojem je rasla utjecalo na sve ono što je ona danas. Svoju priču u filmu, Malala započinje pričom o svom narodu (Paštuni) i njihovoj povijesti, o povijesti Pakistana i povijesti Islama na području doline Swat. Nekada je to bilo budističko kraljevstvo, a Islam je "useljen" u to područje tek u 11. stoljeću, no ljudi su ga prihvatili, spojili razna vjerska učenja i vodili se više duhovnim i etičkim zakonima plemena iz kojeg su potekli, nego rigidnim propisima vjerskih poglavara. Swat nije nikakva pustinja; Malala opisuje raj na zemlji i kaže da se Swat često nazivao "Švicarska Srednjeg Istoka". S dolaskom Talibana, u dolini Swat, život se potpuno promjenio. U kasno proljeće 2009. godine, pakistanska vojska ušla je u dolinu Swat i ušla u sukob sa Talibanima. Uvjeti života su postali toliko opasni i teški, da je Malalina obitelj morala napustiti svoju kuću. Postali su prognanici.
Nekoliko mjeseci kasnije vratili su se i pokušali obnoviti svoje živote. Malala je počela pisati blog pod imenom i postajala je sve prisutnija u medijima, javno braneći pravo djevojčica na obrazovanje.
Veliku ulogu u Malalinom odrastanju odigrao je njen otac, Ziauddin Yousafzai koji se desetljećima borio sa vlastima, lokalnim i državnim, ne za pravo da se djeca školuju, nego za mogućnosti. Naime, prije dolaska Talibana, pravo djevojčica da se školuju nije bilo upitno. Ono što jest bilo upitno su financijska sredstva kojih nikada nije bilo dosta u vojnoj državi čiji se politički vrh bavio uglavnom osobnim bogaćenjem. Malalin otac više desetljeća borio se za otvaranje škola i nalaženje sredstava da se one održe. Kada ga pitaju kako je odgajao svoju kćer i kakvo je bilo njeno odrastanje, spremno odgovara: „Ne pitajte što sam učinio. Pitajte me šta nisam učinio. Nisam joj odrezao krila i to je sve.“ – Zjaudin Jusafzaj, Malalin tata, aktivista i profesor.
Još brže do
