Pročitajte i ovo
Sunce mijenja raspoloženja - od dramatičnog do smirenog i natrag - otprilike svakih jedanaest godina. Ali ovaj put je drugačije. Čini se da sunce sada ulazi u rijetki, superhladni period koji prijeti dodavanjem neke neočekivane drame u današnju raspravu o klimatskim promjenama.
Za veći dio svoje povijesti, znanost je vjerovala da je izlazna energija bila konstantna. Pogrešno. Danas smo svjesni da se puno toga oko sunca mijenja svakih jedanaest godina, a posebice njegova svjetlina i broj eksplozivnih poremećaja na njegovoj površini zvan sunčeve pjege. To nije sve. Jedanaestogodišnji ciklus puže gore i dolje poput valjka, dostižući veliki maksimum i veliki minimum svakih 100 do 200 godina.
Posljednji maksimum dogodio se oko 1958. godine, nakon čega se sunce smirilo. Danas je pad aktivnosti najstrmiji u 9 300 godina. Je li sunce krenulo prema velikom minimumu? Ako je tako, odmah pomislimo na slavni "Maunder Minimum", kojega je sunce proživljavalo sedamdeset godina.
Od 1645. do 1715. sunčeva svjetlost zamagljena je frakcijom od jedan posto, a broj sunčevih pjega pada na gotovo nulu. Osim toga "Maunder Minimum" dogodio se upravo tijekom najhladnijeg dijela stoljetnog "Little Ice Agea", kada je prosječna temperatura sjeverne hemisfere pala za oko 0,6 stupnjeva Celzijusa. Je li to slučajnost? Ili je spomenuti minimum potaknuo stvaranje ledenog doba?
Evo gdje se priča zapravo zakuhtava. Prema NASA-inom Goddardovom institutu za svemirske studije, temperatura Zemlje je porasla za oko 0,8 stupnjeva Celzijusa od 1880. godine, otprilike na kraju "Little Ice Agea". Najgore zagrijavanje tek dolazi, većina znanstvenika tvrdi, a čak ni veliki solarni minimum to neće spriječiti.
Korištenjem računalnih simulacija, znanstvenici u Nacionalnom centru za atmosfersko istraživanje u Boulderu u Coloradu, procjenjuju da će "veliki solarni minimum sredinom 21. stoljeća usporiti globalno zatopljenje izazvan ljudskim djelovanjem i smanjiti relativno povećanje površinskih temperatura za više desetina stupnjeva".
"Stoga, veliki solarni minimum bi usporio i donekle odgađao, ali ne i zaustavio, globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem". No, dramatično mirovanje sunca dolazi s iznenađujućom komplikacijom, kozmičkim zračenjem. To su subatomske čestice - uglavnom protoni i jezgre helija. Njihov je izvor i dalje tajna.
Obično sunčevo snažno magnetsko polje i radioaktivni vjetrovi zadržavaju kozmičke zrake daleko od našeg susjedstva. Ali, kada sunce slabi, kozmičke zrake su slobodnije kretati se i bombardirati Zemlju. Nova istraživanja pokazuju da na udaru atmosfere kozmičke zrake stvaraju pljuskove čestica i iona. Nedavno je tim ruskih znanstvenika uspoređivao mehanizam za hlađenje kozmičkog zračenja s još dva poznata pokretača klimatskih promjena - neujednačene svjetlosti sunca i stakleničkih plinova.
Radi se o radikalnoj hipotezi, ali sigurno se i glavni znanstvenici koji nadziru ponašanje ubrzanog zalaganja Sunca slažu u rastućoj vjerojatnosti od najvećeg minimuma do najvećeg maksimuma što izaziva nesigurnost i uzbuđenje. "Nismo sasvim sigurni koje će to posljedice biti", kaže Yvonne Elsworth, solarni fizičar na Sveučilištu u Birminghamu u Engleskoj ", ali jasno je da smo u neobičnim vremenima", piše News.com.au.
